Ozvaničenje velikih promena u Kongresu SAD, gde sada tesnom većinom vlada Demokratska stranka koja se vratila na lidersku poziciju posle 12 godina, proteklo je u maniru nove predsednice i prve žene u toj ulozi u Predstavničkom domu Nensi Pelosi. Manir se ogledao od načina odevanja, bez strogih „muških“ obeležja u vidu sakoa i košulje, do slavlja na podijumu gde ju je okružilo sedmoro unučića radoznalo dotičući drveni čekić, simbol njene nove političke pozicije.

Ozvaničenje velikih promena u Kongresu SAD, gde sada tesnom većinom vlada Demokratska stranka koja se vratila na lidersku poziciju posle 12 godina, proteklo je u maniru nove predsednice i prve žene u toj ulozi u Predstavničkom domu Nensi Pelosi. Manir se ogledao od načina odevanja, bez strogih „muških“ obeležja u vidu sakoa i košulje, do slavlja na podijumu gde ju je okružilo sedmoro unučića radoznalo dotičući drveni čekić, simbol njene nove političke pozicije. Scena koja je bez sumnje najavila novi stil, mada ne i „ženski u smislu popustljivosti“, kako zapažaju oni koji dobro poznaju kongresmenku Pelosi iz Kalfornije.
U inauguralnom govoru najavila je saradnju sa Republikanskom strankom i, naravno, predsednikom Bušom, skrenula pažnju „ćerkama i unukama da im je od danas granica u napredovanju samo nebo“ i dosledno obećanjima iz predizborne kampanje ozvaničila, na posredan način, promene koje će stupiti na snagu za sto sati.
Reč je o povratku morala, lomljenju osovine „kulture korupcije“ koja je vladala poslednjih godina, da bi pre svega u Kongresu dostigla vrhunac poslednjih dvadesetak meseci. Zakonski će biti onemogućeni privatni poslovi kongresmena sa lobistima, bizismenima i raznim interesnim grupama. Neće više biti poklona, letova privatnim avionima, plaćenih letovanja. Lobistima će, takođe, biti uskraćeno pravo na tajnost, odnosno na iznošenje podataka koji ne odgovaraju istini, a u korist određene interesne sfere, bilo da je reč o industriji ili nekim drugim delatnostima.
Posebno su na udaru protiv korupcije takozvani projekti-ljubimci na osnovu kojih su iz budžeta uzimane pare da bi se izgradio neki put, fabrika ili „nacionalni“ park u korist „moje izborne jedinice“. Ova vrsta „poslaničkog žiga“ donosila je obično reizbor u Kongres na izborima, a na račun novca poreskih obveznika.
Uz sto prvih sati to nije malo, ali demokrate će svakako morati i da vrate dug biračima. Zato će se ubrzo na dnevnom redu naći tipične „demokratske teme“ u korist srednje klase: manji porezi, veće minimalne nadnice, smanjenje kamata na studentske kredite (računa se da posle diplomiranja mladi ljudi u SAD više od 12 godina otplaćuju svoj dug za školovanje zbog velikih kamata). Osim toga, među prioritete svakako spadaju i zakonski postupci kojima bi se podržalo istraživanje i upotreba matičnih ćelija za lečenje bolesti kakva je Parkinsonova i mnoge druge, čemu se predsednik Buš izrazito protivi.
Irak će praktično doći na dnevni red tek posle prvih desetak dana januara kad se očekuje da predsednik SAD izađe sa novim prilazom ili čak strategijom za irački rat. Zasad su u jeku promene generala na iračkom frontu, kao svojevrsna najava onoga što dolazi. Prema nekim spekulacijama, neki od generala su otišli, jer nisu bili za povećanje američkih trupa u Iraku, ali im je „srećom i mandat već istekao“, kao što je slučaj s generalom Abizadom. U personalnim promenama oseća se umnogome uticaj novog ministra odbrane Grejvsa kome se pripisuje i da je, uz Kondolisu Rajs, uticao na pomeranje Džona Negropontea sa položaja „prvog obaveštajca“ na mesto zamenika šefa diplomatije. Ambasador Negroponte inače spada u odane i poslušne saradnike predsednika Buša, a Kondolisi Rajs je potreban ne samo kao dobar poznavalac Bliskog istoka, prvi ambasador u okupiranom Iraku, već i kao neko ko je u obaveštajnom poslu postao i stručan za ono što se dešava u Severnoj Koreji i Iranu.
Koliko god bila različita nagađanja o povratku Negropontea u Stejt dipartment, smatra se da će tu biti od velike koristi. Zanimljivo je, na primer, da je u Bejker – Hamilton izveštaju o Iraku izričito kritikovano nedovoljno poznavanje tamošnje regije, jezika, običaja. Kao kuriozitet je navedeno da od hiljadu ljudi u ambasadi SAD u Bagdadu samo sedmoro govore dobro arapski, a da neznatan broj zna gde se uopšte nalazi. Pominje se zato i mogućnost da novi ambasador SAD u UN bude sadašnji ambasador u Iraku Zalmai Kalizad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari