Kineski idiogram za krizu sastavljen je od dva pojma: opasnost i mogućnost. Da je ova kineska mudrost tačna i da naša kriza nosi svoje opasnosti ali i mogućnosti pokazuje i knjiga dr Miše Đurkovića – Slika, zvuk i moć, ogledi iz pop-politike (recenzenti dr Jelena Đorđević i dr Momčilo Diklić, izdavač MST Gajić).


Autor, dr Miša Đurković, saradnik Insituta za evropske studije, jasno iznosi svoje britke stavove rentgenski analizirajući određene savremene pojave i pojedine aktere našeg kulturnog života. Postavlja ih u kontekst širih društvenih zbivanja kako unutar lokalne sredine tako i evropskih i svetskih interesnih procesa otkrivajući njihovu moguću kontekstualnost.

Upravo takvi su tekstovi: Urbani besmisao: „Lisice“ kao primer kulturne politike režima; Ideološki i politički sukobi oko popularne muzike u Srbiji; Između nauke i gole propagande; Desnica u kulturi; Identitet i arogancija; Miroslav Ilić; Seka Aleksić; Bijelo dugme i drugi.

Mnogi će se složiti sa većinom stavova i argumenata koje iznosi autor, drugi se neće uopšte složiti, ali je sigurno da ova knjiga nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Uostalom, tako i treba da bude sa tekstovima autora koje se kritički bave savremenim fenomenima u Srbiji.

Većina čitalaca sigurno će se složiti da u jednom dužem vremenskom periodu naše društvo nije uspelo da utvrdi opšte prihvatljiv sistem vrednosti, koji bi se temeljio pre svega na kulturi, odnosno nismi postavili osnovu za nesmetano delovanje povratnih sprega i to u svim društvenim sektorima i na svim strukturalnim nivoima.

Sa jedne strane, nosioci vlasti su, bez obzira na partijsku pripadnost, protok povratnih sprega ili sputavali ili silom gušili. Sa druge strane, tiha većina građana, odustajući od javnih reakcija, ne ostvaruje mogućnost značajnijeg uticaja na društvene procese. Naravno, takvi odnosi samo odlažu neophodna rešenja i još više produbljavaju probleme. Upravo zato nas mnoge unutrašnje i spoljne situacije zatiču nespremne, a rešenja kojima pribegavamo su dramatična i često nepovoljna po nas.

Poslednji očigledni primer loše prakse dogodio se posle Svetskog prvenstva u fudbalu. Osećaj odgovornosti nalaže da preplaćeni selektor nakon debakla reprezentacije snosi posledice, odnosno podnese ostavku onima koji su ga i izabrali. Na njima je da je prihvate ili odbiju. Od toga naravno nema ništa, kao i u mnogim drugim promašajima!

Tekstovi dr Miše Đurkovića, iako različiti po temama, dubini obrade, vremenu nastanka, jasno ukazuju da je za održavanje stvarnog kulturnog identiteta, i uopšte vitalnosti našega društva, neophodno uspostaviti instrumente za slobodno delovanje povratnih sprega, odnosno značajno podići nivo lične odgovornosti a samim tim i demokratski kapacitet društva.

Autor je direktor Balkankult fondacije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari