Dunav (1): Tragom slojevite prošlosti 1

Uvek sam se divio iseljenicima, koji su se u 18. veku, nakon ratova protiv Turaka, odselili u podunavske predele.

Otisnuli su se opasnim vodama Dunava ili su putovali konjskim zapregama, da bi se oslobodili kmetstva i započeli novi život. Da bismo osetili kako su plovili Dunavom i gde im je pretila opasnost od reke, supruga Hildegard i ja smo odlučili da putujemo biciklima do Novog Sada pored Dunava. On je u 17. i 18. veku bio neukroćen sa mnogo brzaka, koje je čamac morao savladati, i stena što je trebalo spretno izbeći. Tamo gde je korito bilo usko, u Nemačkoj i Austriji, pretila je opasnost da se čamac razbije o stenu.

Današnji Dunav se ne može uporediti sa ondašnjim. Opasna mesta su uklonjena, stene što su virile iz vode razbijene su i izvađene. Na reci su izgrađene brojne brane sa hidroelektranama. Bogatstvo Dunava ribama, koje su ljudima bile važan izvor hrane, dramatično se smanjilo. Neke vrste su nestale.

Pošto smo se putem preko kanala Majna-Dunav već vozili biciklom u Beč, otputovali smo vozom do Regensburga. Prvog avgusta 2017. krenuli cmo biciklističkom stazom uz Dunav pravcem Pasau-Beč-Bratislava-Budimpešta-Novi Sad. Vozili smo se konvencionalnim biciklima sa dve tašne sa strane i koferom pozadi a s jednom tašnom sa kartama biciklističkih puteva na volanu. Opremili smo se za svaku vrstu vremena. Naša staza od Regensburga do Novog Sada duga je 1.200 kilometara. Znali smo da propuštamo divne stene na gornjem toku Dunava ako krenemo od Regensburga. Ali gornji tok se može preći samo pešice, a ne biciklom. Tako smo mogli da vidimo stenovite obale u jugoistočnoj Nemačkoj i Gornjoj Austriji. Sebi smo živo predstavili kakvim opasnostima su iseljenici bili izloženi, pogotovo pri visokom vodostaju. Oni su plovili takozvanim ulmskim kutijama, nekom vrstom kućnog čamca za plovidbu samo niz Dunav između Ulma i Mađarske. Čamci su bili dugi 22, široki 3 i visoki 1,5 metar. U sredini čamca bila je koliba za zaštitu robe i putnika od nevremena. Čamcem se upravljalo sa po dva vesla spreda i pozadi. Po dolasku na odredište Ulmska kutuja je rastavljana i upotrebljavana kao građevinski materijal.

Uz Dunav smo mogli da vozimo samo u Nemačkoj i Austriji, gde je korito reke usko. U ravnici Mađarske i Srbije ono se širilo, drvoredi su zaklanjali Dunav tako da smo ga retko videli. Morali smo zaobilaziti i ritove. Koristili smo i brod ili voz da bismo dospeli u veći grad ili kada smo uvideli da nećemo savladati predviđenu daljinu zbog prenoćišta, jer ga nismo unapred rezervisali. Tako smo putovali brodom od Šlegena do Linca, i uštedeli dan počinka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari