Sijudad Bolivar: Svedok rađanja jedne nacije 1Foto: Branko Vasiljević

Pre nego što se na kraju svog toka dugog blizu tri hiljade kilometara razlije u ogromnu deltu, Orinoko prolazi kroz uzak tesnac – angosturu. Reka, čija širina u ravnici dostiže i do deset kilometara, sužava se na osamsto metara, a kameno ostrvce u sredini čini da dalje nije plovna za velike brodove.

U sušnoj sezoni u tesnacu je njena dubina petnaest, a u kišnoj dostiže i svih pedeset metara.

Prvi most na celom toku reke je tu izgrađen šezdesetih godina, ali se sa vidikovca na isturenom rtu vide čamci koji prevoze stanovnike u grad na obali – nekadašnju Angosturu, sada Sijudad Bolivar.

Pošto je vodostaj bio nizak, sišao sam niz obalu; na šljunku bila su podignuta tri krsta, kao simbol borbe stanovnika sa moćnom rekom.

Sijudad Bolivar je udaljen od prestonice, Karakasa, šesto kilometara i njegova izolovanost je doprinela da se očuva stari kolonijalni izgled, a stanovnici žive mirno i sporo.

Nije uvek bilo tako, jer je grad u kratkom periodu bio glavni grad države koja je, pored Venecuele, obuhvatala i Kolumbiju, Panamu, Ekvador, Peru i Boliviju.

Grad na obali tesnaca osnovan je kao malo naselje na samom kraju šesnaestog veka, a od 1764. godine nosio je ime Santo Tomas de la Nueva Guayana en la Angostura del Orinoko ili skraćeno Angostura.

Za vreme španske kolonijalne vlasti bio je sedište trgovine za široku oblast savane u zaleđu.

Nisu Španci mogli uvek da kontrolišu plovidbu Orinokom, pa je početkom sedamnaestog veka engleski gusar Valer Rali osvojio Angosturu, smatrajući da je ona polazno mesto za pronalazak mističnog El Dorada.

Nije ga našao, ali je napisao prvu knjigu o Gvajani, ovom vanredno lepom delu Venecuele.

Vođa pokreta za nezavisnost Venecuele, Oslobodilac Bolivar odabrao je 1818. godine Angosturu za prestonicu.

Tu su štampane prve novine, a naredne godine održan i Kongres vođa oslobodilačkog pokreta, koji je doneo osnove ustava nove države.

Građevine koje su obeležile istoriju Venecuele i okolnih zemalja, danas čine staro jezgro grada, Bolivarov trg, sa spomenikom Oslobodiocu.

Zgrada u kojoj je održan Kongres je muzej.

Katedrala Gospe od snega (po poznatoj katoličkoj legendi o snegu u avgustu u Rimu) zauzima suprotni deo trga. Između njih je niska zgrada koja čuva uspomenu na najpotresniji događaj revolucije.

Manuel Pilar, general koji je oslobodio Angosturu, nepobediv u dvadesetak bitaka, optužen je kao izdajnik domovine i tu zatvoren.

Neki izvori kažu da se kao mestik pobunio protiv napredovanja belih kreolskih generala; drugi, da ga je Bolivar, sklon autokratskom vladanju, doživeo kao konkurenta.

Osuđen je i streljan ispred zida Katedrale.

Kad je čuo pucnje, Bolivar je tiho rekao: „Prolivena je moja krv.“

Od 1846. godine Angostura je Sijudad Bolivar.

Uspomenu na nekadašnje ime nosi poznati biter angostura, koga je u ovom gradu prvi put spravio nemački lekar, hirurg bolivarske vojske.

Danas se pravi na Trinidadu.

A u Sijudad Bolivaru ostale su uske ulice, raznobojne fasade niskih zgrada, džinovski spomenik Bolivaru na periferiji i Muzej moderne umetnosti Hezusa Sotoa, svetski poznatog kinetičkog vajara, koji je u njemu rođen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari