Ove sedmice, preciznije 19. juna, u Ženevi će biti potpisan memorandum o razumevanju koji se odnosi na Program dostojanstvenog rada za period 2013-2017. godina. Paraf na taj dokument staviće u ime vlade predstavnici Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, kao i socijalnih partnera u Srbiji, s jedne, i Međunarodne organizacije rada s druge strane.

Novi Program dostojanstvenog rada usklađen je sa prioritetima Okvira za razvojnu pomoć Ujedinjenih nacija (UNDAF) za 2011-2015, a procenjuje se i da će doprineti efikasnijoj primeni Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju Srbije Evropskoj uniji. Prema oceni Jovana Protića, nacionalnog koordinatora MOR-a za Srbiju, najveći pomak u novom Programu u odnosu na prethodni dokument načinjen je u oblasti stvaranja podsticajnog okruženja za razvoj produktivnih i održivih preduzeća koja pružaju dobre uslove za rad. On smatra da su Srbiji preko potrebne kako nova, odnosno inovirana strategija razvoja konkurentnih malih i srednjih preduzeća i preduzetništva, tako i strategija promovisanja zelenog zapošljavanja.

Na opasku da bi se situacija u vezi sa pravima radnika u Srbiji mogla svesti na konstataciju: Ni više sindikata, ni manje radničkih prava, naš sagovornik ističe da bi svakako trebalo promeniti način registracije sindikalnih organizacija, jer dosadašnja praksa, koja je iznedrila prekomeran broj sindikata, devalvira značaj ovakvog načina organizovanja radnika. Protić podseća da su kriterijumi prema kojima se utvrđuje reprezentativnost sindikata i udruženja poslodavaca definisani Zakonom o radu i da tripartitni Odbor za utvrđivanje reprezentativnosti ima u vidu upravo te kriterijume. Zato bi, kaže on, trebalo insistirati na određivanju broja radnika na nacionalnom nivou relevantnog za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata, ali i na uspostavljanju nove procedure za utvrđivanje reprezentativnosti, što podrazumeva uvođenje elektronske evidencije članstva umesto zastarelog brojanja pojedinačnih pristupnica.

Teško je oteti se utisku da je kriza samo pojačala strukturne slabosti koje su opterećivale kolektivno pregovaranje i utvrđivanje minimalnih zarada. To je dodatno otežalo ionako nezavidan položaj zaposlenih koji su prepušteni na milost i nemilost poslodavaca. „Upravo na tom planu bi kredibilno utvrđena reprezentativnost socijalnih partnera koji učestvuju u kolektivnom pregovaranju, odnosno sindikata i udruženja poslodavaca, mogla da dođe do izražaja. U tom slučaju bi rezultati pregovora bili zasnovani na stručnim ekonomskim računicama pregovaračkih strana, pa bi bilo realno očekivati i da potpisani kolektivni ugovori budu primenjeni u praksi, što do sada uglavnom nije bio slučaj“, komentariše za Danas Protić.

On procenjuje i da bi broj radnih sporova pokrenutih pred sudskim instancama u Srbiji, a koji obično traju duže od pet godina, mogao da bude smanjen ukoliko bi se u većoj meri koristile usluge Agencije za mirno rešavanje radnih sporova.

– Moj utisak je da se usluge Agencije nedovoljno koriste, imajući u vidu s jedne strane brzinu i efikasnost mirnog rešavanja radnih sporova, a s druge, veliki broj štrajkova i prekomerno trajanje postupaka pokrenutih pred sudskim instancama. Međunarodna organizacija rada pružila je do sada višestruku stručnu pomoć Agenciji, ali je, takođe, u prethodne dve godine koristila stručne ljude iz Agencije i kao „izvoznike“ dobre prakse, angažujući ih kao instruktore za obuku kolega u Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Makedoniji – ističe Protić.

U godišnjem izveštaju MOR-a konstatovano je, između ostalog, da je rizik od izbijanje socijalnih nemira u zemljama Evropske unije porastao sa 34 odsto, koliko je registrovano u 2006. i 2007. godini, na 46 odsto u 2011, odnosno 2012. godini, kao i da nije ravnomerno raspoređen unutar tog bloka, s obzirom na to da u najmanje sedam zemalja članica nije pojačan. Procenjuje se da je rizik od nemira posledica mera koje vlade sprovode kao odgovor na dužničku krizu u evrozoni. Rizik od socijalnih nemira pojačan je i u Rusiji i zemljama bivšeg komunističkog bloka koje nisu članice EU, ali i u južnoj Aziji i u razvijenim privredama izvan EU. S druge strane, rizik je smanjen u Latinskoj Americi i na Karibima, gde su vlade preduzele mere za podsticanje zapošljavanja, kao i u rastućim ekonomijama u subsaharskoj Africi i u istočnoj i jugoistočnoj Aziji i Pacifiku. Procene MOR-a zasnovane su na upoređivanju stope privrednog rasta i nivoa dohotka s inflacijom, nezaposlenošću, odnosom spoljnog duga i BDP-a…

– Prema našim saznanjima, uprkos ekonomskim poteškoćama sa kojima se Srbija suočava, rizik od nemira koji bi usledili kao odgovor na mere vlade nije bio povećan u prethodne tri do četiri godine. To se može objasniti na različite načine, ali je nesumnjivo da, za razliku od vlada nekolicine država članica EU, Vlada Srbije još uvek nije posegnula za drastičnim merama štednje kada su u pitanju zarade u javnom sektoru ili penzije – objašnjava Protić.

Mere štednje koje vlade sprovode praćene su od 2010. rastućim razlikama u platama, pri čemu su primanja onih iz kategorije sa srednjim dohotkom smanjena, dok su najviše plate zabeležile rast. U MOR-u upozoravaju da su u bogatijim zemljama profitne marže u većim kompanijama porasle, što se ogleda i kroz rast vrednosti akcija na finansijskom tržištu. Ističu takođe i da se očekuje dalji rast stope nezaposlenosti na globalnom nivou.

Kao posebno zabrinjavajući problem izdvaja se pogoršanje situacije na području nezaposlenosti, a kao argument navode se podaci Eurostata prema kojima je stopa nezaposlenosti u evrozoni u aprilu dostigla novi rekord od 12,2 odsto, a samo u sedam zemalja EU (Austrija, Nemačka, Mađarska, Luksemburg, Malta, Poljska i Rumunija) premašene su stope zaposlenosti iz pretkriznog razdoblja. „Najranjivije“ zemlje su Kipar, Češka, Grčka, Italija, Portugal, Slovenija i Španija, gde su stope zaposlenosti ispod nivoa zabeleženog u 2007. Prema procenama MOR-a, nerealno je očekivati da će pre 2018. realna stopa zapošljavanja u EU i ostalim razvijenim zemljama dostići nivo iz perioda pre krize. Preciznije rečeno, potrebno je 5,2 miliona novih radnih mesta da bi se stope zaposlenosti vratile na nivo pre krize. Kad je reč o Srbiji, u periodu od 2008. do 2012. godine više od 540.000 ljudi ostalo je bez posla, pri čemu su najveći ceh platili zaposleni u privatnom sektoru. Stručnjaci MOR-a pozdravljaju dobro osmišljene programe usmerene na razvoj tržišta rada. Reč je pre svega o subvencionisanim platama i poreskim olakšicama u Nemačkoj i Belgiji, koje podstiču oporavak privrede i otvaranje novih radnih mesta.

Skrivena nezaposlenost

– Mnogo važnije od kvantitativnog podatka koji se odnosi na povratak na stopu nezaposlenosti iz 2008. godine jeste eventualna promena trenda kontinuiranog smanjenja zaposlenosti koji je u Srbiji praktično prisutan već gotovo dve i po decenije. Taj trend, koji je krajem 80-ih i tokom 90-ih godina bio prikriven netačnim podacima o kretanju zaposlenosti (tzv. skrivenom nezaposlenošću), bio je prisutan čak i tokom perioda realnog ekonomskog rasta od 2001. do 2008. godine. To je, nažalost, bio „rast bez zapošljavanja“. MOR je spreman da pruži podršku kreatorima ekonomske politike u njihovom nastojanju da se taj trend promeni – ističe za Danas Jovan Protić, nacionalni koordinator MOR-a za Srbiju.

Dugo čekanje na posao

Analiza MOR-a pokazuje da se situacija pogoršava i kad je reč o dugotrajnoj nezaposlenosti. Tako je recimo u četvrtom tromesečju 2012. godine čak 11,7 miliona radno sposobne populacije u zemljama EU bilo duže bez posla. To je 1,4 miliona više nego u istom razdoblju prethodne godine i 5,7 miliona više u poređenju sa 2008. U Srbiji je situacija još alarmantnija s obzirom na to da je, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u oktobru 2012. stopa nezaposlenosti iznosila 22,4 odsto i uglavnom je reč o dugoročnoj nezaposlenosti – čak 78,1 odsto nezaposlenih bez posla su godinu dana i duže.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari