U ovom gradu je postalo pravilo da zaposleni i nekada zaposleni svoja prava pokušavaju da ostvare protestima, ali tek kad zaprete radikalizacijom i počnu da prelaze sa reči na dela, rešenja počinju da se traže. Tako je bilo i pre mesec i po dana kada su zaposleni u Komunalnom preduzeću Čistoća bili u generalnom štrajku. Jedan od razloga za nezadovoljstvo bile su uplate doprinosa na minimalnu zaradu za deset meseci. U poslovodstvu te firme su objašnjavali da novca više nije bilo.


Tek kad su se gradska uprava i rukovodstvo preduzeća pismeno obavezali da će u roku od nekoliko meseci ispuniti zahteve, štrajk je prekinut. Isplata minimalnih zarada u Novom Pazaru je česta. Koliko ljudi je na minimalcu niko ne zna. U povereništvima ASNS i Nezavisnosti kažu da takve podatke imaju njihove centrale, ali potvrđuju da radnici iz firmi gde se preživljava na minimalcu imaju problema kada odlaze u penziju. U rešenjima o visini penzije, bez obzira na to što odlaze u „punu“ penziju, piše da su primanja niža od onih dok su radili.

– Teško se utvrđuje broj ljudi koji primaju minimalne zarade, jer to ne prijavljuju. To je posebno karakteristično za ovdašnje privatne firme koje svojim zaposlenima preko računa isplaćuju minimalne plate i na to obračunavaju doprinose, a razliku do stvarne plate isplaćuju na ruke, ističe Esad Nicević, u novopazarskoj gradskoj upravi zadužen za saradnju sa sindikatima.

Zaposleni u nekadašnjim državnim preduzećima svoja potraživanja pokušavaju da naplate sudskim putem, protestima i optužbama na račun sadašnje uprave. Radnici Građevinskog preduzeća Razvitak, koje je pre skoro šest godina postalo akcionarsko društvo, pet godina nisu primili ni minimalnu platu, a zbog neuplaćenih doprinosa Poreska uprava blokira račun preduzeća. U ništa boljoj situaciji nisu ni nekada zaposleni u Tekstilnom kombinatu Raška. Prošlogodišnjim protestom uspeli su samo da smene dotadašnje rukovodstvo. Sve ostalo je na sudskom ili nekom drugom čekanju. O neisplaćenim platama, nepovezanom radnom stažu i ostalim zakinutim prinadležnostima već raspravlja sud u Strazburu. Presude stižu na naplatu. Nekadašnji tekstilni gigant je podeljen u 39 celina, a za šest meseci na dve licitacije prodat je samo jedan magacinski prostor. Kažu nema zainteresovanih. Treća licitacija je u pripremi.

Za sada najdramatičnija situacija je sa invalidima rada bivše fabrike Iskra metal. Protest 16 invalida rada počeo je pre godinu dana i u poslednjih šest meseci ulazi u fazu radikalizacije. Njihov vođa je dva puta sebi u šaku zakucavao ekser. Oni tvrde da im se duguje 20 plata i razlike u platama za period od 1991 do 2003. godine. Osnovni dug na osnovu sudskog rešenja od 2004. godine bio je 11,9 miliona dinara, ali sa zateznim kamatama, po njihovim tvrdnjama, narastao je na 35 miliona dinara. U junu prošle godine, na ime tog duga, dobili su od 300.000 do 700.000 dinara. Iz stečajne mase isplaćeno im je samo miliona dinara ili 42 odsto osnovnog duga. Ceo slučaj je skoro dve godine pred Ustavnim sudom Srbije, a učesnici protesta ne odustaju od zahteva da im se isplati sve sa zateznim kamatama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari