Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka verovalo se da je ono što se pod pojmom duhovne istorije podrazumevalo bilo nepovratno prepušteno zaboravu ili je bilo supstituisano pojmom socijalne istorije.

Da je to bila zabluda pokazalo se ubrzo, budući da je isti pojam vaskrsao na globalnom bazaru ideja pod mondenskim i difuznim imenom nova kulturna istorija – na nemačkom Ideengeschichte, pandan u engleskom, Intellectual history ili History of ideas. Bilo je i predloga da se ovaj pojam nazove Key words ili, u francuskoj varijanti, Histoire semantique, Mots clefs.

Kako izgleda kanon klasičnih tekstova istorije ideja? Takav kanon nije sačinjen i tek predstoji njegovo formiranje. Istorijski počeci se mogu videti u ranom 18. veku i Istoriji filozofije Johana Jakoba Brukersa. Docnije, u kontekstu neokantijanizma, Vilhelm Diltaj je nastojao da istorijske fenomene objasni u svetlosti emfatičnog pojma razumevanja, kao izraz sposobnosti ljudskog duha. Na ovoj linije valja videti docnije i nemačkog istoričara Majenkena i sociologa i nacionalnog ekonoma Maksa Vebera. Fundamentalna ontologija Nikolaja Hartmana, filozofija simboličnih formi Ernsta Kasirera ili hermeneutika Hans-Georg Gadamera čine una veritas in variis signis.

ARTUR LAVDŽOJ I AMERIČKA HISTORY OF IDEAS: Osnivanjem časopisa Journal of the History of Ideas, sa okupljanjima kluba History of Ideas na John Hopkins univerzitetu, Artur Lavdžoj (Arthur O. Lovejoy) davao je odlučujuće impulse u razumevanju nastanka novovekovlja, modernog mišljenja i liberalne demokratije. Emigranti iz Evrope, na prvom mestu Leo Špicer, Pol Oskar Kristeler i Leonard Kriger dominirali su pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka časopisom Journal of the History of Ideas.

CAMBRIDGE SCHOOL, ISTORIJA POJMOVA, ISTORIJSKA SEMANTIKA I ISTORIJA MENTALITETA: Kao posledica linguistic turn(a) šezdesetih godina u Kembridžu – Kventin Skiner, Džon Pokok (Quentin Skenner, John A. G. Pocock), i nekolicina učenika – osnovana je Cambridge school. Metoda ove škole razvila se iz dva impulsa – iz prakse istorijskog istraživanja i iz filozofije jezika. Prvi je potekao iz prakse Pitera Lasleta, istoričara političkih ideja koji je predavao na Trinity koledžu, drugi iz Skinerovog bavljenja Vitgenštajnovom filozofijom jezika i pragmatičnim aspektima teorija jezičkih aktova Džona Ostina (John L. Austin).

TEXTE ZUR THEORIE DER IDEENNGESCHICHTE: Priređivač ovog izdanja je Martin Muslov, profesor na odeljenju za istoriju pri Rutgers univerzitetu (SAD), a istovremeno i gost-profesor na Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu. Knjigu sačinjavaju osnovni tekstovi ovog žanra u hronološkom redosledu – Veber, Manhajm, Lavdžoj, Fuko, Kozelek, Blumenberg, Luman, Rorti, Diltaj, Heking, Bejli, Kasirer, Šatrije, Skiner, Pokok.? Tekstovima prethode koncizni uvodi i kratka objašnjenja sa elementarnim bibliografskim podacima. Ovaj izbor tekstova o teoriji istorije ideja, nastalih u različitim tradicionalnim kontekstima, karakteriše visoka reprezentativnost, te je kao knjigu sa prediktom preporučujemo srpskom čitateljstvu kao opšterazumljivi uvod u ovu disciplinu filozofije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari