Dragan Đilas ispričao šta je najgore što mu se dogodilo na Kosovu dok je bio na čelu Narodne kancelarije 1Foto: FoNet/ Milica Vučković

„Nešto najstrašnije što sam doživeo u životu doživeo sam na Kosovu… Zato moramo da pričamo, ne smemo nikad više da ratujemo“, naveo je Dragan Đilas, predsednik Stranke slobode i pravde, uz snimak gde je ispričao šta mu desilo.

Đilas je na Tviteru podelio kratki snimak svog gostovanja na TV Blic, u kome priča o Kosovu i šta je tamo doživeo.

U priči on prvo polazi od opšteg stava o Kosovu, da bi stigao do toga šta mu se lično dogodilo. Prenosimo transkrpit:

Problem Kosova traje vekovima, i ono što ljudi moraju da shvate, mi u Srbiji Kosovo nosimo pre svega ovde, u duši, i tako smo ga čuvali vekovima, i kada u tim vekovima veći deo nije bio pod kontrolom države Srbije, složićete se.

Zato ja i zameram nekim kolegama kada citiraju, neke pesme u parlamentu koje nisu primerene za Kosovo.

Ima ta jedna pesma koju Srbi stalno pevaju u kafani, „gde god da odem tebi se vraćam ponovo, ko da mi otme iz moje duše Kosovo“.

Nisu te reči napisane slučajno, tako su ga branili. Nisam sad ja veliki nacionalista, ili ne znam šta, ja samo pričam ono što vidim.

Ja sam čovek koji je bio na Kosovu mnogo puta, najstrašnije stvari sam video na Kosovu i Metohiji.

Video sam oca koji mi priča kako su Albanci dve godine posle rata, došli kroz potok, u pucao u kapiju gde je bio deda, istrčalo je dete od sedam godina, i ubijeno je to dete.

Inače, Srbi su tad išli u školicu u kojoj tako visi ona sijalica, ma katastrofa, bilo je u Utisku (valjda emisiji, prim. nov) pre godinu dana.

Ja sam jedan od prvih državnih funkcionera koji je ulazio na Kosovo, kao predsedni, direktor te Narodne kancelarije.

I on nas čovek pita, pošto nas čuvaju ovi iz Kfora, stotinu njih, „je li možemo da odemo do groblja sad dok ste vi tu, mi ne smemo sami“.

Ja pitam onog momka, on kaže, ako je u okviru sela može.

Mi se popnemo na groblje, i tada je bio moj prijatelj Mlađan Đorđević sa mnom tu, i on uvek pita ljude tu odakle su, i on kaže „a ovo dete, je li ima roditelje“.

A ovaj direktor škole koji na priča o njemu kaže – „kako to mislite“. Kaže (Đorđević) „pa je li ima oca ili majku“, a on kaže „ja sam mu otac“.

Evo ja se sad naježim. On je pričao o njemu (svom ubijenom detetu, prim. nov.) u trećem licu, nije pričao kao o svom detetu.

To je najstrašnija scena koja mi se desila u životu. A siguran sam i da ima sa druge strane sličnih priča.
Zato smo predložili, ajmo da pričamo ljudi, ajmo da rešavamo odnose, nemoj da ratujemo.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari