predsednik Srbije Aleksandar Vucic posetio je završne radove na izgradnji vijadukta i polaganju koloseka preko vijadukta u Beškoj, na deonici brze pruge Stara Pazova - Novi Sadfoto FoNet/Instagram Buducnost Srbije

– Razlog zbog koga kasni izgradnja brze pruge Beograd – Budimpešta nisu samo neodgovorne izjave funkcionera o rokovima završetka, neblagovremeno obezbeđivanje građevinskih dozvola i greške tokom radova, kako je pisao Danas, već je i u tome što projekti za izgradnju nisu urađeni na vreme, zbog čega je Srbija ruskom partneru kompaniji RŽD morala da plaća i „penale“.

Naime, prema saznanjima portala BIRN, kada je reč o izgradnji deonice od Stare Pazove do Novog Sada, koja se finansira iz ruskog kredita za koji je sporazum potpisan u januaru 2013. godine, rok u kome su morala da budu povučena sredstva za njenu izgradnju je bio pet godina.

Do toga nije došlo pa je Srbija ruskoj železničkoj kompaniji RŽD morala da plati penale u visini od 4,7 miliona američkih dolara a automatski zbog toga nisu mogli ni da budu započeti radovi na toj deonici .

Prema saznanjima BIRN-a, greške Instituta za saobraćaj CIP u projektovanju vijadukta i tunela u Čortanovcima, koštale su državu oko 30 miliona dolara. Naime, sporazumom između preduzeća “Infrastrukture železnice Srbije” koje je u ovom projektu investitor i ruske kompanije RŽD, koja je izvođač radova, ali i projektant, postoji klauzula da troškove zbog projektnih grešaka ne snosi RŽD, već investitor, odnosno “Infrastruktura železnice Srbije”.

Prema sporazumu RŽD je nosilac poslova projektovanja, a CIP, kao njegov podizvođač, radio je projekat za vijadukt i tunel u Čortanovcima. Usled loših geoloških ispitivanja, prilikom postavljanja, šipovi su propadali po dva i tri metra. Zbog te greške “Infrastruktura železnice Srbije” je na račun pričinjene štete RŽD isplatila 30 miliona dolara.

Advokat Branko Pavlović kaže za Danas da su klauzule, kada je reč o ovakvim projektima, da štetu plaća investitor a ne izvođač radova veoma česte pri zaključivanju ugovora.

-Naime, ono što se najverovatnije desilo je to da su nadležni u Srbiji preporučili Rusima da projekat za izgradnju tunela uradi domaća firma, konkretno Institut za saobraćaj CIP. Na taj način su imali dobru ideju da deo novca od dobijenog ruskog kredita ostane u zemlji, odnosno da ga zaradi domaća firma.

U takvim situacijama pak izvođač radova pristaje na predlog pod uslovom da ako se pričini neka šteta novčanu odgovornost snosi investitor a ne izvođač radova. Verujem da se upravo to desilo u ovom slučaju – navodi Pavlović.

Prema njegovim rečima, ako je CIP zaista načinio grešku to je onda veliki propust i javnost bi o tom slučaju trebalo da bude obaveštena.

-Resorno ministarstvo je dužno da kaže da li je do propusta u izgradnji brze pruge Beograd – Budimpešta došlo i ako jeste čija je to odgovornost. Svedoci smo da se razne greške i propusti stalno pojavljuju tokom izgradnje infrastrukturnih projekata. Zbog toga bi Vlada Srbije trebalo da prestane sa orijentacijom da na rukovodeće pozicije postavlja ljude koji nisu u stanju da odgovore zadatku većčine štetu. Partijski princip u određivanju rukovodilaca je nešto što mora biti napušteno kako se greške ovog tipa ne bi odvijale i nadalje – kaže naš sagovornik.

BIRN je takođe objavio i da je preduzeće “Infrastruktura železnice Srbije” iz ruskog kredita namenjenog izgradnji brze pruge na deonici od Stare Pazove do Novog Sada izdvojilo sredstva za zakup šest automobila u vlasništvu ruske kompanije RŽD, pet dačija dastera i jedne škode jeti, po ceni od skoro 720 hiljada dolara.

Primera radi, za tu sumu se moglo kupiti oko 60 novih vozila marke dačija. Prema saznanjima BIRN-a iz istog izvora je potrošeno i 75.000 dolara za kupovinu računarske i htz opreme, servisa za kafu i ručavanje, aparata za čaj i kafu, escajga, bojlera, frižidera, šporeta i sudopera.

Iz “Infrastruktura železnice Srbije” su za Danas pak odgovorili da je iz ruskog kredita obuhvaćena “nabavka sredstava i opreme neophodne za rad nadzornih organa zaduženih za praćenje realizacije projekta modernizacije srpskih železnica, koji se finansiraju iz ruskog kredita”.

– Imajući u vidu da je rad nadzornih organa na ovim projektima bio gotovo svakodnevno na terenu i u teškim i nepristupačnim uslovima, bilo je neophodno obezbediti im prevozna sredstva i opremu kako bi uspešno mogla da realizuju postavljene zadatke i ciljeve. Da navedena sredstva nisu bila obezbeđena iz ruskog kredita, nabavku bi morala da finansira iz sopstvenih sredstava “Infrastruktura železnice Srbije”, a radilo se o velikom finansijskom iznosu – naveli su iz tog preduzeća ne komentarišući konkretne cifre koštanja za koje su bili pitani.

Kako bi dobili komentar na pisanje BIRN-a kontaktirali smo i Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture ali do zaključenja ovog izdanja našeg lista nam nije stigao odgovor na postavljena pitanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari