Moćna je baba Kurana! Nepogrešiva je baba Kurana! Ostvarilo se baba Kuranino proročanstvo! Jego Sijatelstvo, Boris Tadić, izgubio je predsedničke izbore.

Uskoro će na srpski tron zasesti novi prezident, Nikolić, koji će, bar u ovoj kolumni, nositi titulu Jego Visokoblagorodije. Tako nalaže dvorski ceremonijal. Znate da je kralj Petar bio „viteški kralj oslobodilac“, dočim mu sin Aleksandar beše „viteški kralj ujedinitelj“. Boris Tadić je prosto sijao od optimizma, pa sam ga zvao „sijatelstvo“, a Nikolić je blagorodan čovek, pa ću ga, sledstveno, zvati „visokoblagorodije“. Jel jasno?

E pa, drugovi, što rekao Vlade Tairović, dođe vreme da podvučemo crtu pod Jego Sijatelstvom, da, što no se kaže, supsumiramo njegovo Periklovo doba demokratije. Tadić je, da kažemo, imao sjajnu priliku da postane jedna od najznačajnijih ličnosti srpske istorije, osim prilike imao je i sve ostalo što je potrebno da Srbiju prene iz močvare košmarnog sanjarenja i da postavi temelje za jednu realnu i prosperitetnu državu; činilo se na momente da ima i volju da to učini, ali planove su mu, izgleda, osujetili čaršijski obziri.

Najpre se uortačio sa jednim psihopatom koji ga je navratio na put ustavne psihodelije, avanturizma i referendumskog lopovluka, potom se upustio u sumnjivo pomirenje dželata i žrtve, sve vreme vodeći računa da se slučajno ne zameri javnom nacionalnom beležniku, Ćosiću, čijoj je široj porodici dao na doživotno raspolaganje državnu izdavačku kuću. Potom se odao nacionalnoj mistici i problemima kolektivnog identiteta, spoljne poslove je prepustio pomahnitalom Jeremiću. A unutrašnje, Dačiću, kome drugom.

Nipošto ne treba zaboraviti ulogu mangupa iz njegovih redova, preispoljnih lopuža i korisnika narodne propasti, koji su se listom ponašali kao Aganlije i Kučuk Alije. S vremenom se Demokratska stranka pretvorila u tajno akcionarsko društvo, politički principi na kojima je osnovana pali su u najdublji zaborav, džaba je izdavao buruntije da se preskupi satovi drže u fiokama, sve se videlo, sve se znalo, ali koga baš za to zabole Crven Ban, sve dok Đoković niže pobedu za pobedom.

Zbog svega toga Srbija se pretvorila u ekstremno nestabilnu zemlju, pa mu dođe nekako logično što je za njenog predsednika izabrana nestabilna ličnost. Sada, kada se Jego Sijatelstvo vrati u stranku (ako ga tamo prime i ako ga ne sačeka svilen gajtan), imaće dovoljno vremena da ukači da izbore nije izgubio zahvaljujući glasovima datim Nikoliću, nego zahvaljujući glasovima uskraćenim njemu. Neka mu, konačno, javni nacionalni beležnik objasni zbog čega je to dobro. Ja sam, inače, na predsedničkim izborima glasao za Tadića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari