Šok terapija je termin iz medicine koji se ustalio u fudbalskoj praksi u onim situacijama kada jednom timu nikako ne ide na terenu, a zbog fudbalskih propisa nije u mogućnosti da promeni igrače pa pribegava najjednostavnijem rešenju – smeni trenera. Takav potez one klubove koji se za njega odluče uglavnom dovede do željenog cilja.

Za ovakvo sagledavanje problema verovatno najbolji primer nije, ali je najsvežiji, saradnja FK Novi Pazar i trenera Milorada Kosanovića, koja je na samom početku dala dosta pozitivnih rezultata.

  • Najavili ste da će te tek posle utakmice Vojvodina – Novi Pazar biti u prilici da date realniju analizu tima koji vodite. Da li je posle tog i meča sa Spartakom došlo vreme za nešto kompletniju procenu vrednosti ekipe Novog Pazara?

– Za definitivnu procenu biće potrebno da vidimo još nekoliko utakmica. Sa vama mogu da podelim neka svoja razmišljanja. Posle ubedljive pobede nad Jagodinom dozvolio sam sebi mogućnost da je postojao trenutak nadahnuća koji je posledica promene trenera. Završetkom duela sa Vojvodinom u Novom Sadu bilo mi je jasno da nije nikako moguće najkvalitetniji tim u ligi čitavih 45 minuta prvog poluvremena držati potpuno bezopasnim po naš gol, a da pritom nemate određeni kvalitet. Blizu sam da dovoljno dobro upoznam fizičke i psihološke karakteristike svakog pojedinca i tek tada ću konačno biti u stanju da dam procenu koliko prostora ima za dogradnju individualnog i timskog potencijala. U tom sagledavanju vrednosti ekipe pomogla je i nedavna mini pauza u prvenstvu tokom koje smo pojačali rad na fizičkoj pripremi, jer taj element nam nije bio na nivou koji želim. Bilo je dovoljno vremena i da se osveži ekipa što je rezultiralo pobedom nad Spartakom, timom koji je u nekim segmentima igre bio bolji od nas. Novi Pazar i ima i nema igrački kvalitet, to je naš najveći problem. Iz toga proizilazi da postoji samo jedan način na čijim temeljima ćemo graditi našu igru, a to je igrački potencijal s kojim raspolažemo.

  • Gotovo da ne postoji fudbaler koga ste trenirali a da nije istakao vašu autoritativnost. Kako i na koji način trener stiče autoritet?

– Ako ga nemate ne postoji osnovni preduslov za normalan rad, a to znači da neće biti ni rezultata. Bilo gde da sam radio imao sam izvanredan odnos sa fudbalerima. Da je to tako može se razumeti po susretima do kojih dolazi posle nekoliko godina neviđanja. Da sam bio loš bežali bi od mene i okretali glavu. U mom slučaju takvi ne postoje. Najvažnije za sticanje autoriteta je da vam u timu uvek igraju najbolji. Ne postoji drugi način. Takođe, nikada mi se nije dogodilo da na samom početku rada u nekom klubu iz bilo kog razloga kaznim igrača. Problemi uvek postoje, moj princip je da ih rešavam razgovorom do trenutka dok se ne razumemo. Imam sistem rada koga se dosledno pridržavam i tražim od igrača da se u isti uklope. Vrlo je jednostavan i ako imate volju i želju lako je prilagoditi mu se. U osnovi je poštovanje pravila vezanih za način života i ponašanja. Iz toga sve polazi. Ako me igrač laže i ne poštuje ostale igrače mi više nemamo o čemu da razgovaramo. Za takvu ,,igru“ nemam vremena i takvi fudbaleri nikada nisu i neće imati mesta u timu koji vodim.

  • Od kako je Novi Pazar superligaš uporno se kako sa stručne tako i laičke strane proteže teza da ovo nije pravi Novi Pazar, zato što u timu nema mnogo Novopazaraca. Mnogima je to jedini, dobrom delu najveći nedostatak kluba. Kako gledate na takve komentare?

– Kamo lepe sreće da ih u timu ima više. Morate znati da se to pitanje ne postavlja samo u Novom Pazaru, sa njim sam se suočavao i dok sam radio u Vojvodini. Ni ja ni bilo koji drugi trener pre mene ne snosimo krivicu što ih nema više. Da bi ih bilo potrebno je na vreme kvalitetno raditi u školama fudbala. Koliko fudbalera iz Madrida i Londona igra u Realu i Čelziju? Slična je situacija i u svim ostalim velikim svetskim klubovima, svi se oni oslanjaju na najbolje ne pitajući odakle dolaze. Uostalom, danas lokalni princip nije dominantan ni u jednoj profesiji. Šta to znači, hirurg može da bude iz drugog grada, a fudbaler ne može? Nisam ni ja iz Novog Pazara. Trener može da dođe iz drugog grada, a fudbaler ne može? Gde je tu logika? U tom smislu oduševio me je transparent sa tribina koji sam video za vreme utakmice sa Jagodinom na kome je pisalo – Nije važno da li je Pazarac ili stranac, važno da je znalac. Krajnje je vreme da nam isključivo igra kvalitet, vidite gde nas je dovelo forsiranje bratića, sestrića i ostalih rođaka. Tako se ne ide napred. Stalo nam je da imamo pune stadione, ako to hoćemo onda moraju da igraju samo najbolji, neobazirući se na to odakle dolaze i kako im je ime i prezime. Svuda u svetu vam je ovako, tako bi trebalo da bude i u Novom Pazaru; dok si u klubu naš si – kad odeš više nisi naš.

  • Godinama se za Novi Pazar vezuje sufiks domaći tim. Iz sezone u sezonu gledajući samo tabelu osvojenih bodova na gostovanjima plavo-beli se konstantno nalaze na njenom dnu ili pri samom dnu. Kako pobeći od te tradicije?

– Dugo sam odsutan iz našeg fudbala i za taj podatak nisam znao. Sve ekipe koje sam trenirao, igrale na domaćem ili gostujućem terenu išle su na pobedu. Ne na nerešeno, nego na pobedu. Tako će biti i sa Novim Pazarom. Sutra gostujemo u Kruševcu sa timom koji će biti koncipiran na način da osvoji sva tri boda. Ima dana kada u tome uspete, ali i onih kada vam ne uspeva i pored toga što ste pripremili plan za osvajanje čitavog plena. Dobili smo na samopouzdanju pobedom nad Spartakom. To je odličan zalet pred ovu i sledeće dve utakmice na domaćem terenu iz kojih želimo da izvučemo maksimum da bi ušli u mirniju završnicu šampionata. Maksimum je ono što zaslužimo, a koliko je to nećemo znati dok se utakmice ne završe.

Trenirao Dejana Stankovića i Pericu Ognjenovića

Trener Novog Pazara naročito je ponosan na generaciju Crvene zvezde koju je vodio 2007. godine. „Sjajna generacija, jesam ponosan na njihove dalje karijere, pa ako hoćete i na visine ugovora koje su imali u velikim evropskim klubovima. Ne zaboravite da je tada iz Zvezde Perica Ognjenović otišao u Real Madrid, Dejan Stanković u Lacio, Zoran Jovičić je prešao u Samdoriju, Zoran Njeguš u Atletiko Madrid, Goran Drulić u Saragosu, Ivan Dudić u Benfiku, Goran Bunjevčević u Totenhem, Branko Bošković u Pari sen Žermen“, sa velikim zadovoljstvom se Kosanović prisetio nekadašnjih učenika.

Saki preteča savremenog fudbala

Kada govori o razvoju fudbalu Kosanović ne može da zaobiđe neke inostrane stručnjake. ,,Ovo je igra koja je strašno napredovala u poslednjih 20 godina. Sve je počelo pojavom Italijana Ariga Sakija 1986. godine. Njegova fudbalska filozofija sa Milanom sudarila se sa drugom veoma važnom filozofijom, onom Luja van Gala i Ajaksa u finalu Lige šampiona 1995. godine ( Ajaks – Milan 1:0, s tim što je Milan tada sa klupe predvodio Kapelo ). Fudbal koji danas gledamo je simbioza ova dva stila“, ukratko se na ovu vrlo široku temu osvrnuo Kosanović.

Kum sa „panonskim mornarom“

Trener Novog Pazara ima široka interesovanja i prijatelj je sa mnogim uspešnim ljudima iz najrazličitijih sfera života. Svakako da je najzanimljivije njegovo prijateljstvo sa muzičkom legendom Đorđem Balaševićem, koje je krunisano time što je neprevaziđeni kantautor bio kum na venčanju Milorada Kosanovića.

Sa Halilagićem me veže prijateljstvo

U svojoj trenerskoj karijeri, pre preuzimanja plavo – belih, Milorad Kosanović je sarađivao sa dvojicom fudbalera iz Novog Pazara, Seadom Halilagićem u Vojvodini i Saudinom Huseinovićem u Borcu iz Čačka. Tri godine je Sead Halilagić igrao ključnog čoveka defanzivne linije Novosađana i za sve to vreme trener Vojvodine bio je Kosanović.

– Sead Halilagić je jedna od lepših priča ne samo iz mog fudbalskog već i iz života uopšte. Stigao je u Novi Sad u gadno vreme, 1992. godine. Bila su mi potrebna samo dva treninga da bih ga prihvatio kao najrođenijeg. Jednostavno, osvojio me je kao ljudsko biće. Odmah se ustalio u timu, jer je znalac. Šta je trebalo da gledam, odakle je i koje je nacionalnosti? To je nebitno, govori Kosanović. Poznanstvo i prijateljstvo između Kosanovića i Halilagića nastavljeno je ovih dana u Novom Pazaru. „Često se viđamo i ćaskamo o prošlim i budućim danima uz kaficu. Video sam se i sa Saudinom Huseinović s kojim sam radio kratko, dva meseca u Borcu iz Čačka. Zna i on koliko sam cenio njegove fudbalske kvalitete i koliko ga poštujem kao ličnost“, kaže Kosanović o fudbalerima iz Novog Pazara koje je trenirao u klubovima gde je ranije radio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari