Video sam branu od džakova peska, barikadu bez ikakvog prolaza, u jednoj ulici Nju Delhija. Vozač taksija u kome sam sedeo naglo je zakočio, ali je potom lagano nastavio da vozi ka toj brani, kao da se nada da će se prepreka rastvoriti samim našim prilaženjem. Tek kad je barijera postala tako velika da je zauzela čitavo naše vidno polje, zastao je, ne gaseći motor, nekoliko trenutaka sedeo nepomično i nemo, ruku položenih na volan, i nije odgovorio ni na moje pitanje koliko će vremena trebati za sada neizbežno zaobilaženje.

Onda je ubacio u rikverc, okrenuo se unazad, odnosno meni i stražnjem prozoru, okićenom zvončićima i zlatnim resama, i počeo da priča, dok je krivudavim manevrom okretao kola, o ubicama premijerke Indire Gandi, osuđenim na smrt, dvojici Sika, njenih vlastitih telohranitelja, koje će možda još večeras obesiti. Vojska, rekao je, verovatno posle pogubljenja očekuje ulične borbe, otuda ovi džakovi peska, otuda ova mrtva ulica. Mnogi od njegovih rođaka i prijatelja pobegli su iz grada u strahu od pretećih borbi između Hindusa i Sika.

I ja sam želeo da napustim četvrt u kojoj sam proveo protekle dane kao gost u kući jednog Sika. U susedstvu nastanjenom Hindusima takva kuća nije bila bezbedno mesto. U pogromima koji su besneli po severnoj Indiji nakon atentata na Indiru Gandi, samo u Delhiju je pobijeno više od tri hiljade Sika. Hindusi su tako želeli da osvete smrt svoje predsednice na piljarima, zanatlijama, vozačima rikši i svima koji su imali tu nesreću da pripadaju narodu Indirinih ubica.

Idi, rekao je moj domaćin, idi, idem i ja. Meni su u ušima još odjekivali udarci štapa, deset, dvanaest udaraca u minutu, kojim su čuvari njegove kuće, dva sezonska radnika iz Pendžaba, želeli da utuve svakom neprijatelju kako ova kuća nije napuštena niti prepuštena, već nad njom stražare i braniće je ako bude trebalo. Obojica su nosili Enfildove puške iz Drugog svetskog rata i prethodnih noći su koračali oko kuće, oko baštenskog zida zaštićenog bodljikavom žicom i srčom, od sumraka do svitanja i uz to svojim palicama udarali u upozoravajućem taktu po ogradi i zidovima. (Iz knjige: Atlas uplaćenog čoveka, izdavač: Geopoetika).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari