Himalaji (3): Njiva na krovu kuće 1

Džombastim, prašnjavim putem idemo prema šatorima i retkim kućama napravljenim od kamena. Zanimljivo je da stanovnici Mustanga više vole da žive u šatorima.

Po njihovom mišljenju kuće su mračne, kroz debele zidove sa majušnim otvorima za ventilaciju ne može ništa da se vidi. Neki od imućnijih pored kuće razapinju i šator koji je napravljen od kože jaka.

Ovo goveče je veoma značajne za stanovnike himalajskog područja. Najčešće je crno-belo sa izuzetno dugačkom dlakom. Jak prvenstveno služi za oranje i vuču. Njegova koža se upotrebljava za pravljenje odeće i obuće – od mleka koje je izuzetno masno i kvalitetno pravi se buter. Drveće i trava na ovim visinama su retkost, gotovo da ih nema i zato žitelji Lo-Mantanga stoku vode na ispašu daleko od svog doma i tamo ostaju mesecima.

Kuće u naselju su jednostavne: dole je stoka – jakovi, koze i neka vrsta mula – gore se nalazi samo jedna velika prostorija sa ognjištem na sredini. Tamna je i zagušljiva pošto se za loženje upotrebljava sasušena jakova balega. U toj jedinoj sobi svako ima sopstveni kutak; za decu, za goste, za bolesne, za ručavanje… Na ravnom krovu svake kuće nalazi se naneta zemlja koju donose iz isušenih rečnih korita, planinskih potoka i potočića (pored terasastih njiva, dragoceno je svako mesto na kome se može sejati) . Na „krovnim njivama“ već je iznikao ovas – još jedna od malobrojnih žitarica koje uspevaju u ovim predelima.

Za razliku od kamenih kuća – život u šatoru je drugačiji: svetlo je i hladno. Na sredini se nalazi okrugla zemljana peć, oko nje je mnoštvo sudova i velika čajdžinica. Dole, po prašnjavoj zemlji prostrti su rukom tkani jednobojni ćilimi. Starija žena sedi blizu ognjišta i priprema čaj sa jakovim mlekom.

Nas turiste niko nije pogledao, niti ponudio, pa smo ubrzo izašli napolje. U susret nam dolazi karavan jakova. Na jednom su natovarene stvari; uočavam stolice, sto i nekoliko ćebadi. Pitali smo kuda su krenuli:

„Životinje ponekad ne mogu da podnesu visinu. Posustaju, trome su i manje rade, pa je domaćin primoran da se preseli u niže oblasti. To je za njih krajnje jednostavno pošto sve što imaju može da stane na jakova leđa!“, kaže Mišel Defo, Francuz koji je kao alpinista imao priliku da dobro upozna ove ljude i njihov način života.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari