Udružiću se s đavolom

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (11)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

Šemsudin Mehmedović, ministar unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona i načelnik Centra Službi bezbjednosti, kasnije je tvrdio da je podjela oružja građanima „izvršena u vrijeme neposredne ratne opasnosti, uz usmenu saglasnost pretpostavljenih, iz razloga koji su sadržani u strogo povjerljivoj procjeni političko-bezbjedonosne situacije od 11. novembra 1996“. Iako je ostao nepoznat sadržaj ove tajne, povjerljive procjene, Mehmedović je javno tvrdio da je podijelio oružje upravo zbog procjene mogućih sukoba sa stranim islamskim dobrovoljcima. Mehmedović je, u stvari, slovio kao zaštitnik ovih stranaca. Uoči pljačke u prodavnici oružja u Zenici, već je imao dovoljno briga zbog optužbi da štiti strane borce koji su ostali u ovom području i nakon završetka rata.

Krajem juna i početkom jula 1996. šef policije u Zenici bio je jedan od razloga za snažan pritisak američke vlade i američke obavještajne agencije CIA na predsjednika Izetbegovića. Nikada nije želio da objasni kako je uopšte kao mašinski inžinjer 1991, uoči početka rata u BiH, postao policajac. Sredinom juna 1996, nakon što je postao šef policije u ovom regionu, „New York Times“ (NYT) je prenio da „diplomate, zvaničnici NATO-saveza i UN koji ga poznaju, izražavaju duboku zabrinutost da njegovo partijsko krilo namjerava povećati svoju moć, kršeći prava etničkih manjina. U zemlji podijeljenoj ratom, u kojoj Hrvati i Srbi tvrde da nemaju povjerenja u većinsku muslimansku vladu, Mehmedović je prijetnja miru. Kao viši policijski zvaničnik, optužen je za pomaganje islamskih fundamentalističkih boraca, slamanje umjerenih muslimanskih političkih snaga i podsticanje mržnje između Muslimana i Hrvata“, objavio je NYT. Na optužbu da „diplomate s pristupom američkim obavještajnim izvještajima kažu da je Mehmedović pomogao stranim islamskim borcima, nakon što je Dejtonski sporazum zahtijevao da oni napuste zemlju“, Mehmedović je odgovorio za NYT da im „nije pomogao na bilo koji način“. Ipak, rekao je, „udružiću se sa đavolom da pomognem svojoj zemlji. Amerika i Britanija nisu učinile ništa za nas. Samo su gledali naše patnje na televiziji“, rekao je Mehmedović za NYT.

Postao je poznat kao policajac o kome je napisan tekst na naslovnici Washington Posta. „Islamski borci djeluju kao vrsta paramilitarne straže za Izetbegovićevu muslimansku i sve više nacionalističku Stranku demokratske akcije. Izvori dodaju da su posebno bliski Šemsudinu Mehmedoviću, glavnom bosanskom šefu policije u regionu i uticajnom tvrdolinijašu u Izetbegovićevoj partiji. Gospodin Mehmedović je uzgajao i štitio ove ljude kao dio plana da se stvore rezervne snage za teroriziranje potencijalnih političkih protivnika, zlostavljaju Srbi i Hrvati i izvrši pritisak na Muslimane koji možda ne podržavaju gospodina Izetbegovića, kažu lokalni zvaničnici“, objavio je Washington Post na svojoj naslovnici. Kao konkretan slučaj na kome se temeljila ova tvrdnja, navedena je otmica jedne djevojčice u naselju Tetovo kod Zenice. „Bilo je očito da su navodni kidnaperi prijatelji regionalnog šefa policije, gospodina Mehmedovića. Uprkos optužbama za kidnapovanje i pokušaj ubistva, oni su pušteni i ostali su na slobodi“, napisao je Pomfret.

Bilo je to ispunjenje proročanstva Josipa Pojavnika, predsjednika lokalnog ogranka Hrvatske demokratske zajednice u Zenici. „Oni su samo privremeno problem Hrvata, ali će dugoročno biti problem Bošnjaka“, govorio je Pojavnik. Još godinu dana ranije, Bošnjaci i Hrvati su se žalili opštinskim vlastima zbog problema s mudžahedinima u Podbrežju i njegovim naseljima Tetovo, Gradišće i Banlozi. „Nezadovoljni načinom oblačenja naših supruga, kćeri i sestara, pojedini pripadnici jedinice ‘El Mudžahedin’ svoje nezadovoljstvo pokazuju na krajnje grub i nekorektan način. Tako se dešava da naše građanke iz auta, kojim upravljaju pripadnici odreda ‘El Mudžahedin’ budu pogođene jajetom, flašom ili drugim predmetom. Bilo je i slučajeva fizičkog maltretiranja (šamaranja)“, pisali su Bošnjaci, upozoravajućio vlasti da je riječ o suprugama, majkama i sestrama boraca Armije BiH zbog čega bi moglo doći do – neželjenih posljedica.

Strani islamski misionari su još 1993. počeli veliku borbu za uticaj na imame i vjernike u Bosni, nastojeći da promijene dotadašnje shvatanje islama. Zvanična Islamska zajednica je opoziciju unutar vlastitih redova opisivala kao sljedbenike selefizma i saudijskog šejha Salmana al-Awdaha. Tako se u ovim radovima Travnik opisuje „kao jedan od centara selefijske aktivnosti zbog prisustva mužahedina u području srednje Bosne“. Islamska pedagoška akademija u Zenici se od strane establišmenta Islamske zajednice takođe opisuje kao selefijska ustanova. Istovremeno se tvrdi da službena Islamska zajednica nikada nije objavila niti jednu selefijsku knjigu, te da je tradicionalistima unutar Islamske zajednice najprihvatljivije djelo dr Yusufa al Qaradawija. Naravno, dr Qaradawi je više nego kontroverzan: on je nesumnjivo duhovni vođa Muslimanske braće i slijedi iste ideje sahve, islamskog buđenja i obnove, zabranjen mu je ulazak u SAD, a u svojim istupima „najavljuje treće osvajanje Evrope“.

Objašnjavajući hadis o osvajanju Istanbula i Rima, Qaradawi je više puta najavljivao treće osvajanje Evrope u svojim fetvama i javnim istupima: „To znači da će se islam vratiti u Evropu kao pobjednik i osvajač, nakon što je dva puta iz nje izbačen, jednom na jugu iz Andaluzije i drugi put na istoku, kada je nekoliko puta zakucao na vrata Atene. Ovaj put osvajanje neće biti mačem, nego podučavanjem i ideologijom“, rekao je Qaradawi.

Nastavlja se