Rok od pet dana za predmete stručnjaka sa sumnjivom diplomom 1

Gradski zavod za veštačenje moraće u roku od pet dana da obavesti Danas da li poseduje informacije koje se odnose na predmete gde je Mirjana Labović, inače zaposlena u toj ustanovi, bila angažovana kao sudski veštak, i to brojeve predmeta, vrstu veštačenja, pojedinačnu vrednost tih sporova i ko su stranke u postupku.

 Ukoliko navedene dokumente poseduje, u istom roku Gradski zavod bi morao da ih i dostavi našoj redakciji, s tim što će u kopijama zaštititi podatke o ličnosti, odlučio je Poverenik za informacije od javnog značaja, po žalbi koju je Danas podneo jer Gradski zavod nije odgovorio na pitanja koja smo postavili.

Podsetimo, pre više meseci naš list je pisao o slučaju sudske veštakinje Mirjane Labović, u čiju je stručnost posumnjao okrivljeni u predmetu gde je ona bila angažovana kao ekonomsko finansijski stručnjak. Naime, diploma Labovićeve o završenom Ekonomskom fakultetu, izdata 1983. čiji faksimil smo objavili, u naslovu sadrži da je izdata na Univerzitetu Kosova u Prištini, iako se ta ustanova, od osnivanja 1969. do danas zvala Univerzitet u Prištini. Uz to, pogrešno je navedeno ime dekana fakulteta, dok je na mestu rektora potpisana osoba koja je to postala nekoliko godina kasnije.
Zanimljivije od pitanja da li je diploma ispravna ili ne, jeste ono što se događalo nakon što je stranka koja je posumnjala u stručnost veštaka, podnela zahtev Ministarstvu pravde za razrešenje Labovićeve. Ministarstvo je, tretirajući to kao predstavku na rad a ne kao sumnju u ozbiljno krivično delo, u skraćenoj verziji, odgovorilo da u njegovoj nadležnosti nije utvrđivanje falsifikata, i da bi to trebalo da uradi tužilaštvo.

Na pitanje Danasa zašto Ministarstvo nije prosledilo predmet tužilaštvu, jer je ipak reč o ozbiljnoj optužbi, koja za posledicu može da ima obaranje svih predmeta u kojima je za ekonomsko finansijsko veštačenje bila angažovana Labovićeva, rečeno nam je da na rad veštaka pristižu brojne primedbe i da oni nemaju mogućnosti da svaku proveravaju. Dodali su da je o pritužbi na rad sudske veštakinje obavešten Treći osnovni sud, pred kojim se vodi jedan od predmeta u kome ona veštači.
Ni Treći osnovni sud, od koga je naš list takođe tražio informaciju šta su preduzeli, da li je to, uopšte, u njihovoj nadležnosti i šta će biti ukoliko je sumnja stranke opravdana – nije bio „razgovorljiviji“. Naime u obimnom odgovoru navode se svi zakoni, članovi i akti koji regulišu rad sudova, postupanje po predstavkama, izbor veštaka i slično, navode se i datumi kada je koja predstavka stigla u sud. Ali, nema informacije koju smo tražili.

Slično je reagovao i Gradski zavod za veštačenje, kada je Danas zapitao da li je ta institucija nešto preduzela kako bi rešila dilemu oko verodostojnosti obrazovanja zaposlene. Oni su u odgovoru iz aprila ove godine, podsetili da imenovanje veštaka vrši Ministarstvo pravde. „Kada je u pitanju falsifikat, postupak za utvrđivanje se vodi pred nadležnim sudom. Na osnovu gorenavedenog, Gradski zavod za veštačenja nije nadležan za pokretanje i vođenje postupaka za razrešenje veštaka ili utvrđivanje falsifikata“, kažu u GZV-u. Mirjana Labović, dakle, i dalje nesmetano radi u toj instituciji.

Tako „sinhronizovano besmisleni“ odgovori institucija, mediji po pravilu dobijaju upravo u situacijama kada vlast želi da neki problem zataška. Iz tog iskustva, zatražili smo od GZV-a, čiji je osnivač, inače, Grad Beograd, da nam dostavi sve predmete u kojima se Labovićeva pojavljuje kao veštak finansijsko ekonomske struke, odnosno brojeve pod kojima se vode u sudovima, šta je predmet veštačenja, vrednost spora i koje su stranke u postupcima. Period za koji smo tražili podatke je od 2011. kada je ona dobila status veštaka, iako je u GZV-u radila i pre toga. Zahtev je prosleđen uz pozivanje na Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja, još sredinom aprila.

„Odgovor“ koji je stigao tek kada je Danas podneo žalbu Povereniku, u većem delu se odnosi na pitanja koja nismo postavili ali ih je zatražila stranka koja je posumnjala da je diploma falsifikat. Naime, GZV se poziva na član 14 Zakona o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja, kojim je propisano da „organ vlasti neće tražiocu omogućiti ostvarivanje prava na pristup informacijama od javnog značaja ako bi time povredio pravo na privatnost, pravo na ugled ili koje drugo pravo lica na koje se tražena informacija lično odnosi, osim ako je lice na to pristalo“.

– Ponovo vas obaveštavamo da se razrešenje veštaka vodi pred Ministarstvom pravde, koje je nadležno za imenovanje i razrešenje veštaka, a dok se postupak za utvrđivanje falsifikata vodi pred nadležnim sudom. Na osnovu navedenog, Gradski zavod za veštačenja nije nadležan za pokretanje i vođenje postupaka za razrešenje veštaka, odnosno utvrđivanje falsifikata – navodi se ponovo u odgovoru.

Dodaje se i da GZV „ne može omogućiti pravo na pristup informacijama od javnog značaja jer bi se time povredilo pravo na privatnost Mirjane Labović shodno čl. 14 Zakona, s obzirom da nije pristala na dostavljanje traženih podataka“. Poverenik je, međutim, podsetio da informacije koje se odnose na lica zaposlena u organu javne vlasti, jesu informacije koje treba da budu dostupne javnosti“ odnosno da u ovom slučaju ne radi o informacijama u vezi sa njihovim privatnim životom. „To što Mirjana Labović nije dala saglasnost da se tražene informacije učine dostupnim, nije od uticaja iz razloga što saglasnost iste nije ni potrebna“, zaključuje se između ostalog u rešenju Poverenika.

 

Selektivna provera
Kako se u Ministarstvu pravde vrši selekcija i određuje koja će prijava biti proverena, nismo uspeli da saznamo. Naime, ista stranka koja je dokumentovala sumnju u falsifikovanu diplomu Labovićeve, 2013. posumnjala je u stručnost grafoskopskog veštačenja u njegovom predmetu. Tada je Ministarstvo pravde zatražilo i od Ministarstva prosvete dobilo informaciju da viša kriminalistička škola koju je veštakinja Anica Bajić navela u svojoj biografiji, ne poseduje dozvolu za rad, i ona je potom bila razrešena. „To je možda zbog toga što u tom slučaju nije moralo da se utvrđuje postojanje krivičnog dela“, rečeno nam je u PR službi Ministarstva pravde. Na pitanje zašto ovaj slučaju, u kome postoje i papiri koji bude sumnju, nije prosleđen tužiocu, kada i običan građanin, a državni organ i po službenoj dužnosti, ima obavezu da prijavi ukoliko ima saznanja o počinjenom krivičnom delu, odgovor je glasio „da sa tužiocima to ne funkcioniše na isti način“.

Bespotrebna saglasnost
„Navod organa vlasti (GZV-a) da ne može da postupi po zahtevu osim ukoliko žaljilja dostavi saglasnost suda, u čijim predmetima se nalazi dokument u kome su sadržane tražene informacije, nije mogao uticati na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, iz razloga što je sa aspekta primene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i ostvarivanje prava utvrđenog ovim zakonom bitno da li organ vlasti raspolaže ili ne traženom informacijom odnosno dokumentom, dok je irelevantna saglasnost drugog organa vlasti koji takođe poseduje tražene informacije“, navodi Poverenik u delu obrazloženja rešenja kojim je GZV-u naloženo da dostavi tražene podatke Danasu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari