Provincija glasa za vlast, prestonica za opoziciju, važilo je za vreme Slobodana Miloševića, a čini se da važi i danas. Siromašni jug, kolonistička sela i gradovi po Vojvodini, sever Kosova, Negotin i Kostolac glasali su na vanrednim opštinskim izborima za one koji vladaju državom, za DS i socijaliste.
Zemunci i Voždovčani, gde je život ipak znatno uređeniji nego u odnedavno „demokratskom“ Leposaviću i „evropskim“ Odžacima, opredelili su se za bivše radikale i narodnjačku koaliciju. Ili se mentalitet srpskog birača suštinski nije promenio u odnosu na devedesete, ili oni koji teško žive imaju više razumevanja za proevropske reforme, vladine mere za izlazak iz krize i dostignuća lokalnih „crvenih“ i „žutih“ nego što to imaju Beograđani. Pre će biti da je ono prvo.
Ma koliko stručnjaci upozoravali da rezultati glasanja u sredinama poput Negotina i Vrbasa nisu i ne mogu biti pokazatelj raspoloženja građana prema Vladi Srbije, pa da samim tim glasanja za skupštine opština treba da se tiču samo lokalnih funkcionera i meštana, političke stranke ulažu ozbiljne resurse u izborne kampanje. Ministri dolaze, donose đacima kompjutere, otvaraju parkiće i putiće, pri tom obećavajući kule i gradove (investicije i radna mesta), opozicione vođe grme s govornica, mašu navodnim dokazima o korumpiranosti vlasti, obećavaju još više kula i još više gradova. Na kraju, pobednici tvrde da su „dokazali snagu svoje koalicije i stalni trend rasta“, a gubitnici da je to „samo lokal“.
Izvesni zaključci, nakon izbora u desetak opština održavanih u proteklih godinu dana, ipak se mogu izvući. Prvi je da vlast deluje stabilno, odnosno da građani nisu frustrirani u meri da prevremeno glasanje za Skupštinu Srbije izgleda kao realnost. DS i SPS, uz podršku manjih partnera, jesu vodeća politička snaga ove zemlje. Drugi zaključak je da Srpska napredna stranka ne uspeva da se otrese gubitničkog imidža „večito drugih“ radikala. Pobeda je uvek „zamalo“ izmicala Nikoliću i Vučiću dok su se zaklinjali u Šešelja, slično je i sada. Treći je da se SRS nalazi u ozbiljnom škripcu. SNS je zauzela njihovo mesto, a oni otišli u limbo. Četvrti je da se LDP konačno svrstao u ozbiljne stranke, što se poklapa s njihovom ostavkom na ulogu glasnogovornika „kruga dvojke“. U ovom kontekstu, kao paradoks deluje milion potpisa građana za vanredne izbore. „Šta ćete da uradite s tim potpisima?“ pitanje je na koje Nikolić i Vučić nemaju odgovor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


