Pred predsednikom Rusije Vladimirom Putinom nisam krio, iako su se mnogi iznenadili, rekao sam da se Srbija nalazi na evropskom putu i da od toga ne odustajemo, ističe u intervjuu za Danas Aleksandar Vučić, predsednik Vlade Srbije. Razgovor je vođen dan uoči skupštinske rasprave o budžetu, a povodom zaoštravanja na spoljnopolitičkom planu.


Zbog čega Srbija usred sukoba političkog, ekonomskog pa i vojnog, koji se odvija na relaciji EU – Rusija organizuje vojnu paradu praktično u čast Putinu? Pomera se centralna proslava na datum koji odgovara Putinu, iz EU stižu negativne poruke u vezi sa tim. Da li Srbija podilazi Rusiji?

– Srbija je organizovala vojnu paradu zbog svojih građana, organizovala je kao godišnjicu oslobođenja Beograda, i to je za Srbiju veliki praznik. Mi ne možemo da menjamo istoriju i da određujemo nekog drugog kao da je učestvovao u oslobođenju Beograda. Da li je taj dan više ili manje odgovarao predsedniku Vladimiru Putinu, ne vidim ništa loše i čudno u tome. S druge strane, ne vidim da je to bilo koga naročito uzbudilo, osim što bi neko iz Srbije, čini mi se, želeo više nego iz bilo koje druge države regiona da od toga napravi nekakav problem. Mislim da je bila dobra parada, da su građani, uprkos nevremenu, uživali. Takođe, mislim da smo na dostojan način obeležili sedamdesetogodišnjicu oslobođenja našeg glavnog grada i nemam više ništa na temu da dodam.

Kada se govori o razlozima za neuvođenje sankcija Rusiji, pozivate se na ruska ulaganja u Srbiju, a ona su u poslednjih deset godina iznosila svega 3,5 odsto u ukupnim investicijama. Takođe, i sami ste pokrenuli inicijativu za preispitivanje privatizacije NIS, jer je taj ugovor praktično potpisan na štetu građana Srbije. Zašto Srbija dolazi u nelagodan položaj u odnosu na evropske integracije zbog Rusije?

– Ne mislim da je naš položaj nelagodan. Pre bih rekao da naš položaj nije lak, jer je iz moralnog, političkog i ekonomskog razloga racionalan. Mi vodimo računa o našim interesima. Kao što sam vodio računa o našim interesima kada sam govorio o određenim problemima koji postoje unutar kompanije NIS, gde smo mi 21 odsto vlasnici, a Rusi 79 odsto, i nisam to krio. Isto tako mislim da je iz mnogo razloga važno da Srbija ne uvodi sankcije Rusiji. Važno je iz političkih, ekonomskih, tradicionalnih razloga, i mislim da velika većina građana Srbije, kvalifikovana većina, to podržava. Mi nismo zemlja EU. Nama EU neće nadoknaditi svaku neprodatu jabuku, breskvu, kilogram mesa ili tekstila. Vlada Srbije mora da brine o privredi ove zemlje i mislim da smo doneli najbolju moguću odluku u interesu naše zemlje. Takođe, uveren sam da to dobro razumeju naši partneri sa Zapada.

Ne čini li vam se da se relativizuju te poruke koje stižu od evropskih zvaničnika kada je reč o insistiranju na tome da Srbija uskladi svoju spoljnu politiku sa evropskom?

– Ja nikada ništa ne relativizujem.

Ali, obaveze se izbegavaju?

– Zato što to nije naš interes.

Zar nije strateški i najprioritetniji cilj Srbije napredovanje u evropskim integracijama? Ne demonstrira li se u ovom slučaju neozbiljnost?

– To jeste naš strateški interes i cilj, ali mi nećemo biti članica EU u narednih godinu dana. Za to vreme građani Srbije moraju da žive i prežive, i neko o tome mora da vodi računa. To je ključni razlog. Nemojte da smetnete sa uma, nas niko iz EU nije ništa ni pitao kada su uvodili sankcije. Izvinite, ali ovi iz EU bar bi tad mogli da kažu, mi smo ih pitali, ali oni su se protivili. Nas niko ništa nije ni pitao.

Da li je običaj da se pita? Čini se da nije.

– Čekajte, svaku članicu, svih 28 članica su pitali, nas nisu ništa pitali.

Vaš glavni argument za neuvođenje sankcija Rusiji bila je investicija u izgradnju Južnog toka…

– Pa, nije mi to bio glavni razlog…

Jedan od najistaknutijih…

– Ja mislim da je taj projekat jako dobar za Srbiju.

Ali, nerealan?

– Da li će do njega doći zavisi od EU i Rusije. Na početku, ne bih rekao da je taj ugovor bio idealan za Srbiju, ali sada jeste, jer je sav rizik na drugoj strani, a ne na nama. Potekao ili ne potekao gas, mi novac dobijamo.

Zbog čega niste Vi ili ministar unutrašnjih poslova demantovali ili potvrdili ono što je rekao brat albanskog premijera Edija Rame da nije učestvovao u incidentu tokom utakmice Srbija – Albanija?

– Niti hoću da potvrđujem niti hoću da demantujem. Čekamo okončanje istrage, čeka se samo da se vidi kako i ko je sve telefonom navodio dron sa zastavom velike Albanije. Imamo osobu koja je dronom upravljala, imamo pomagača. Ti ljudi su došli sa teritorije Italije, koristili su dokumenta privremenog boravka u Italiji, iako su obojica državljani Albanije. Oni su imali nekoga od pomagača, koji ih je navodio sa telefona na stadionu, kako, gde i na koji način da se dron kreće. Da li je jedan od pomagača bila ova ili ona osoba, ja o tome još ništa ne znam.

Kada će istraga da se završi?

– Ljudi rade veoma vredno na tome.

Traje prilično dugo ta istraga, a za to vreme…

– Ne znam da li je prošlo dugo vremena. Tako ste govorili i za ubicu Tijane, za slučaj na Brankovom mostu, pa smo sve otkrili. Tako ste govorili i za paljenje pekara, uvek vam je bilo nešto mnogo vremena, a svaki put smo posao stoprocentno završili. Kao što vidite, za svaki pekaru i poslastičarnicu pronašli smo pomagače, uhapsili ih i za razliku od naših albanskih prijatelja, mi se dičimo da smo napadače i huligane pohapsili, a oni se diče svojim zastavama avetima, kako ih sada nazivaju u intervjuima koje daju tim povodom. Govore kako to jeste zastava velike Albanije, ali da im to nije državni projekat. Pa, onda govore kako bi oni ujedinjeni da uđu u Evropu. To više sveti Petar ne može da pohvata šta je njihova politika.

Ipak, albanski premijer je vrlo jasno rekao da njegova politika nije politika velike Albanije, odnosno da ni državna politika te zemlje nije velika Albanija. Rekao je da stranke u Albaniji koje zastupaju tu ideju imaju 0,001 podrške kod građana.

– Želim da verujem da je to istina, kao što bih voleo da sam video osudu tako jezive provokacije kao što je bila ubacivanje drona sa zastavom velike Albanije. A to nisam čuo ni od jednog albanskog zvaničnika. Kao što znate, nijedan srpski zvaničnik nije pravdao upad navijača, svi koji su bacili kamen na albanske radnje su pohapšeni.

Pre ubacivanja zastave, na tribinama se orilo „Ubij, zakolji, da šiptar ne postoji“. Zar to nije nešto što izražava mržnju i od čega je neophodno ograditi se?

– To se ori na svakoj utakmici između Zvezde i Partizana. Kako vam se na toj utakmici nije orilo to što su svi pevali protiv mene? Pevali, pa pevali. Nije prvi put, pevaće još deset godina.

Ipak, ovde je reč o Albancima koji su u tim trenucima bili na terenu…

– Pa, to nije lepo. To nije lepo! Ali, nije izazvalo incident i nije dovelo do prekida utakmice. Incident je izazvao dron. Nemojte sada da se vraćamo u vreme pre dvadeset godina, šta ste radili na Kosovu… Direktna krivica za incident je dron i albanski igrači koji su skočili na srpske fudbalere. Da li smo mi krivi za upad navijača i sve što se dogodilo posle? Da, jesmo, i za to ćemo da snosimo posledice.

U medijima su eksplodirali šovinistički naslovi protiv Albanaca i usledila je serija napada na njih. Osećate li se odgovornim za takvu situaciju, kakvu je poruku Srbija poslala u svet takvom reakcijom?

– Ja, svakako, ne mrzim Albance i spreman sam uvek da razgovaram sa njima. Deo njih su građani naše države i sa njima ću uvek da imam otvoren dijalog. Nikakvu mržnju nisam pokazao ni u jednoj izjavi.

Stanje u društvu je takvo da se od 20 novina u Srbiji, u 19 raspiruje mržnja prema Albancima.

– Plašim se da je mržnja postala zaštitni znak, ne naših medija, već našeg ponašanja uopšte. Ono što je bila nekada i moja krivica, mislim da sam to uspeo da prevaziđem i da se ponašam racionalno. Čak i na sve političke provokacije, koje dolaze od albanskih predstavnika, trudim se da ne odgovaram. Trudim se da izbegnem odgovore. Problem je tu dublji, međutim. Mi imamo običaj da sve posmatramo negativistički. Kao što u sopstvenom radu ne želimo da pronađemo rešenja, tako ni u analizi sopstvenih postupaka neretko ne tražimo rešenja, već nam je lakše da pronađemo krivca uvek na drugoj strani. Zato sam ja, videli ste, pravično to podelio. Za incident su krivi oni koji su pustili dron, mi smo krivi jer nismo sprečili upad navijača. Mi smo krivi i zbog stanja u društvu, godinama, decenijama, svi zajedno smo krivi za stanje u kojem nam klinci idu i razbijaju pekare i buregdžinice, ali smo zaslužni za to što smo pokazali odvažnost države i sve ih zbog toga pohapsili. Ne postoji nijedan slučaj koji nije rasvetljen. Jasnom i odlučnom akcijom države samo možemo da se izborimo protiv toga.

Zbog čega? Šta će Srbija da uradi u međuvremenu u smirivanju tenzija?

– Pa, neće Srbija da uradi ništa. Tražio sam da se to odloži da bi postojala mogućnost za naš racionalan razgovor. Kao što vidite, bavim se unutrašnjim temama i onim stvarima koje život znače. Hoću da se posvetim merama koje će doprineti povećanju stranih investicija, hoću da sklopimo aranžman sa MMF i da 2016. godinu dočekamo kao neuporedivo uspešnija zemlja. Druge zemlje u regionu se izgleda bave samo Srbijom. Zato sam rekao da bi bilo najbolje da se poseta odloži. Rekao sam mu, ti bi došao ovde da stekneš političke poene, kao, evo, jesam im rekao – ja ću da odgovorim, i na kraju nema nikakvih rezultata. Bolje je da to odložimo, ja ću da razgovaram sa Merkelovom da objasnim zašto to radimo i da se potrudim da ona to najbolje razume. To sam učinio. Nisam hteo da dozvolim da neko gazi po srpskom ponosu dan nakon incidenta. Dakle, ne možete vi da pokušate da izazovete nestabilnost u državi i da sutra kažete: he, he, he, šala mala.

Ali, Vi nemate dokaze da je incident izazvao državni vrh Albanije. I za ovdašnje incidente kažete da su ih izazvali neki klinci, pa možda je takav slučaj i sa Albancima?

– Bio bih veoma saglasan sa vama, ali samo da sam čuo jednu stvar – osudu tog incidenta od strane albanskih zvaničnika. Neko je to organizovao. Čekajte da vidimo ko je to organizovao, samo se malo strpite. Čak i da nije učestvovao bilo ko iz države, a nisam ja slučajno znao unapred da će tu nešto da se dogodi, o čemu sam obavestio Evropsku komisiju, tri sata pre nego što se to desilo. Velika Albanija bi trebalo da bude njihova noćna mora, takođe.

Da li u Srbiji danas postoje paralelni centri moći, nereformisani delovi tajnih službi kojima smeta normalizacija odnosa sa Kosovom, Albanijom?

– Da li postoje? Pa, slušajte, kada bih rekao da ne postoje, verovatno ne bih govorio potpunu istinu. Mi se brinemo da to držimo sve u institucijama sistema. Rekao bi vam nešto, ako mi dozvolite. Razgovarao sam sa glumcem Mikijem Manojlovićem, koji mi rekao da kada hoćeš nešto da menjaš u društvu u kojem se u liftu ne govori dobar dan, u kojem samo postoje loše reči o nekom drugom, i to samo iz kibicerske pozicije – onda je to užasno teška pozicija. Ono što ja danas radim, radim za vas, da građanima za dve godine bude bolje. Morate da mi verujete, ovo nije po ko zna koji put da vam neko kaže – morate da mi verujete. Ovo jeste taj prvi put, ovo prvi put radim. Prvi put imam plan koji podržava ceo svet – prvi put ćemo imati, posle mnogo godina, aranžman sa MMF, prvi put ćemo imati takvu podršku Svetske banke, svih, samo vas molim, dajte da zajedno to uradimo.

Ali…

– Vas je, recimo, zabolelo to što mediji šire mržnju prema Albancima, ono što rade glumcu Jevtiću, a mene je zabolela i opšta podrška štrajku ugostiteljima… Vi ste se sad nasmejali, ali vas molim da to kako ste reagovali, tako i pustite u novinama, baš tako. Pogledajte dokle je stigla naša svest. Oni štrajkuju jer im dolazi inspekcija da ih pita da li su legalno zaposlili svoje radnike, da li izdaju fiskalne račune. I to dobija prostor, vreme i podršku u našim novinama. A onda kažu nećemo da nas zatvarate. Čekajte, nađemo peti put kod vas da niste prijavili radnike, a vi hoćete da kazna bude 100.000 dinara, pa to su za vas dva malo jača ručka u nekim od tih skupocenih kafana. U 80 odsto ugostiteljskih objekata smo pronašli duplo knjigovodstvo, duple račune. Država od toga nema ništa. Pa, mi moramo to da naplatimo, ljudi, da bismo imali za poplave, za pomoć ugroženima. Kada vidite one skupocene automobile petkom i subotom uveče, pa to su vam ti neplaćeni računi. To vam je siva ekonomija.

Zašto Željko Mitrović, ostali bogataši i najveći tajkuni ne plaćaju porez?

– To nije istina. Prvi put ću vam reći da to nije istina – Peconi je pre nekoliko dana platio devet miliona evra zaostalog poreza. Željko Mitrović je ove godine platio sedam miliona evra, što nikada u životu nije platio. Čitate pogrešne novine. Pozovite direktora Poreske uprave neka vam to pokaže. Pokažite mi ko je taj koji ne plaća. Vadimo im poreze koje nisu platili 2006, 2007, 2008, 2009. Za koje ih niko nikada nije pitao. I onda se ti drznu da mi to prigovore. Naš je posao da plate i kiosci i Mitrović i Beko i Mišković. To što ne možete da im naplatite sve u istoj sekundi, to pitajte one koji su ih obogatili i koji im nisu naplaćivali ništa, a ne mene koji im naplaćujem sve. Pitajte ih, nikome od njih samo ja nisam prijatelj.

A Milan Beko? Njega ste čak predlagali za direktora javnog preduzeća.

– Šta?

Pa, on je čovek koji je osumnjičen za razne zloupotrebe.

– Istraga to treba da dokaže, ako je kriv, neka ide u zatvor. Ako je nedužan, neka urade to tako.

Kada će se to znati?

– Da li će da bude optuživan, to pitajte tužilaštvo. Ja nisam tužilac. Saslušavan je deset puta u prethodnih godinu i po dana, a pre toga – 15 godina nije saslušan nijednom. Odakle ovima iz DS obraza da mi za to prigovaraju, oni koji ližu stope Miškovića i Bogićevića i ne znam koga još.

Kako odgovarate na optužbe da ste stvorili takvu atmosferu u medijskom prostoru da i privatni vlasnici izlaze vama u susret, sklanjaju emisije kako vam se ne bi zamerili, odnosno kako ne bi imali problema u poslovanju?

– Ponavljam, tog čoveka, vlasnika B92, nisam u Srbiju doveo ja, doveli su ga funkcioneri DS. Neki drugi ljudi su uzeli pare za tu televiziju, a ne ja. Jesam li mu ja omogućio pare za reklame neke, da li ih je dobio – nije. Ne znam šta želite od mene, da naređujem nekom drugom ne znam šta? Neću. Ponekad se čudim. Onda kažem, neka ih, neka pričaju šta hoće. Za svašta su me optuživali, ali nikada nisam dobio nijedno izvini nakon što se ispostavi da nisam odgovoran za to.

A napad na Peščanik zbog tekstova o doktorskim plagijatima visokih zvaničnika naprednjaka?

– Ja sam bio jako neprijatno iznenađen kad se to desilo. Svi smo mislili da to dolazi sa Megatrenda, taj napad, čekam da to dobijemo. Nadam se da će to biti što pre. Čekamo da dobijemo odgovore iz tih zemalja sa čijih servera je došlo. U svakom slučaju, to je jedna od stvari koja mora da se ispita do kraja i tome veoma ozbiljno pristupamo. Ne moram da se slažem sa onim o čemu Peščanik piše, ali tome moramo da pristupimo ozbiljno. Molim vas da mi kažete, ali da to ne izbacite iz novina, kakav pritisak od mene lično vi osećate?

Ja lično ne osećam… Kažete da nemate veze sa navodima o cenzuri u medijima i da ne želite da se mešate, ali EK u izveštaju Srbiji zamera „uticaj na nezavisnost uređivačkih politika medija“ i povećan stepen autocenzure. To je znači zadatak za državu da se pozabavi time do sledećeg izveštaja. Šta ćete konkretno uraditi po tom pitanju?

– Razgovaraću sa svima o tome kako da smanjimo taj uticaj odakle god on dolazio – iz Vlade Srbije, pojedinih ambasadora, pojedinih opozicionih stranaka. Mi želimo da stvorimo ambijent slobodnog medijskog prostora. Zato je slučaj Peščanik važan, on treba da bude primer toga da to ne sme da se radi i da će svi koji to rade biti otkriveni. Da ne smeju da se obaraju sajtovi zbog informacija koje prenose.

Da li će biti rekonstrukcije Vlade?

– Ne mogu sada time da se bavim, ne znam, tek kada budem video polugodišnje izveštaje, misliću o tome.

Kada visoki funkcioner vaše stranke izađe u javnost i kaže da je Ivica Dačić okoreli kriminalac, on praktično i vama kaže da sedite u vladi sa okorelim kriminalcem. Vaš odgovor na to je da to njihova privatna stvar. Zar to nije, ipak, javna stvar?

– Mnogo nemoralnije je ono što radi Branko Ružić, ali o tome više neću ni reč da kažem. Ono šta ću reći Aleksandru Jovičiću i kako sam mu rekao, to je naša unutrašnja stvar. Ako ste primetili, takve izjave se više nisu ponovile. Međutim, u SNS nije nedozvoljeno da mislite drugačije, naprotiv.

Rebalans budžeta je u Skupštini.

– Šta je to u Srbiji danas što bi moglo da obraduje ljude? Hoćete li pohvaliti aranžman sa MMF? Ozbiljni ljudi znaju šta to znači. Ja razumem prosvetne i zdravstvene radnike. Ali, ja im kažem, sačekajte, ljudi, molim vas, morate da razumete stanje javnih finansija. Ja nisam ni luk jeo ni luk mirisao. Ti problemi se gomilaju godinama. Ovo je prvi put da neko preduzima teške mere, ali da se ne dodvorava i ne ulizuje narodu. Vidite da se niko od partija ne izjašnjava, zato što znaju da je teško da se izađe u javnost. Sramota me je da ih pozovem pedeseti put u javnost da kažu zašto je to dobro. Svi znate da ovo mora da se desi. Pola Srbije kaže, pusti tu budalu neka završi ono što svi znamo da mora da se završi, a onda ćemo mi da ga sklonimo. Super, uradite to. Ali, hajde da u ovom teškom periodu to zajedno premostimo i da onda kažemo, evo sada više nije ni važno, sve najteže smo prebrodili.

Zašto prvo niste sredili javna preduzeća, pa onda smanjili plate i penzije? Tamo se novac odliva u partijske džepove.

– Ma, kakve partijske džepove. Kažite mi u koji partijski džep.

Ne postoji transparentnost trošenja tog novca.

– Pa ne postoji, jer ga nismo imali poslednjih dvadeset godina, sad pokušavamo to da napravimo, ali za to će nam biti potrebne još dve-tri godine. To ćemo da radimo sa MMF i Svetskom bankom.

Ali, tu se ništa ne radi.

– Kako se ne radi, pa stalno im smanjujemo novac i uzimamo sve više. Ako umete bolje, preuzmite. Mi smo za pet meseci sproveli više reformi nego u poslednjih 15 godina. Mi imamo plan i to radimo sa ljudima iz sveta koji to rade mnogo bolje od nas.

Dobar razgovor sa Merkelovom

Da li su vas pritisli iz Berlina da, ipak, ugostite Edija Ramu?

– Imao sam vrlo dobar razgovor sa Angelom Merkel, ali ja za razliku od drugih političara ne volim time da se hvalim. Uvek dam vrlo šturo saopštenje o tome i ne govorim o detaljima. Neću ni ovoga puta. Moj predlog i zahtev je bio da se poseta odloži.

Tadić mi je protivnik

Da li planirate da uvedete Borisa Tadića u vladu?

– Ako ste primetili, Boris Tadić i ja smo politički protivnici. Nedvosmisleni politički protivnici, ali ja znam šta je ozbiljna država i sebi neću dozvoliti takve gluposti, kao neki što pričaju, recimo, da dalekovodi izazivaju rak i neke druge notorne besmislice. Od mene nećete slušati reči mržnje ni o Borisu Tadiću, ni o jednom drugom političaru. Smatram da je reč o pristojnom čoveku, ali mom političkom protivniku.

Vučić u Londonu

Predsednik Vlade će od ponedeljka boraviti u dvodnevnoj poseti Velikoj Britaniji, gde će održati predavanje na London school of economics na temu „Pogled u budućnost: Srbija i Zapadni Balkan u Evropskoj uniji“. Pored toga, Vučić će se sastati sa predstavnicima, kako tvrde iz premijerovog kabineta, vodećih britanskih kompanija koje su zainteresovane za ulaganje u Srbiju, potpisaće pismo o namerama sa EBRD o zajedničkoj saradnji na unapređenju investicione klime i promocije dobrog. Premijer će se sastati sa gradonačelnikom Londona Borisom Džonsonom i učestvovati na investicionom samitu u Londonu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari