Hamburg 3: Slikanje glasovima 1Foto: Valentin Jagodzinski

Merel Mertens, vokalna pedagoškinja i pevačica, povezana sa više nagrađivanih pevačkih grupa iz Holandije, visoko obrazovana, ali potpuni novajlija u svetu telesnih perkusionista, demonstrira zanimljive glasovne igre na jednoj, a tehniku slikanja glasovima (Vocal painting ili VOPA) na drugoj radionici.

VOPA je znakovni jezik koji omogućava neverbalnu komunikaciju dirigenta i horskih pevača, koji može da se koristi kako bi se kroz improvizaciju komponovala i aranžirala vokalna muzika na licu mesta. Magija! Tehniku je osmislio Holanđanin DŽim Daus inspirisan tehnikom zvučnog slikanja (Sound painting) Amerikanca Voltera Tompsona. Jednostavni znaci za hromatsku skalu, za ekspresiju, glasnoću, itd. koji omogućavaju da vešt dirigent na licu mesta postane kompozitor. I fantastično se uklapaju u jedan od osnovnih postulata savremenih umetničkih radionica, a takođe i radionica telesnih perkusija: učesnike u krugu, sa dirigentom u sredini, jednostavno je podeliti na nekoliko grupa, zadati svakoj različitu melodiju ili ritam, ili ih pozvati preko predstavnika da improvizuju i onda fiksiraju jedan motiv, i nakon toga stvarati u pokretu. Naravno da lepota kompozicija zavisi od veštine učesnika i dirigenta, ali takođe i od spremnosti da se daje, bude deo grupe, sluša druge, da se prihvati odgovornost. Način da kroz umetnost naučimo osnovne principe ponašanja u zajednici. Odmah primenjivo u radu sa decom. Sajt škole koju vodi Merel Mertens: www.vocalleadership.nl

Alek Ostapenko, Ukrajinac koji živi u Moskvi, donosi drevnu indijsku veštinu, konakol (konakkol), koja je izgovaranje ritmičkih slogova i komponovanje ritma kroz govor. Perkusionista, koji se specijalizovao za azijske ritmove, u prethodnom životu, pre umetničkog, programer, voli ovu tehniku, jer mu omogućava da komponuje nove ritmove na bilo kom mestu i u bilo koje vreme, a da nema posebne uslove za rad i da ne smeta komšijama iznenadnom inspiracijom u tri ujutro. Kroz tehniku konakol razvija pristupe improvizaciji i različitim ritmičkim i poliritmičkim frazama, koje zatim prevodi u jezik perkusija i telesnih perkusija. Fascinirao me je način na koji sa lakoćom zamenjuje fraze iste dužine, a različitih naglasaka, kao i potpuno različite fraze koje pokazuju da ritmički jezik ne mora biti uštogljen i potpuno određen, već otvoren intuiciji umetnika. U izvesnom smislu je konakol već u osnovi povezan sa telesnim perkusijama, jer se takt broji dodirivanjem prstiju jedne ruke dlana druge ruke. Sajt Studia ritma: http://studiaritma.ru i Haza Muna: https://www.hazamuna.com

Prve večeri pred nama je izazov „Otvorene scene“ (Open stage), na koju smo se prijavili još preko formulara na sajtu, željni da pokažemo šta znamo i umemo. Toliko zanimljivih nastupa – i veći deo njih, kao i naš, kombinuje telesne perkusije, performans, ples i pesmu – ali na potpuno različite načine. Duhoviti nastupi: nemački duo plesača (i pevača), koji počinje uz muziku, kao dvoje staraca, sa štapovima za hodanje, kojima, naravno sviraju ritam. Ili dva skandinavska plesača, još jedan izuzetno duhovit nastup – nadigravanje na sceni. Nemice koje pevaju bugarske pesme uz minimalan body percussion. Slobodan sešn, potpuna improvizacija, šest izvođača iz Holandije, Nemačke i Ukrajine. Predivna publika, učesnici festivala, i divna podrška koju pružaju svakom ko se „popeo“ na scenu (koja je pravougaoni oblik obeležen crnom trakom u najvećem studiju u kojem se održavaju radionice – sa odličnim osvetljenjem).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari