Da li je potrebno da kao rezultat socijalne borbe počne političko angažovanje levice, koji su argumenti na strani demokratskog socijalizma bar kada je reč o zemljama u okruženju reč i kako sindikati i civilni sektor mogu da pomognu u kontrolisanju neoliberalnog koncepta – teme su o kojima je polemisano na izvanrednom i aktuelnom skupu u Zrenjaninu, održanom tokom vikenda u organizaciji Udruženja građana „Ravnopravnost“, Levog samita Srbije i uz podršku Fonda Rosa Luksemburg.

Tema skupa intelektualaca i aktivista levice iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Bosne, Mađarske i Srbije bile su socijalne borbe kao odgovor na neoliberalne politike u regionu i moguće alternative, a slovenačka iskustva i političko angažovanje levice u svojoj zemlji ovom prilikom izneo je filozof Blaž Gselman.

– Pravi odgovor na to što je doneo neoliberalni kapitalizam nisu ponudili oni koji imaju političku vlast, već pokreti i inicijative neformalnih grupa koji imaju prave odgovore, jasno se deklarišu protiv te neoliberalne ofanzive i kapitalizma kao društvene forme, koji se regionalno povezuju. Svi ti pokreti i grupe rade na antikapitalističkom frontu, rade na povezivanju sa radnicima u preduzećima, a angažuju se i protiv kulturnog hegemonizma – objašnjava Blaž Gselman.

Bila je ovo prilika da se razmotre i analiziraju iskustva različitih grupa i pojedinaca, čula su se i iskustva sindikata, a kao suštinski važno istaknut je rad na terenu i organizovanje radnika čije je okupljanje kapitalizam fragmentovao. Ovaj susret pokazao je da se ide ka tome da tema socijalnih borbi iz intelektualnih krugova dopre do najširih slojeva.

– Upravo iskustva ovih ljudi pokazuju da se ide ka tome, takvih razgovora do sada nije bilo. Razgovori će pokazati koji su dometi a koja ograničenja svakog shvatanja koje se podrazumeva pod levicom, i šta od toga može biti delotvorno da počnemo da izlazimo iz katastrofe u koju srljamo – objašnjava dr Nebojša Popov.

Prema njegovim rečima, i Srbija ali i zemlje u okruženju ušle su u katastrofu iz koje ne mogu izaći ukoliko se ne vidi šta je to što povezuje ljude koji se suprotstavljaju katastrofi, a nisu prihvatili da budu primorani da čitav život svedu na puki opstanak.

– Postoji u oblasti socijalne borbe puno problema, recimo saradnja liberalne levice i socijalističke levice. Mi ne znamo šta je jedno a šta drugo, zašto liberalna levica sarađuje sa socijalističkom levicom, a socijalistička sa liberalnom. Verovatno je stvar u tome što je dominacija neoliberalizma zapravo destrukcija emancipatorskih potencijala samog kapitalizma. Kao što je svojevremeno staljinizam i njegova dominacija u socijalističkom taboru uništavala neke emancipatorske potencijale socijalizma. Pitanje je koji su to sada potencijali i kapitalizma i socijalizma na delu, koji mogu biti objedinjeni u jednoj viziji demokratskoj socijalizma – rekao je za Danas dr Popov.

Među govornicima na skupu u Zrenjaninu bili su Tibor Mesman iz Budimpešte, Artan Sadiku iz Skoplja, Vedrana Bibić i Bojan Nonković iz Zagreba, Esmir Hajdarpašić i Denis Sadiković iz Sarajeva.

Pobunjena Tuzla

Nezadovoljstvo radnika je i dalje veliko, mislim da će krenuti drugi krug protesta. Tuzla je revolucionarni grad. Sve je kod nas ispolitizirano. Kod naših kuća nije dobro, naše porodice pate. Recimo, povezuje nas sem muke i sličan način pljačkaške privatizacije. Naša fabrika deterdženata Dita povezana je sa zrenjaninskom Beohemijom. Vlasnik Žunić kupio je našu fabriku za 670.000 KM, uzeo kredit od 41 milion evra, pokupio šta je imao i otišao – ispričao je tuzlanski sindikalista Hrustan Muminović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari