Moj prijatelj Zoran Đorđević, Piroćanac, naš najuspešniji fudbalski trener na Bliskom istoku i Aziji, okićen titulama nacionalnih prvaka u desetak zemalja čije je prebivalište Dubai, bio nam je domaćin u ovom gradu 21. veka, o čemu ću posebno pisati. Ali on je želeo da pored Dubaija upoznamo i ostale Emirate. Seli smo u kola i krenuli redom u razgledanje ove države koja zauzima teritoriju jugoistočnog dela arabijskog poluostrva kod Persijskog zaliva.
Pored Dubaija u sastavu UAR su još i Adžman, Fadžeira, Ras el Hajma, Um al Kajvajn, Šardža i naravno Abu Dabi.
Posle britanskog povlačenja iz ovog regiona 1971. godine Katar i Bahrein odlučili su se za potpunu nezavisnost, a pomenutih sedam Emirata za ujedinjenje.
Za Emirate se misli da nemaju nikakvu istoriju, ali nas odmah demantuje Šardža koju pominje još grčki geograf Ptolomej u drugom veku nove ere, mada su njeni istorijski koreni još znatno stariji. U Šardži se mogu videti velelepni objekti, prava arhitektonska čuda ne na nivou Dubaija ili Abu Dabija, ali takođe izuzetno atraktivna kao i ogroman broj velelepnih vila. Ono po čemu se Šardža razlikuje od drugih Emirata jeste veliki broj muzeja, galerija, spomenika, šetališta, zbog čega je ne samo kulturna prestonica Emirata nego i čitavog arapskog sveta. Taj status dobila je 1998. godine od strane Uneska.
Mene je potpuno impresionirao univerzitet. Usred pustinje, kao u oazi u pravom cvetnom vrtu sa bujnom vegetacijom stvorenom sistemom navodnjavanja, odnosno zalivanja, nalaze se velelepna zdanja brojnih fakulteta, s jedne strane velikog bulevara za muškarce – studente, a s druge strane za devojke – studentkinje. Sve nam je to pokazao sin našeg domaćina Ljubiša koji je diplomirao na Tehničkom fakultetu u Šardži. Inače, odmah iza fakultetskih zgrada nalazi se univerzitetsko naselje sagrađeno od prelepih vila u ambijentu prave oaze.
Fudžaira je emirat koji se razlikuje od ostalih po tome što samo ime zvuči nekako čudno, više kao neki naziv sa Dalekog istoka, odnosno Japana, zatim što izlazi na Indijski okean i ima lepe dugačke plaže i obalu koja je brdovita za razliku od pustinjskog ambijenta, kao što je uz Adžman ovo nešto siromašniji Emirat. Ni turistička ponuda nije naročito aktivna, mada je jasno da Budžaira zbog lokacije mora, lepog pejsaža ima perspektivu. Inače, tamo možete videti gomile ribarskih brodića jer je ovde ribolov glavna privredna delatnost, a tim poslom bave se stranci, mahom iz Bangladeša.
Sasvim različit od Fudžaire je Ras el Hajma koji se u poslednje vreme nalazi na turističkoj ponudi i naših turističkih agencija, gde je sve u pokretu, trgovini, biznisu, planovima, dakle gde sve vrvi od života.
Obišavši i ostale Emirate koji nemaju neke posebne specifičnosti, uputili smo se u Abu Dabi, najveći i najbogatiji emirat. Abu Dabi možda nema tako atraktivne arhitektonske fantazije kao Dubai, ali je potpuno skockan, potpuno zaokružen, prava svetska metropola. Abu Dabi ima nekako više intime, sve je tu nadomak ruke, a s druge strane odiše bogatstvom i moći. Smatra se da je Abu Dabi, u prevodu „otac gazele“ koji ima skoro dva miliona stanovnika, najbogatiji grad na svetu zahvaljujući naravno nafti. On je središte trgovine Bliskog istoka i jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija, sa dugim belim plažama, velikim trgovima i parkovima, moćnim šoping centrima i luksuznim hotelima. Njegova glavna ulica dugačka je osam kilometara i u njoj se nalazi čuveni hotel Hilton sa vidikovcem i platformom na vrhu, odakle uz odličnu hranu i piće možete posmatrati panoramu celog Abu Dabija i okoline.
Inače, u Abu Dabiju ima i interesantnih istorijskih znamenitosti poput Bele tvrđave koja datira iz 1793. godine, kao i puno velikih i malih džamija, a posebnu atrakciju predstavlja stari deo grada koji se nalazi u kvartu Bitine.
U Abu Dabiju možete videti ljude iz celog sveta. On je pravi kosmopolitski grad, mešavina raznih nacija, boja kože, religija, kultura. Lokalni Arapi, muškarci u dugim belim, a žene u crnim haljinama često zabrađenog lica, drže do svoje istorije i tradicije, ali istovremeno možete videti da voze najluksuznije džipove ili automobile, nose laptopove i najmodernije mobilne telefone, skupocene satove, firmirane naočari, jednom rečju sve je puno kontrasta, mešavina starog i novog.
Kao da želi da parira Dubaiju, i Abu Dabi ima nekoliko atraktivnih objekata poput solitera „Kapital gejt“ koji je ušao u Ginisovu knjigu rekorda kao najiskrivljenija zgrada na svetu, prevazilazeći čuveni krivi toranj u Pizi. Tu je i novi autodrom na kome su prošle godine održane prve trke formule 1 i koji je svakako najatraktivnija i najluksuznija staza na svetu.
U Abu Dabiju ove godine će biti otvoren prvi Ferarijev tematski park na svetu, inspirisan atraktivnim sportskim automobilima čuvenog proizvođača. U Abu Dabiju je i verovatno najluksuzniji hotel na svetu Emirats Palas, koji svojom raskošnom lepotom predivnog dvorca nadmašuje čuveni Burdž el Arab u Dubaiju. Čovek ostane zadivljen lepotom ovog zdanja, čije usluge teško da mogu koristiti obični smrtnici jer se od cena soba i apartmana jednostavno zavrti u glavi. Međutim, smeštaj u drugim, takođe veoma pristojnim hotelima, nije preterano skup, kao ni hrana čije su cene na našem nivou, uz napomenu da možete naći sijaset najrazličitijih nacionalnih restorana za sve ukuse, a dominira libanska kuhinja koja je zaista dobra, u što sam se uverio još u Bejrutu, a koja je ovde veoma cenjena.
U svakom slučaju, opšti utisak koji nosite iz Abu Dabija izuzetno je povoljan, tako da ovaj grad, ako već idete u Dubai, treba obavezno videti, utoliko pre što je udaljen samo sat vožnje kolima od Dubaija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


