Amer Kapetanović: Razlozi za odluku o komemoraciji nisu u Sarajevu

Mogu samo da kažem da je zvanična vanjska politika BiH okrenuta dobrosusjedstvu, saradnji, da posljednjih godina sa Srbijom i njenim zvaničnicima pravimo klimu povjerenja u kojoj se dosta toga dobrog tek može napraviti. Suradnja nema alternativu, kaže u razgovoru za Danas Amer Kapetanović, pomoćnik spoljnih poslova Bosne i Hercegovine za bilateralne odnose, odgovarajući na pitanje kako komentariše odluku da je srpski državni vrh nepoželjan na predstojećoj komemoraciji u Srebrenici.

* Kako ocenjujete odnose u regionu?

– Dobri su, mnogo bolji nego prije deset godina, ipak ne toliko dobri koliko bi uistinu mogli biti… Dijelimo iste interese, djeca smo istog kulturnog kruga, možda se ne slažemo oko historije ali se slažemo oko budućnosti, ekonomski smo međuovisni… Ima puno više stvari koje su nam zajedničke nego onih koje nas dijele, pa ipak mi se čini da ta manjina stvari koja nas nekako dijeli biva predstavljena kao nepremostiva prepreka. Taj narcizam malih razlika, kako ga je svojevremeno psihoanalitički postulirao Frojd, permanentno ubija taj refleks zajedničkog interesa. A bez razvijanja tog refleksa, te istinske etničke emancipacije koja podrazumijeva istinsko pomirenje nećemo biti u stanju riješiti neke probleme koji nam onemogućavaju da naše odnose uistinu ocijenimo kao odličnim. Neko je jednom razvio tu definiciju da postoje tri vrste regiona: nestabilni, zamrznuti u konfliktu i prosperitetni. U prvima zemlje koje ih čini pokušavaju da jedna drugu unište, da pomjere granice, to je politika krvi i tla. U drugima je odsustvo konflikta i svega ovo naprijed rečenog samo zahvaljujući jednakom omjeru snaga. Tu nema ljubavi, interesa, nego ima hladno odsustvo svega. Jedna opća negacija. I treći su regionu u kojima je svijest o međuovisnosti preovladala, gdje identitetski strahovi nestaju i gdje ekonomski i svaki drugi racio vodi politiku. Mislim da smo mi prošli prve dvije faze i nekako stidljivo pokušavamo da se etabliramo u trećoj. Moramo požuriti s tim, bez kalkulacije i fige u džepu.

* Da li će, prema vašem mišljenju, Bregzit usporiti evropsku integraciju država Zapadnog Balkana?

– Ovih dana čitamo brojne analize, komentare, mišljenja o utjecaju Brexita na budućnost EU pa i procesa proširenja. Ko god kaže da ima konačan odgovor, mogu samo reći da mu se divim. Nisam među onima koji su u stanju jasno predvidjeti dalji razvoj događaja, ne zbog toga što imam malo ulaznih informacija, nego možda baš zbog toga što ih imamo i previše. Toliko je nepoznanica i otvorenih mogućnosti da je naprosto teško dati neko konačno mišljenje. Umjesto toga dozvolite mi da i ja malo špekuliram. Brexit može biti šansa za konsolidaciju EU koja je dugo odlagana jer su velika pitanja gurana pod tepih, a sada je neko „odnio“ taj tepih. Hoću da kažem da ovo može da bude sami vrh euroskepticizma koji može da pomogne da detabuiziramo neke probleme, da probudi brojnije eurofile širom Evrope, tu uspavanu masu onih koji rijetko glasaju, a koji sada vide da je vrag odnio šalu i da valja spašavati evropski projekat. U takvom scenariju Brexit nam daje šansu da velika većina tihih eurofila u svojim zemljama pobijedi na izborima jeftine populizme i strahove. To dakako znači da i birokrate u Briselu moraju početi gledati širu sliku. U takvom jednom scenariju moguće je računati na konsolidaciju procesa proširenja, a nije nemoguće da se u takvoj konsolidaciji donesu neke političke odluke o ubrzanju procesa integracija Zapadnog Balkana u EU. Svjesno ovdje rizikujem da mi zamjere svi oni koji već danima kažu kako će proces proširenja zapravo biti mrtav, ali ja ih pitam samo jedno: ko će proglasiti bankrot procesa u koji je do sada uloženo na desetine milijardi, koji je prema istraživanjima doveo do povećanja GDP-a među zemljama članicama za 0,5 odsto, a u novoprimljenim zemljama i do 2,1 odsto… Kako sada negirati činjenicu da je 15 zemlja članica EU nakon tadašnjeg talasa proširenja zaradilo 10 milijardi eura… Ako ovako gledamo na stvari, onda mislim da ova kriza može biti svojevrsna šansa. Ali teško je ignorirati i argumentaciju onih koji u Brexitu vide opasan populistički okidač koji će dokrajčiti EU kakvu je danas poznajemo.

* Kako je vaše objašnjenje za rast populizma?

– Koliko god smo krivi mi na Zapadnom Balkanu jer smo našim političkim prepucavanjima, jeftinim nacionalističkim trikovima slali lošu poruku, toliko su krivi i oni koji su vodili EU – veoma slabo i stidljivo, gotovo nikako, ideju proširenja svojim građanima objašnjavali su kao izuzetno važan projekat od kojeg i oni profitiraju kako ekonomski tako i u svakom drugom pogledu. A više su proširenje predstavljali kao filantropsku ideju u kojoj građani EU treba da se odreknu dijela svog kolača i podijele ga sa jadnim i siromašnim susjedima na Balkanu… Čim je nestalo novca i nastupila kriza, uskočili su populisti koji su uspješno proširili narativ da Evropi ne treba radna imigracija, da umjesto što dijele sa onima izvan EU oni treba da dijele sa svojim građanima… I sada imamo što imamo – društvo zajedničkih vrijednosti u ozbiljnoj recesiji.

* Može li se ubrzati evropski put država poput Srbije i BiH?

– Može i mora. Mislim da su pravila, tehnički uslovi jako važna vodilja. Nisam zato da se umanjuju, da se omekšavaju jer onda trpi standardizacija. Ali nisam, brate, ni za to da oni budu sami sebi svrha i da svakih mjesec dana neko iz rukava, iz ovih ili onih razloga, izvuče neki novi uvjet za BiH, Srbiju, Makedoniju, Crnu Goru, Albaniju. Stalno ponavljam prijateljima u EU: nemojte baratati uvjetima kao pokretnom metom i nemojte ohrabrivati populističke narative kako nam se smišljaju stalno neki novi uslovi ne bi li nas se blokiralo. Pripadam onoj školi mišljenja koja već neko vrijeme zagovara pregovori za članstvo odmah sa svim zemljama Zapadnog Balkana. Otvorimo poglavlja, razgovarajmo o detaljima na ekspertskom nivou pa ko prvi zatvori poglavlje, neka otvori novo, ko bude bolji i brži neka ide dalje… Ovako imamo situaciju da imate uslov na uslov da bi ste uopće došli do prvog tehničkog koraka – da biste uopće počeli pregovarati, mada se o članstvu realno ne pregovara… Ovaj bi pristup, koji EU u osnovi apsolutno ništa ne košta, stvorio novi pozitivizam i pomogao da svi budemo dio zdrave konsolidacije ovog historijskog, generacijskog projekta kakva je EU.

„Strahovi Balkanaca“

* Strahujete li, poput pojedinih poznavalaca prilika u EU, da Balkan čeka deset godina samoće, budući da je Unija trenutno zaokupljena brojnim unutrašnjim problemima?

– Mi na Balkanu smo poznati po našim strahovima – jednih od drugih, nas od njih, da ne izgubimo identitet, vjeru, naciju, strah od velikih teorija zavjere… Ubiše nas ti strahovi, a strah je po definiciji najsnažniji inhibitor razboritog i mudrog razmišljanja. Pokušavam da i sam ne strahujem i u tome mi pomaže spoznaja da Evropa jednako treba nas onoliko koliko trebamo mi njih. Budimo svjesni da sve i da EU potpuno propadne, što se sigurno neće dogoditi, mi smo geografski tu, bogami i geopolitički, mislim na Balkan kao cjelinu, samo moramo više vjerovati u sebe… Moramo se manuti taktiziranja i moramo sebi priznati da reforme, standardizacije radimo zbog sebe a ne zbog EU.