Godine 2003. tadašnja državna zajednica Srbija i Crna Gora postala je članica Saveta Evrope. Dve godine kasnije potpisana je Evropska socijalna povelja, a 2009. je i ratifikovana, uz određene izuzetke. Ovom poveljom garantuju se prava pojedinaca u svakodnevnom životu i ona predstavlja radnički ustav. Ona je osnovni dokument Saveta Evrope u oblasti radnih i socijalnih prava, i predstavlja jedan od neophodnih uslova za ulazak Srbije u EU.


Evropska socijalna povelja određuje minimalne standarde o socijalnim pravima. Zakoni u zemljama članicama Saveta Evrope moraju da budu usklađeni sa Poveljom, odnosno primena zakona ne sme da bude suprotna Povelji. Nadzor nad primenom Povelje vrši se putem izveštaja i kolektivnih žalbi. Svaka članica Saveta dužna je da dostavlja izveštaje o poštovanju prihvaćenih odredaba Povelje. Za nadgledanje zemalja članica u poštovanju obaveza preuzetih ratifikacijom Evropske socijalne povelje nadležan je Komitet za socijalna prava. Ovaj komitet je brat blizanac Evropskom sudu za ljudska prava.

Međutim, radnici Srbije su u problemu jer je Vlada Srbije iskoristila pravo da ne ratifikuje sve odredbe Povelje. Vlada je tako oduzela najvažnije oružje sindikatima – oružje nadzora, jer nije ratifikovala pravo na kolektivnu žalbu. Kolektivna žalba se podnosi usled nezadovoljavajuće primene Povelje. Neprihvatanjem prava na kolektivnu žalbu ukinuta je mogućnost sindikatima, udruženjima poslodavaca i nevladinim organizacijama pravo da se grupno žale na državu. Kolektivna žalba iz Evropske socijalne povelje razlikuje se od predstavke Evropskom sudu za ljudska prava. Ova žalba se, inače, podnosi Komitetu za socijalna prava, ali ne može da je podnese pojedinac. Zato je sistem kolektivnih žalbi važan i ima ogromnu prednost. Naime, da bi se podnela predstavka Evropskom sudu za ljudska prava, prethodno moraju da se prođu sve sudske instance u Srbiji. No, ako bismo želeli da se požalimo Evropskom komitetu za socijalna prava, to bi se moglo učiniti preskakanjem dugotrajnih sudskih procesa, odmah i direktno, samo još da Vlada predloži a parlament ratifikuje pravo na kolektivnu žalbu.

Svedoci smo toga da se svakodnevno krše radnička prava, da su nam sudovi zatrpani, da ne postoje posebni sudovi za radne sporove i da su sudski postupci mučni i dugotrajni, što sve govori u prilog tome da bi bilo krajnje vreme da Vlada Srbije ratifikuje pravo na kolektivnu žalbu. Građani Srbije malo znaju o Evropskom komitetu za socijalna prava, a još manje o njegovim odlukama koje su obavezujuće za sve članice Saveta Evrope. Važno je naglasiti i to da je postupak pred tim komitetom brži i traje oko 15 meseci. Savet Evrope nije upoznat sa kršenjem prava iz Povelje, jer „ulepšane“ godišnje izveštaje u vezi sa primenom te povelje dostavlja mu Vlada .

Zato je sada najvažnije da se sindikati udruže u zalaganju kod Vlade Srbije da što pre prihvati sistem kolektivnih žalbi, kao i to da se srpske sudije upoznaju sa sadržajem Evropske socijalne povelje. Uvođenjem sistema kolektivnih žalbi smanjio bi se broj predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava, kao i troškovi sudovanja u Srbiji. Neprihvatanjem sistema kolektivnih žalbi izvršna i zakonodavna vlast u Srbiji, u stvari, onemogućava kontrolu primene Socijalne povelje.

Autor je predsednica Sindikata pravosuđa Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari