Da je samo malo viši sigurno bi slovio za najperspektivnijeg centra u Evropi, a ovako sa 205 centimetara dvadesetogodišnji Nikola Janković spada u krilne centre starog kova, koji snagom, nesvakidašnjim voljnim momentom i upornošću predstavljaju pravu glavobolju čuvarima.

Momak iz Vranja bio je viđen pre dve godine u prvom timu Crvene zvezde, ali je vođen idejom i željom da sledi jednog od svojih idola, uz konsultaciju sa roditeljima, odlučio da ne potpiše prvi profesionalni ugovor sa klubom u kojem je ponikao, već da se okuša u belgijskoj ekipi Šarlroa. Ako je Zvezda izgubila njegovim odlaskom, reprezentacija Srbije do 20 godina sigurno nije. Janković je na nedavno završenom šampionatu Evrope u Grčkoj imenovan za člana najbolje petorke, a uz Tejića i Jaramaza najzaslužniji je što je desetkovana selekcija Dejana Mijatovića osvajanjem bronze ostvarila izuzetan rezultat.

– Prvenstvo Evrope je za nas bilo stresno takmičenje, veoma naporno, ali sa druge strane uživali smo, s obzirom da ne postoji bolji osećaj od onog kada nastupaš za reprezentaciju. Igrali smo deset utakmica za dvanaest dana, stigao nas je umor u završnoj fazi, pogotovo u četvrtfinalu, polufinalu i meču za treće mesto. Odlično smo se pripremili za Evropski šampionat, trenirali smo i po sedam sati dnevno, to nam je značilo kada su reprezentacije padale u fizičkom smislu, mi smo se upravo u tim momentima podizali. To se najbolje videlo u poslednjoj utakmici sa Hrvatskom za bronzanu medalju – bile su uvodne impresije veoma vaspitanog i kulturnog Jankovića u razgovoru za Danas.

Kada se osvrnete unazad koji su razlozi poraza od Turske u polufinalu, zbog kojeg ste lišeni mogućnosti da se borite za zlato?

– Meč sa Izraelom u četvrtfinalu i pobeda nakon produžetaka. Oni su nas baš namučili, istrošili smo se i psihički i fizički u četvrtfinalu. Turska je, sa druge strane, znatno lakše savladala Litvaniju u borbi za polufinale, mislim da su u prvih deset minuta imali prednost od nekih dvadeset poena razlike. Izrael je protiv nas igrao veoma rasterećeno, bez ikakve tenzije i moranja. Zato su i pogađali sa otvorenih pozicija, što kod nas nije bio slučaj. Bili smo u grču, uveli su nas u kontraritam sa njihovom zonom, u kojoj su bili sve vreme.

Dodatnu satisfakciju dobili ste u činjenici da ste uvršteni u idealnu petorku. Da li je to najbolji pokazatelj vašeg izuzetnog talenta, s obzirom da ste od 2012. godine u tri vezana navrata imenovani za člana najbolje petorke šampionata?

– Timski uspeh zaista stavljam ispred individualnih priznanja. Bez dostignuća reprezentacije sigurno ne bih bio uvršten u idealnu petorku. Naravno, takva nagrada je i posledica činjenice da zaista uvek dajem maksimum bez obzira koje je takmičenje u pitanju. Napravili smo drugarsku atmosferu, imali smo odličan odnos sa selektorom i iz takve perspektive uspeh na ličnom planu mogu da doživim kao nagradu za uloženi trud čitavog tima.

Razmišljate li o tome da vam zlato ne bi izmaklo da ste kojim slučajem mogli da računate na nekih deset igrača koji su otkazali iz raznih razloga?

– Šta bi bilo kad bi bilo? Možda u tom slučaju ne bismo dogurali ni do bronze. Nemamo za čime da žalimo, jedino smo u polufinalu protiv Turske odigrali slabije u odnosu na kvalitet koji posedujemo.

S obzirom na to da Šarlroa naredne sezone neće igrati u Evroligi, da li razmišljate o promeni sredine?

– Još uvek se nisam čuo sa ljudima iz kluba. Pre svega želim da se odmorim, biće vremena, moram da se konsultujem sa njima oko nastavka karijere. Imam veliku želju da nastupam u Evroligi, kao najizazovnijem takmičenju. Šarlroa će naredne sezone igrati u Evrokupu, s obzirom da sam sa njima ugovorom vezan minimum još dve godine, eventualni transfer moram obaviti u dogovoru sa klubom. San mi je da igram u Evroligi

Postoji li žal što prvi profesionalni ugovor niste potpisali sa Crvenom zvezdom, koja će drugu godinu zaredom igrati u najelitnijem takmičenju na Starom kontinentu?

– Ne žalim ni za jednim korakom koji sam uradio u dosadašnjoj karijeri. Imao sam pet neverovatnih godina u FMP, izvanredne uslove, kakve možda nema nijedan drugi klub u Evropi, to garantujem. Bilo je prelepo raditi sa svim tim trenerima, međutim u konsultaciji sa roditeljima odlučio sam da odem. To je bila isključivo moja odluka, tada je Šarlroa igrao Evroligu. Vodio sam se putem Gruzijca Šengelije, koji je iz Šarlroa otišao u NBA. Isti smo profil igrača, igramo na istoj poziciji. Nažalost, povredio sam se odmah po dolasku, potom sam prošle godine u Pepinsteru sticao iskustvo, imao dovoljno prostora da se pokažem. Zaista se ne kajem, vreme je za korak unapred.

Razmišljate li o povratku među crveno-bele?

– Ni sa kim nisam pričao na tu temu, hteo sam da se odmorim posle šampionata, isključio sam telefon na dva dana. Zaista nisam razmišljao o tome da se vratim u Zvezdu. Pregovori u vezi sa nastavkom karijere mogu se očekivati u narednom periodu, međutim crveno-beli trenutno nisu tim o kome razmišljam.

Stilom igre podsećate na Dejana Milojevića, da li je on takođe jedan od vaših idola?

– Dekija Milojevića odlično poznajem, postoje neke njegove rečenice koje sam zapamtio, recimo: „Ja nisam imao deset skokova u proseku, već deset uhvaćenih lopti“, što znači da je samo borbom, snagom i upornošću dolazio do rezultata, iako nije imao visinu za četvorku. Svestan sam da moram da poradim na šutu, pogotovo kada su slobodna bacanja u pitanju. Dopada mi se stil igre Majka Baptiste (nekadašnja vedeta Panatinaikosa). Šut sa poludistance je prioritet u mom radu i segment na kome ću puno raditi u narednim godinama – realan je Janković, za koga su zainteresovani pojedini evroligaški klubovi.

Divim se Vujoševiću

– Pohvalno sam se izrazio o Nebojši Čoviću, slično mišljenje imam i o Dušku Vujoševiću, koji je neverovatan stručnjak, pre svega za razvoj mladih igrača. Svaki perspektivan igrač voleo bi da sarađuje sa njim, jer ima neverovatne metode rada i rezultate, što je za svako poštovanje i divljenje – poručio je Janković.

Osman je neverovatan igrač

– Čedi Osman iz Turske je neverovatan igrač, baš je ostavio izvanredan utisak. Odličan je atleta na poziciji krila, može da pogodi, veoma je borben, košarkaška inteligencija mu je na visokom nivou. On je zaista dominirao na ovom šampionatu. Aleksandar Vezenkov iz Bugarske, koji je prvenstvo završio kao najbolji strelac, takođe je neopisivo dobar igrač. Pogađa sa osam, devet metara, a pritom je visok 208 centimetara. Mislim da ga Panatinaikos traži, prošle sezone je nastupao za Aris, tako da i ne čudi što je na skeneru atinskog velikana – pohvalno je Janković govorio o članu Efesa i MVP nedavnog prvenstva u Grčkoj i budućem bugarskom, ali i evropskom asu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari