Sve što slavni Peruanac, Mario Vargas Ljosa, koji je već nekoliko godina u najužem izboru za Nobelovu nagradu, osuđeno je na uspeh.

Isto je sa neobičnom i lepom knjigom Rečnik zaljubljenika u Latinsku Ameriku (izdavač Službeni glasnik, prevod Milan Komnenić). Prema piščevom izboru u knjizi se nalazi oko 150 odrednica. Pored svake odrednice nalazi se i godina u kojoj je nastala. Sam autor u predgovoru vrlo duhovito primećuje:

„Ova knjiga je na svoj način višestruka mešavina, mada u mikroskopskom obimu, svega onoga što verujem da jeste Latinska Amerika. Ona se sastoji od tekstova pisanih odmah pošto sam u mladosti shvatio da sam Latinoamerikanac, pa sve do dana današnjeg i obrađuje najraznovrsnije teme – revolucije, fotografije, svakojake kalambure narodnog govora, film, diktature, pejzaže, pisce, istoriju, humor, fudbal, putovanje, slikarstvo. U njoj se prepliću razni žanrovi, počev od novinske reportaže do uvodnika, od sećanja do izveštaja, od nekrološke beleške do hronike. Pošto su pisani u različitim razdobljima, među njima se uočavaju neusklađenosti i protivrečnosti; ne bi bilo pošteno nastojati da se one naknadno zaglade i prikriju. Izvesno jedinstvo daje im to što svi tekstovi, iz različitih uglova i sa raznim povodima, nastoje da u pisanom obliku uhvate jedan trenutak, jednu sliku tog neprekidnog vrtloženja kakvu predstavlja Latinska Amerika.

Ova knjiga ne teži za tim da bude objektivna i nepristrasna. Naprotiv, ona vrvi od subjektivnosti. Većina tekstova pisana je u prvom licu jednine i izražava moja iskustva i reagovanja na određene pojave u latinoameričkoj stvarnosti. Isto tako, donekle slučajno, ova knjiga je stoga nešto poput naličja autobiografije.

Čovek ne može razumeti Latinsku Ameriku ukoliko ne izađe iz nje i posmatra je sa odstojanja, uzimajući pri tom u obzir mitove i stereotipe koji su o njoj stvoreni u inostranstvu. Ta mitska dimenzija, u stvari, neodvojiva je od istorijske stvarnosti jedne zajednice, a mnoge te mitove i stereotipe Latinska Amerika je već usvojila i asimilovala trudeći se da bude ono što su mnogi Evropljani i Severnoamerikanci govorili da ona jeste i hteli da takva jeste, počev od kolonijalnog hroničara Leona Pinela koji je 'dokazao' da se zemaljski raj nalazi u Amazoniji. Zbog toga se na ovim stranicama pojavljuju mnogi mislioci i pisci koji su izvršili znatan uticaj na njen politički i kulturni život, mada nisu bili Latinoamerikanci, a možda zaslužuju, umesto nagrade ili kazne, da to budu“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari