Džimi Karter prvo stiže u Zagreb, 18. decembra, gde ga Tuđman detaljno informiše o hrvatskom viđenju stanja u BiH i regionu i o pregovorima koje Zagreb vodi s rukovodstvom Krajine. Izetbegović posle iscrpnog razgovora s bivšim američkim predsednikom izjavljuje: „Koliko ja razumem, gospodin Karter nije došao da bi izmenio plan Kontakt-grupe. On je došao da posreduje kako bi srpska strana prihvatila plan“.

 Na Palama je Karter dočekan kao mirotvorac, ali i „veliki prijatelj i saveznik Srba“. Tokom devetočasovnih razgovora gost je čuo mnogo predavanja na istorijske teme, ali nije uspeo da nagovori domaćine da prihvate mirovni plan. Prihvatili su samo četvoromesečno primirje, što je odgovaralo i ostalim stranama u sukobu. Pre odlaska s Pala Karter je rekao: „Mi se nadamo i molimo za mir. Veoma nas raduje vaša spremnost da poštujete ljudska prava“. Karadžićeva televizija pripisala mu je i izjavu kako mu se čini da američka javnost ne shvata pravilno bosanske Srbe.

Stejt department i Kremlj pozdravljaju najavu primirja, ali složno ističu da je reč o privatnoj poseti. Zapad smatra da je najveći dobitnik Karadžić, koji se spektakularno vratio na svetsku medijsku scenu, potpuno potisnuvši Miloševića. Primirje je stupilo na snagu 23. decembra. Sve tri strane koriste ga za odmor svojih snaga, ali i za dodatno naoružavanje i obuku. Nije tajna da u opremanju i obučavanju hrvatskih i bosanskih snaga učestvuju, preko privatnih kompanija, penzionisani američki oficiri.  Građane BiH čekaju još mnoge strahote.

U novembru počinje prvi proces pred Međunarodnim tribunalom u Hagu. Na optuženičkoj klupi je Duško Tadić, bivši stražar u logorima Omarska i Trnopolje. Vrhovni tužilac Ričard Goldston najavljuje da će proces omogućiti da se stekne slika o planu masovnog, destruktivnog i sistematskog progona civilnog stanovništva. Tadić je osuđen na dvadeset godina zatvora, oslobođen je nakon što je odslužio dve trećine kazne.

Mnogi u Srbiji potcenjuju suprugu predsednika republike i podsmevaju se njenim nastojanjima da se predstavlja kao naučnica, pošto je njena naučna biografija veoma skromna. Međutim, ima onih koji misle drugačije: Mirjana Marković proglašena je 13. decembra za stalnog člana Akademije socioloških nauka Ruske akademije nauka. Tanjug javlja da je ona prva žena strani državljanin koja je primljena za stalnog člana ove renomirane i u svetu poznate akademije. Diplomu joj je uručio predsednik Genadij Josipov, istakavši da je ona svojim naučnim dostignućima stekla veliki međunarodni ugled. Akademik nije naveo nijednu naučnu knjigu nove akademice. Na skupu je govorilo nekoliko ruskih akademika koji su izdašno hvalili značaj opusa Mire Marković. Nezavisni listovi u Beogradu ističu da je Markovićka doktorirala radom na temu „Obrazovanje u funkciji samoupravljanja, sociološki aspekti obrazovanja za samoupravljanje“, te da je objavila udžbenik sociologije za više škole i fakultete. Njen ugled u ruskoj naučnoj javnosti lakše je shvatiti ako se zna da je doktorirala kod Danila Ž. Markovića, koji je trenutno ambasador Jugoslavije u Moskvi. Tomislav Nikolić ima dodatno objašnjenje: „Titula je terapija za lečenje jedne frustrirane žene, koštala je 15 miliona dolara. Sponzori su bili kompanije Braća Karić, Progres i Trudbenik“. Prva drugarica Srbije, kako je nazivaju mnogi sunarodnici, proglašena je za počasnog profesora Sociološkog fakulteta Moskovskog državnog univerziteta „Lomonosov“. Proglašenje se poklopilo s promocijom pomenute knjige. Dekan Sociološkog fakulteta Vladimir Dobrinjkov istakao je da ta knjiga predstavlja dragoceno štivo za svakog čitaoca, a posebno za ljude od nauke i one koji se bave problemima razvoja društva. Na svečanosti je govorio i nekadašnji direktor RTB Dušan Mitević, predstavljen kao ugledni jugoslovenski publicista. Miloševićeva supruga konačno dobija i jedno priznanje u zavičaju: Zdravstveni centar u Požarevcu dodelio joj je zahvalnicu za sve što je učinila za zdravstvo Braničevskog okruga.

Na kraju ove, za nju izuzetno uspešne godine, ruska akademica piše: „Decembar je ove godine došao tiho. Stigao je polako, izdaleka, kroz novembarske kiše, kroz večernje magle, kroz kratke dane obasjane kasnim jesenjim suncem, kroz prve hladne vetrove. Imala sam utisak da se nije žurio, kao da je znao da ga ne možemo izbeći, strpljivo je čekao da dođe na red… Ni ovih godina nisam prestala da verujem da su krajem decembra nad mojim životom, nad mojom zemljom, nadvijene srećne zvezde, one koje čuvaju naše snove, koje će ih ostvariti. Pa i ako to ne bude ovog decembra, biće sledećeg… Decembar sav protiče u znaku te nade – da će idući put biti bolje“.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari