Foto: Pixabay/Skeeze

Zapadni svet čuo je za nju još u 13. veku zahvaljujući pripovestima engleskog filozofa Rodžera Bekona o divljim ljudima Dalekog istoka. Od tada se isprelo bezbroj priča o tome kako su urođenici i lovci u snegu pronalazili tragove divovskih dlakavih ljudi. Čak su i članovi jedne britanske ekspedicije koji su se 1921. godine probijali kroz himalajska bespuća na putu do Mont Everesta, izvestili da su na visinama iznad 7000 metara videli visoke, tamne senke stvorenja koja neodoljivo podsećaju na jetije.

Nešto kasnije britanski alpinista Erik Šipton posvedočio je kako je na visini od 6000 metara naišao na jasne snežne otiske dužine 33 centimetra na osnovu čega je zaključio da je to stvorenje bilo visoko 2,40 metara. I još mnogo sličnih svedočenja pristizalo je sa raznih strana, pa ipak, uprkos višedecenijskim pokušajima naučnika da razreše misteriju, nijedno istraživanja „jetijevih“ uzoraka nije potvrdilo njegovo postojanje.

Na tom putu pak, otvorena su vrata nekim novim misterioznim pojavama. Najveća od njih datira iz 2013. godine kada je izvršeno ispitivanje dva uzorka „jetijevih“ braon dlaka za koje se ispostavilo da nose DNK materijal u potpunosti sličan onom pronađenom u vilici polarnog medveda, starog 40.000 godina. Jedna od dve dlake korišćene za ispitivanje uzeta je sa životinje ubijene pre oko 40 godina u regiji Ladakh u Indiji, za koju je lovac koji ju je ubio rekao da se ponašala netipično za jednog braon medveda. Drugi primerak uzet je pre deset godina sa medveda iz Butana.

Jedno istraživanje iz 2017. koje je objavljeno u prestižnom časopisu Proceedings of the Royal Society B izgleda da je razrešilo vekovima staru misteriju o dvonožnom stvorenju iz podnožja Himalaja. Filogenetska analiza mitohondrijalnog genoma „jetijevih“ posmrtnih ostataka – kose, izmeta, zuba, kostiju i tkiva, upoređena je sa mitohondrijalnim genomom različitih vrsta medveda. Nakon analize naučnici su došli do zaključka da „jetijevi“ ostaci zapravo odgovaraju tibetanskom, himalajskom i kontinentalnom evroazijskom braon medvedu kao i azijskom crnom medvedu. Analiza je otkrila i da uzorak zuba odgovara jednoj vrsti psa dok su svi ostali uzorci identifikovani kao medveđi.

Ovo istraživanje naročito je značajno jer pruža dublji uvid u genetsku povezanost različitih medveda sa Tibeta, što može pomoći pri zaštiti ovih retkih podvrsta najviše svetske visoravni. Filogenetska analiza, zasnovana na ograničenim uzorcima genetskog materijala tibetanskog i himalajskog medveda, pokazuje i da se himalajski braon medved među prvima, još pre 660.000 godina, izdvojio kao posebna podgrupa iz šire grupe braon medveda. Sada se pretpostavlja da je himalajski braon medved, koji se genetski, ali i fizički razlikuje od tibetanskog, možda još stariji. Danas se himalajski braon medved nalazi na crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode, a i azijski crni medved se smatra ugroženom vrstom.

Mada se rezultati spomenutog istraživanja i dalje vode kao preliminarni jer je potrebno izvršiti dodatno istraživanje kako bi se utvrdilo o kojoj je vrsti tačno reč, naučnici pretpostavljaju da je u pitanju nova, dosad neotkrivena vrsta medveda ili nekakav hibrid polarnog i braon medveda koji danas nastanjuje neke oblasti na Arktiku, uz opasku da rezultati DNK upućuju na to da je reč pre o drevnoj vrsti nego o modernom polarnom hibridu.

U saradnji sa Centrom za promociju nauke, „Danas“ predstavlja izabrane priče sa naučnopopularnog portala elementarium.cpn.rs

Povezani tekstovi