Umesto da Danas ozbiljno analizira zašto su Boris Tadić i DS izgubili izbore, list se u svom redakcijskom komentaru nazvanom „Anatomija poraza“, zadržao na površnoj analizi, kojoj nedostaju uzroci zašto se tako veliki broj ljudi nije pojavio na izborima i nije podržao Borisa Tadića.

Po Danasu, prvi razlog poraza je taj što Tadićevi birači nisu izašli na birališta, jer ih je „iznervirao“ lošom kampanjom: gađala je Nikolićevu prošlost, a nije uspela da lansira sopstvenu političku koncepciju i ponudu za budućnost. Birače je iznervirala i „virtualizacija Srbije“ koja je u kampanji izgledala kao obećana zemlja.

Time su, smatra redakcija, banalizovani i realni i ne mali uspesi Tadićeve vladavine za poslednjih osam godina. Pritom se ne kaže koji su bili ti uspesi, a o neuspesima, normalno, nema ni reči.

Sem virtualizacije Srbije koja nervira, što meni liči na priču o lošem imidžu Miloševićeve Srbije zbog izgubljenog medijskog rata, redakcija smatra da je Tadić bio žrtva svoje stranke, koju je trebalo da pogura iznad 20 posto (odakle su znali da nema više od toga, kada su sve ankete govorile suprotno) i zato je odlučio da podnese ostavku i zakaže i predsedničke izbore. A to se pokazalo pogrešnim.

Iako je svakom jasno da ta „greška“ nije napravljena iz požrtvovanosti nego prizemnih kalkulacija, Danasov komentator ide dalje, tvrdeći da su za Tadićev neuspeh krivi svi drugi, a nikako, i ni za šta, sam Tadić. U te krivce ubrajaju se neki ljude iz same stranke koji su Tadiću radili iza leđa, zatim je tu i nekakva snobovska „nova klasa“ koja se formirala u Srbiji (pa zar ona nije baš kod Tadića u stranci?), čudan nedostatak lokalnih lidera po centralnoj Srbiji i tako dalje, i tome slično.

A ko je pomogao Nikolića? Uspešan TV duel koji ga je navodno stabilizovao, podrška Vojislava Koštunice i, gle čuda, moja malenkost. Navodno, tačku „na i „ stavio je „osvetnički gnev“ Vesne Pešić. Pitam se zašto bih ja patila od osvetničkog gneva, makar i pod znacima navoda? U nekoliko mahova sam izrazila svoje stanovište o lošoj vladavini Borisa Tadića, pokazala sam kako je uzurpirao vlast i pokopao demokratiju, ali to svako nisam činila iz nekih „osvetničkih razloga“, niti sam ja mogla staviti tačku na bilo šta u orkestriranim pohvalama i pritiscima svih medija koji su u nebesa dizali i favorizovali Borisa Tadića.

Umesto zabašurivanja uzroka poraza Borisa Tadića, te pripisivanjem meni nekakvih ličnih motiva, što nije tačno i to svi znaju, bolje bi bilo da je Danas otvorio raspravu o mojim argumentima, koje sam javno iznela, o slabostima Tadićeve vladavine. Verujem da bi anatomija poraza bolje izgledala i više ličila na anatomiju nego na zabušavanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari