Skupština KK Partizana zakazana za ponedeljak mogla bi da bude od presudnog karaktera za dalju budućnost trofejnog srpskog kluba. Besparica je toliko stegnula crno-bele da su obrazi svima pocrveneli; pojedincima se rumenilo može protumačiti kao vid dodatnog stida zbog nemoći ili nedovoljne ažurnosti u poslednjih nekoliko godina.

Jedno od osnovnih pitanja na predstojećoj sednici odnosiće se na ostanak ili moguću ostavku Predraga Danilovića na mesto predsednika KK Partizan. Kao prvi čovek Upravnog odbora kluba Danilović bi trebalo da vrhovnom telu podnese izveštaj o radu u prethodnom periodu, a u zavisnosti od ocene 31 delegata može se pokrenuti inicijativa o njegovoj smeni. Ukoliko Danilović izgubi podršku ostanak Duška Vujoševića na klupi crno-belih bio bi doveden u pitanje. Na osnovu strukture delegata koji čine Skupštinu može se očekivati Danilovićeva smena tesnom većinom, mada je izvesniji scenario da do nje ne dođe, uz uslov da neka nova lica dobiju više prostora kada je kadrovska i finansijska politika u pitanju. Izvesnih smena i promena će biti, jer neko mora imenom i prezimenom da preuzme odgovornost za stanje u klubu, ali ko će to biti i na kakav način će se odvijati predstojeća sednica preterano ne zanima Dražena Dalipagića, jednog od najboljih košarkaša u istoriji Partizana, ali i stare Jugoslavije.



 

            – Vidim da se poslednjih dana pojavljuju neka stara imena kao osobe koje bi mogle da doprinesu boljem stanju u klubu. Žarko Zečević je već bio u klubu i zaista ne znam čime je zaslužio da se ponovo vrati i po kojoj osnovi. Zaista ne znam šta će se desiti na predstojećoj Skupštini, a da budem iskren to me preterano ni ne zanima; ne interesuju me takve prljavštine – delovao je pomalo ljutito Dalipagić u uvodnom delu razgovora za Danas.

            Najveći kamen spoticanja i zrno razdora među ljudima u klubu jeste besparica koja je sada već postala hroničan problem. Kalkuliše se cifrom od pet miliona evra duga po raznim osnovama, zašta odgovornost mora da podnesu (barem delom) ljudi koji su na čelu kluba u poslednjih desetak godina. Dalipagić smatra da je koren finansijskog problema posađen još pre sedam godina kada je uzet kredit po veoma visokoj kamatnoj stopi.

            – Pet miliona evra duga datira iz perioda od pre sedam do deset godina kada je klub uzeo kredit uz veoma visoku kamatnu stopu. Problem očigledno nije rešen, a kada nemate para nema ni ekipe. Partizan je dugo dominirao na našim prostorima kada je bilo para. Ne vidim zašto bi Partizan stalno morao da bude prvi, naravno da bih to voleo, ali sam isto tako svestan da je to nemoguće. Sada neki drugi klubovi imaju više novca, bliži su određenim političkim strukturama; u životu je to tako i svima treba da bude jasno da se sport, u ovom slučaju košarka, ne može odvojiti od politike. Na koji način Danilović recimo može da pronađe toliki novac ukoliko nije u dobrim odnosima ili barem ne poznaje određene ljude iz političke sfere; veoma teško. Naravno, poželjno je da oni koji pomažu ostanu u tajnosti i da se njihova imena ne obelodane u javnosti – objasnio je Dalipagić vrlo jednostavno način na koji klubovi u Srbiji u ovom trenutku jedino mogu opstati.

            Osim Vanje Marinkovića, Partizan u ovom trenutku nema vrhunski potencijal u mladićima iz sopstvenog pogona koji bi u ovim teškim vremenima mogli da budu spona između aktuelnog i tima koji bi za par godina postao šampionski. Pojedinci su dobili priliku ovog leta, više zbog aktuelne situacije u klubu, a manje zbog talenta koji poseduju, ali je jasno da sa njima klub ne može da ispuni osnovne ciljevi niti da opravda renome Partizana u domaćim i regionalnim okvirima.

            – Mislim da nije važno to što Partizan u mlađim kategorijama možda nema vrhunske talente. Mnogi prijatelji kluba imaju svoje škole košarke i vrlo rado preporučuju Daniloviću i Vujoševiću najdarovitije klince. Najbolji primer za to je Bogdan Bogdanović, momak je ponikao u neko malom klubu (Žitko basket prim. aut) i kada je stasao da pređe u Partizan crno-beli su ga doveli. Malo se i promenio način razmišljanja ljudi koji vode mlađe kategorije u velikim timovima. Ranije je bila strategija da se iz generacije proizvedu recimo dvojica igrača koji bi mogli da konkurišu kasnije za prvi tim; rezultat je bio u drugom planu – danas pak sve češće imamo situacije u kojima treneri u mlađim uzrastima teže visokim dostignućima dok je proizvodnja vrhunskih talenata u drugom planu – mišljenja je Dalipagić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari