Jogurt u trougliću, bakin kredenac, jugoslovenski filmovi: Sećanje na vreme koga više nema 1Foto: Printscreen/YouTube

Gotovo svaka kuća u bivšoj Jugoslaviji koristila je identične proizvode, jer police u prodavnicama nisu sadržale toliko raznovrsne artikle kao što je danas slučaj. Domaća kinematografija nije bila na tehnički zavidnom nivou, ali je bila zavidnog kvaliteta. Danas, slike tih proizvoda i ponovno emitovanje starih filmova u mnogim ljudima budi veoma pozitivne emocije, i na čudan način stimuliše da razmišljaju o detinjstvu i „srećnijim vremenima“.

Dok se u kuhinji svake kuće u rezervi nalazila barem jedna kutija „Kocka“ šećera, na sred dnevne sobe stajao je kredenac zelene boje i u njemu šoljice za kafu okrenute naopako na tacni, kao ukras.

 

Osim šoljica, tanjira i male plinske bočice za kuvanje kafe, u kredencu svake bake krilo se i pakovanje „Karamela“ bombona, ili okruglih šarenih žvaka. Sa druge strane, svaki deka u džepu je nosio „Pepermint“, a deca su uvek želela novu kutijicu za „Peziće“.

 

U gorepomenute šoljice sipala se „C“ kafa iz izlizane kutije istog natpisa, ali nikako bez ratluka i čaše kisele, a ujutro i rakije. U pauzi između jedne i druge kafe, „Kavabon“ bi poslužile kao „užina“, pa je i njih gotovo svaka kuća posedovala. Ako ne puno, a ono bar prazno pakovanje.

 

Nezaobilazna namirnica uz svaku užinu bio je jogurt u trouglastom pakovanju, ili sokić u kesi koji se samo uz maksimalnu koncentraciju mogao probiti slamčicom tako da ona ne prođe na drugu stranu.

 

Nakon ispijanja soka, naravno, usledilo bi duvanje kese i skok na nju da pukne. Osim ako prethodno nije slamčicom probijena sa obe strane.

Iako tržište nije bilo otvorenog tipa što je uslovljavalo to da izbor proizvoda u prodavnicama bude sveden, iz nje niste mogli izaći bez raznoraznih žvaka umesto kusura.

@mellaz01 Žvake iz Detinjstva ♡#zvake #detinjstvo #zivot #secanje #žvazbuka #zvazbuka #turbo #turbozvake #zagi #minti #typ #tbt #tb #srbija #mint #tiktok ♬ original sound – ___pevaj_i_kad_ti_se_place_

Deca u Jugoslaviji

Sada, kada živimo doba pametnih telefona, deca se upoznaju i druže na platformama poput  Instagrama, Fejsbuka i Snepčeta. Čak i na malim i velikim odmorima u školi pre potežu za snimanjem novog TikToka, nego za razmenom mišljena i igrom.

Za igrice poput „Školice“, „Ćorave bake“, „Lastiš“, „Između dve vatre“, većina nikada nije ni čula.

Sa igrom „Ne ljuti se čoveče“ su možda i upoznata, ali su za nju saznala putem Fejsbuka na kom mogu virtuelno da je igraju sa svojim prijateljima.

Digitalna transformacija usledila je tako brzo, da im je gotovo neshvatljivo da su njihovi roditelji samo par decenija ranije bili dozivani sa prozora od strane svojih roditelja, da dođu kući sa ulice na ručak ili spavanje. Da su se vraćali do kože mokri sa sankanja, ili kolena razbijenih zbog igranja „Šuge“.

 

Jednako tako, sada je nezamislivo da se po inerciji, bez telefonskog poziva ili poruka, deca sastaju u isto vreme i na istom mestu kako bi se igrala.

Televizija

Ono čemu se stalno svi mi vraćamo jeste sadržaj jugoslovenske kinematografije.

Nju odlikuju veoma uspešni filmovi koji se i dan danas emituju na televiziji.

Jedan od najgledanijih filmova je „Valter brani Sarajevo“, akciona, špijunska priča o sarajevskim ilegalcima i njihovom vođi, partizanskom obavještajcu Vladimiru Periću Valteru.

Najskuplji i najgledaniji film tog doba predstavlja „Bitka na Neretvi“, koji je u bioskopu u više od osamdeset zemalja sveta gledalo oko 350 miliona ljudi.

Filmovi za koje gotovo ne postoji osoba koja nije gledala dolaze nam takođe iz ovog perioda, a to su „Tesna koža“, „Ko to tamo peva“ i „Maratonci trče počasni krug“.

Delovi iz njih se još uvek citiraju i među kasnijim generacijama, a osobe rođene za vreme Jugoslavije do sada znaju unapred repertoar kada će se prikazivati na nacionalnoj frekvenciji.

Na ovom spisku neizostavna je i komedija „Žikina dinastija“, koja predstavlja neiscrpni izvor smeha, ma koliko puta je gledali.

Spletke deda Žike i deda Milana dok brinu o unuku Miši tokom njegovog tinejdžerskog perioda, još uvek drže vrhunac humora u domaćoj kinematografiji, a zabavne su čak i generacijama rođenim u dvehiljaditim.

Ipak, ono što izaziva najveću nostalgiju jeste EXYU muzika, stvarana u svim njenim konstitutivnim republikama, kao i autonomnim pokrajinama, ali o njoj više reči drugom prilikom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari