Prva dva dana, mi, novoprispeli provodimo sve vreme na bazenu uz obaveznu ‘pinja koladu’. Ošamućeni, ne čujemo, i ne vidimo ništa sem bazena… Kasnije, u društvu naših koostarikanskih mladića i devojaka plaćenih da nas zabave, strah se postepeno rasplinjava i ali, ne nestaje.

Tek poslednjeg dana okuražismo se i siđosmo do uzane plaže, pa uz budnu pažnju 'sekjuriti' – zaplivasmo. I baš kad se razmahnuh prema otvorenoj pučini – pred oči mi iskrsne podatak: „da je jaguar odličan plivač i da najčešće utoljava glad u vodi…“ Da biste ostvarili susret sa ovom dalekom egzotičnom zemljom – treba najmanje 18 -20 sati putovanja – mnogo čekanja po evropskim, i severno-američkim aerodromima – neophodno predznanje, strpljenje, radoznalost – i hrabrost. Kostarika je zemlja džungle, zemlja vulkana, vodopada, nacionalnih parkova, rezervata, zemlja kafe i – kako ćemo na kraju zaključiti – zemlja 'adrenalinskih šokova' svih vrsta. No, da krenemo od geografskog položaja… Ova centralno-američka zemlja se nalazi između Karipskog mora i Tihog okeana. Sa severne strane se graniči Nikaragvom, a sa južne Panamom. Ima mnogo vulkana. Najskorija vulkanska erupcija je bila 1994. kada je 'pobesneo' vulkan Irazu. I mada je u svetu poznata po svojoj lepoti – karipska obala Kostarike je – nepristupačna! Suviše je vruća, suviše vlažna, ima strmu i kamenitu obalu obraslu neprohodnom džunglom Jedino mesto, ujedno i luka je Port Lemon, glavni grad jedne od 7 provincija koliko ih Kostarika ima. U pokrajini Monteverde su 'rein-forest' – ili kišne šume. Pacifička obala Kostarike je pitomija i na njoj se nalaze hoteli, sa selima u blizini. Tamarinda, je lanac ekstra luksuznih hotela u kojima borave uglavnom američki turisti. Pošto je cena obalskog zemljišta u ovom trenutku izuzetno niska – gotovo da je sve rasrpodato bogatim i slavnim koji uveliko grade raskošne vile i hotele na pacifičkoj obali. U septembru i novembru – na ovom delu pacifičke obale, mogu se videti tortuguerose, džinovske zelene kornjače, i meštani sa oduševljenjem pričaju o „trkama beba-kornjača“ kroz pesak ka okeanu.Istorija kaže da je španska kolonizacija započela još 1502. gdine.Kristofer Kolumbo, prvi Evropljanin koji je stupio na njeno tlo, nazvao ju je Kosta Rika što u prevodu znači “ bogata obala“. Dve godine kasnije osnovana i prva škola „Vilja Bruselas“. Kostarika je od 1821. nezavisna i najstarija demokratska zemlja Srednje Amerike. Kostarika ima oko 5 miliona stanovnika; najviše je belaca (87 odsto), mestici 3 odsto – i isto toliko crnaca koji su došli iz Afrike… Možda je ta raznovrsna struktura među stanovništvom doprinela da za ovu zemlju kažu da 'predstavlja jedan veliki rajski vrt ispunjen šarenim stanovnicima'!A, Kostarikanci, koji sebe nazivaju,ikosi, uvek su raspoloženi i nasmejani.Koliko puta ćete se tokom dana sresti sa istim,uvek će vas dočekati, ili ispratiti sa: „Pura vida!!!“ Te dve reči mogu da znače i „dobar dan i doviđenja i dobrodošli“….'Čikitiko' (maleni) ili 'čikitika' (malena) – su niskog rasta, nabijenog tela i bakarnocrvene ili crnpuraste kože.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari