Movember: Promeni lice muškog zdravlja 1Brada i brkovi Foto: freepik.com

Svakog novembra, širom sveta, ovaj mesec dobija i naziv movember, odnosno brkati novembar. Muškarci tokom novembra treba da puštaju brkove kako bi podigli svest javnosti na važnost prevencije od raka prostate.

Preventivni pregledi omogućavaju da se moguća bolest otkrije na vreme, što povećava šansu potpunog izlečenja.

Reč movember dobijena je spajanjem reči moustache (brk) i november (novembar).

Brkati novembar nastao je 2003. godine u Australiji kao ideja nekoliko prijatelja prijatelja, a po uzoru na akcije koje skreću pažnju na rak dojke. Oni su želeli da nagovore 30 muškaraca da tokom novembra puste brkove kako bi podigli svest okoline na rak prostate. Tokom godina postao je globalna akcija.

Zbog popularnosti osnovali su i Movember fondaciju, a godinu dana od pokretanja akcije organizovano je i kolektivno puštanje brkova i prikupljanje novca za borbu protiv raka prostate. Akcija je postigla veliki uspeh, a sakupljeno je preko 40.000 dolara.

Narednih godina ovakav način prikupljanja sredstava proširio i na ostatak sveta. Od osnivanja prikuljeno je preko 837 miliona dolara i finansirano preko 1.200 projekata u više od 20 zemalja.

Moto fondacije glasi „Promeni lice muškog zdravlja“.

Simbol su brkovi, a fokus na važnost borbe protiv raka prostate i testisa, depresije povezane sa suicidom i drugih bolesti vezanih za mušku populaciju.

Brkovi se puštaju kao podrška obolelima, dok isti, u poslednjoj nedelji novembra, treba da se obriju a novac prosledi za lečenje raka kod muškaraca.

Movember podržavaju i brojne javne ličnosti, kozmetičke firme, organizacije. Akciju se može podržati i na društvenim mrežama korišćenjem #Movember ili nošenjem plave trake.

Slična akcija no-shave november (neobrijani novembar) otpočela je u SAD 2009. godine. Za razliku od brkatog novembra, koji je podrazumeva puštanje brkova, neobrijani novembar podrazumeva da se tokom novembra muškarci uzdrže brijanja brade i brkova, ali i šišanja, a da novac koji bi potrošili na negu doniraju za istraživanje raka.

„Uzroci nastanka raka prostate, kao i većine karcinoma, su najšire rečeno faktori spoljne sredine i nasleđe. Nema nikakvih direktnih dokaza za bilo koji faktor“, kaže dr spec. urologije Radivoje Lazić.

Dodajući da mongoloidna rasa oboljeva najmanje od raka prostate, dok negroidna najviše, kao i da azijska populacija, koja se preselila u Ameriku, se približava po brojnosti karcinoma prostate sa ljudima koji su rođeni u Americi.

„Znači da nešto ima i u faktorima spoljne sredine, ishrani, klimi i tako dalje.“

Kao simptome ove bolesti sagovornik navodi da su to isti simptomi kao i kod drugih oboljenja prostate, poput češćeg mokrenja, pečenja pri mokrenju i otežanog mokrenja.

„U nekim kasnijim stadijumima, ako bolest uzme maha, najčešće karcinom prostate metastazira u kosti, može doći do bolova u kostovima, mišićima, u muskuloskeletnom sistemu“, ističe dr Lazić.

Koliko bolest brzo napreduje od pojave prvih simptoma, dr Lazić kaže da se ne zna tačna dinamika bolesti, kao i kod drugih karcinoma, „ali kako se bolest javlja u kasnijem životnom dobu, posle 50. godine, onda je, u većini slučajeva, karcinom prostate sporonapredujući karcinom“.

Iako na bolest uticaj može da ima i ishrana, doktor ističe da nemam preciznih uputstava koju to hranu treba konzumirati, a koju izbegavati.

„Pušenje doprinosi karcinomu prostate, interesantna jedna pojava da umereno uzimanje alkohola ne utiče a ne uzimanje ili prekomerno uzimanje utiče na karcinom prostate.“

U razgovoru za Danas dr Lazić naglašava da je najbitnije da muškarce treba osloboditi da dolaze na urološke preglede.

„Prevencija je da ljudi preko 50. godine života, jednom godišnje urade tumor marker za prostatu (PSA) ili slobodni, odnosno free PSA (FPSA), i da dođu na pregled kod urologa. Taj digitalno rektalni pregled nije bolan, neprijatan jeste, ali je neophodan da bi se zaokružila dijagnostika, odnosno prevencija karcinoma prostate. Neophodan je, jer čak u 20 do 30 posto pacijenata, koji imaju karcinom prostate, PSA je u fiziološkim, odnosno normalnim granicama.“

Digitalno rektalnim pregledom moguće je otkriti rak, odnosno tvrdo mesto, čvor, u prostati.

„Najbolje za prevenciju je da se urade i pregled, PSA i FPSA. Ultrazvuk doprinosi celoj priči, ali ovo su dve najneophodnije rane dijagnostike karcinoma prostate.“

Naglaša i da ukoliko u porodici postoje slučajevi obolevanja od karcinoma prostate da se granica spušta na 40 godina, kada treba da se kontrolišu PSA i dolaze na preglede kod urologa.

Na pitanje da li su urološki pregledi i dalje tabu tema i da li se muškarci i dalje plaše da posete urologa, dr Lazić kaže da poslednjih sedam-osam godina sve više muškaraca dolazi na preglede bez ikakvih tegoba kako bi kontrolisali prostatu.

Dodajući da se oslobađamo tog tabua posete urologu, kao što žene jednom godišnje treba da odu kod ginekologa.

„Samopregled prostate dolazi u obzir samo kod samopregleda testisa, koji treba da bude naročito izražen kod mlađe populacije, kod mlađih muškaraca, jer tumori testisa su bolest mlađih ljudi, a karcinom prostate je bolest ljudi posle pedesetih godina života.“

Sagovornik naglašava i da je rak prostate drugi najčešći dijagnostikovan karcinom kod muškaraca, a šesti po uzroku smrti. Pored ovih bolesti, muškarce, često pogađaju i rak kolona (debelog creva), rak pluća, rak želuca.

Kada je u pitanju statistika sagovornik kaže da u Srbiji na godišnjem nivou oboli oko 4.000 muškaraca, a da kada je u pitanju izlečenje „nezahvalno govoriti“.

Kaže i da kod jednog dela ljudi koji oboli od karcinoma prostate bolest postane hronična i da oni umiru od neke druge bolesti.

„Karcinom prostate ukoliko se dijagnostikuje u ranoj fazi daje veoma velike mogućnosti za izlečenje“, ističe dr Lazić.

Operacija je prvenstvena metoda, ali postoje i oni koji nisu fizički spremni da iznesu operaciju pa dolai do zračenja.

„Zračenje, po nekim studijama, daje isti procenat izlečenja kao i operacija prostate, odnosno vađenje prostate. Samo vađenje prostate nije uvek moguće, zato što se bolest, kada se dijagnostifikuje, proširila van granica proste, te mogućnost izlečenja operacijom ne postoji, tako da se tu ide sa nekom hormonskom terapijom, zračnom terapijom, koja daje velike mogućnosti da se bolest drži pod kontrolom.“

Tekst je deo projekta koji je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari