Više od trećine čovečanstva živi u samo tri zemlje – Narodnoj Republici Kini, Indiji i Indoneziji. Te zemlje u Aziji imaju i velike privrede koje već godinama brzo napreduju. Tri zemlje su odnedavno sa novim državnim liderima na pragu značajnih unutrašnjih političkih i ekonomskih promena koje bi mogle da u velikoj meri oblikuju budućnost međunarodne zajednice.

Snažni, dinamični i reformski orijentisani vođi, predsednik Hsi Đinping u NR Kini, premijer Narendra Modi u Indiji i, od ponedeljka, Joko Vidodo kao novi šef države Indonezije, usredsređuju se na zahteve sunarodnika za više privrednog rasta i radnih mesta

Ekonomska reforma je prioritet za državnike u Aziji. Suočeni sa usporavanjima i neubedljivim privrednim aktivnostima u razvijenim privredama, državnici u Aziji nastoje da ožive ekonomije svojih zemalja reformama poput “Likonomije” – po premijeru Li Kiječijengu u NR Kini, koja insistira na kvalitetu privrednog rasta, „Modinomije“ u Indiji sa fokusom na slobodno tržište i možda sa sličnom politikom Đokonomije u Indoneziji. Ukoliko u tim zemljama bude podstaknut regionalni privredni rast, Aziji se smeši istorijska činija slatkiša. Najmnogoljudniji kontinent na svetu bi mogao brže nego što se očekuje da postane i vodeći u međunarodnoj privredi.

U NR Kini je veliki krmanoš revolucije Mao Cedung (1893 -1976) ujedinio zemlju 1949, a arhitekta možda najdalekosežnije ekonomske reforme u istoriji čovečanstva Deng Ksijaoping (1904-1997) je uveo na putanju nezabeleženog privrednog rasta. Predsednik Ksi radi na stvaranju moderne pravne države, ukidanju monopola, unapređenju tržišnih pravila, povećanoj transparentnosti i poreskoj reformi, kako bi vladali ravnopravni uslovi za sve. Sprovodeći tržišnu reformsku strategiju, Ksi vodi računa i o važnosti ravnoteže promene i stabilnosti. U izgradnji snažnih institucija za gajenje i zaštitu dugoročne vladavine prava Ksi može da se osloni i na kinesku tradiciju.

Jedan od osnivača savremene indijske države Mahatma Gandi (1869-1948) je obnovio dušu nacije koju je gušio britanski kolonijalizam, a Džavaharlal Nehru (1889-1964), prvi i premijer sa do sada najdužim mandatom, uspostavio je političku kulturu najmnogoljudnije demokratije na svetu. Modernizator nacionalista Modi sada ima priliku da postavi temelje za put Indije ka globalnoj ekonomskoj sili. Modi je tokom 10 godina kao premijer savezne države Gudžarat, Gandijeve kolevke, bio poznat po predusretljivosti prema poslovnim ljudima. Radio je na privlačenju stranih investicija, obezbedio 24-časovno snabdevanje električnom energijom, gradio puteve i ohrabrivao inteligentne urbanističke planove. Obični Indusi se nadaju da će im Modijeva politika doneti blagostanje. Prosečne stope privrednog rasta u Gudžaratu su između 2006. i 2012. premašivale 10 odsto. Ukoliko bi ih Modi ponovio na nivou federacije, bio bi to veliki podstrek za razvoj Indije i njen globalni status. No, ostvariti takav visok rast na postojan način će zahtevati dalekosežne, ponekad bolne reforme u koje, upozoravaju upućeni, moraju da budu uključeni i Indusi koji nisu sledbenici Modijeve vladajuće hinduističke Baratija Džanata partije.

U Indoneziji su do sada najuticajniji vođi bili prvi predsednik Ahmed Sukarno (1901-1970), koji je simbol nacionalnog jedinstva u zemlji sa preko 300 etničkih grupa koje govore više od 700 različitih jezika i dijalekata, te general koji ga je zamenio, Suharto (1921- 2008), tvorac snažne ekonomske osnove koja je milione izvela iz siromaštva. Đoko Vidodo, sedmi predsednik Indonezije, sada treba da izgradi institucionalne osnove za vladu čija se politika odgovorno odnosi prema stanovništvu. Vidodo, poznatiji kao Đokovi, koga zbog skromnog porekla smatraju “narodnim čovekom”, ima biografiju dobrog administratora. Kao gradonačelnik Surakatre grada u centralnom delu najnaseljenijeg ostrva Java, preuređivao je tržnice, žiteljima siromašnih naselja gradio nova staništa, pojednostavljivao birokratske prakse. Na čelu glavnog grada, 10-milonske Džakarte omogućio je da veći broj žitelja dobije zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. Đokovi mora da primeni politike za smanjenje rastuće ekonomsku nejednakosti, neodrživih subvencija za benzin i električnu energiju, da suzbija korupciju, da gradi nedovoljnu infrastrukturu u državi koja je sa preko 17.508 ostrva najveći arhipelag na svetu i privlači strane investitore. Sve to dok učvršćuje poverenje u institucije države.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari