Poželjni ekstremisti

Edin Ramić: Povod je bilo nedavno divljanje nacionalista u Bratuncu i Srebrenici. Obratili smo se Visokom predstavniku zbog toga što u Parlamentu Bosne i Hercegovine ne postoji politička volja da se donese jedan takav zakon.

Slavko Jovičić: Prošle godine, kada se o tome raspravljalo u Parlamentu, ja sam rekao, a i dalje tako mislim, da prvo Sud mora donijeti odluku koje su to fašističke organizacije da bismo mi onda mogli zakonski da djelujemo. Ako je Ministarstvo pravde dozvolilo registraciju tim organizacijama, kako mi onda možemo da ih zabranimo. Ja, kao legalista priznajem samo presude i odluke Suda Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: Da li se zna koje su to fašističke organizacije u Bosni i Hercegovini?

Edin Ramić: Puno toga se u Bosni i Hercegovini zna, samo se zbog složenog sistema i načina na koji je ustrojena Bosna i Hercegovina uvijek nađe način da se izbjegne donošenje zakona koji su neophodni. Evo, ovih dana jedna nevladina organizacija iz Tuzle prikuplja potpise za peticiju koju će uputiti Parlamentu Bosne i Hercegovine i u kojoj se zahtijeva da se zabrani rad Ravnogorskog četničkog pokreta. Ta peticija će preko američke ambasade biti upućena i predsjedniku SAD s obzirom da je ta organizacija na crnoj listi SAD i označena je kao teroristička.

Slavko Jovičić: Gospodin Ramić je pomenuo Ravnogorski četnički pokret. Postoje i organizacija za koje pripadnici drugih naroda kažu da bi im trebalo zabraniti rad. Ali, ja ne želim da licitiram. Rekao sam, bez presude Suda ne možemo tražiti zabranu, bez obzira što neko misli da je ova ili ona organizacija fašistička.

Edin Ramić: Ukoliko ne želite doći do rješenja, onda ćete tražiti neke komplicirane procedure kao što je zahtjev da Sud Bosne i Hercegovine utvrdi koje su to fašističke organizacije. Onda bi se vjerovatno postavilo pitanje i nadležnosti tog suda i tako dalje. Mislim da bi za početak bilo dobro da predstavnici sva tri naroda identifikuju fašističke organizacije u svojim redovima i da se onda na osnovu toga povede rasprava o njihovoj zabrani.

Omer Karabeg: Da li smatrate da bi u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini trebalo zabraniti delovanje Ravnogorskog četničkog pokreta, Obraza, Pokreta 1389 i Kroacije Libertas za koju kažete da je profašitička organizacija?

Edin Ramić: Da.

Slavko Jovičić: Ja se ne mogu složiti. U Bosni i Hercegovini imate tri istine i četvrtu – to je ona međunarodne zajednice. Svaki narod ima svoju istinu. Ja ne želim da se igram ni s brojkama, niti s nazivima organizacija.

Edin Ramić: Nakon divljanja pripadnika Obraza 12. jula u Srebrenici MUP Republike Srpske podnio je prekršajne prijave protiv djevojaka u Srebrenici koje su skandirale „Ovo je Bosna“, a nema nijedne prijave protiv onih koji su iz Srbije došli sa četničkim obilježjima da bi provocirali građane Srebrenice i Bratunca, prije svega povratnike. Kolona automobila pripadnika pokreta Izbor je naš prolazi Banjalukom noseći slike ratnih zločinaca i puštajući neustavnu himnu Bože pravde, a policija uopće ne reaguje. Činjenica je da se u Republici Srskoj tolerira puno toga zato što iza takvih organizacija stoje političke elite.

Slavko Jovičić: Osuđujem bilo kakvo provociranje. Ja sam tražio da MUP Republike Srpske odmah utvrdi sve činjenice. To se uglavnom radi o nekim hordama koje dođu sa strane i našu, ionako složenu situaciju, još više usložnjavaju. Ali ja moram da kažem da je srpski narod nezadovoljan radom pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine. Evo, danima se vrte snimci generala Dudakovića kako izdaje naredbu za strijeljanje, pa ništa. Naravno da to izaziva reakcije pripadnika srpskog naroda i onda oni kažu – Sud Bosne i Hercegovine samo osuđuje Srbe. Opšte je poznato da su Srbi Bosne i Hercegovine osuđeni na 1.118, Hrvati na 146, a Bošnjaci na 86. godina zatvora.

Omer Karabeg: Nedavno je u Trebinju formiran Inicijativni odbor nevladine organizacije Srpski četnički pokret. Predsednik tog odbora Siniša Vučinić najavio je osnivanje nastavnih centara u Trebinju, Banjaluci i Istočnom Sarajevu u kojim će se, po njegovim rečima, godišnje obučavati 10.000 mladih četnika.

Slavko Jovičić: Danas je bezbroj budala koje mogu da imaju razne inicijative. Ja živim u Istočnom Sarajevu i tvrdim vam da se ovdje nikada neće osnovati takav centar.

Edin Ramić: Mogu se složiti s kolegom Jovičićem da se za sada radi o pojedincima koji žele neku društvenu afirmaciju. Ali njih treba spriječiti. Ne očekujem, međutim, da će to uraditi vlasti Republike Srpske s obzirom da ne znam nijednog funkcionera koji se ogradio od četničkih organizacija koje protežiraju fašizam. Po meni je ovdje najveća odgovornost na Uredu visokog predstavnika, on treba da pokrene akciju kako bi se zabranile te organizacije.

Omer Karabeg: Očigledno je da četničke organizacije izazivaju strah. Zar onda nije logično da prvi korak bude zabrana tih organizacija?

Slavko Jovičić: Naravno da sam za zabranu bilo kojih organizacija, ali mi političari plašimo sopstvene narode i time komplikujemo situaciju. Mi samo tražimo probleme kako bismo se sukobljavali, kako bismo nanosili nesreću jedni drugima, a to ne vodi nigdje. Kompromis tri naroda rješava probleme Bosne i Hercegovine. To nije demagogija. To mora biti naš put.

Edin Ramić: Mislim da bi zabrana fašističkih organizacija i efikasnije djelovanje MUP-a sigurno ohrabrili povratak.

Pravila igre

Omer Karabeg: Ured visokog predstavnika verovatno, kao i u nekim drugim slučajevima do sada, neće doneti odluku o zabrani fašističkih organizacija, nego će reći da je to posao domaćih vlasti. Ako se takav zakon ponovo nađe pred Parlamentom Bosne i Hercegovine, kakve su šanse da on bude usvojen?

Slavko Jovičić: Ako bi se taj zakon ponovo našao na dnevnom redu, iluzija je vjerovati da bi dobio podršku srpskih predstavnika. Neće je dobiti, ukoliko neko prije nas, a to je Sud koji je jedini nadležan, ne kaže koja je organizacija fašistička, a koja nije.

Edin Ramić: Jasno je da do riješenja neće doći u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Mi, nažalost, lakše prihvatamo da nam neko drugi propiše pravila igre nego da ih sami definišemo. Očigledno je da proces suočavanja sa prošlošću u Bosni i Hercegovini još nije završen.

Sveti Sava za bošnjačke i hrvatske đake

Omer Karabeg: Dešava se da ulice gradova u Bosni i Hercegovini nose imena istaknutih pripadnika ustaškog i četničkog pokreta. Tako u Mostaru postoje ulice Jure Francetića, Mile Budaka, Mladena Lorkovića, a u Banjuluci Stevana Moljevića i Ravnogorska ulica. Bilo je pokušaja da se promene imena tih ulica, ali do sada ništa nije učinjeno.

Slavko Jovičić: Ja bih, recimo, mogao da tražim paralelizam i iz nedavnog rata. Zašto u Sarajevu postoji ulica Patriotske lige? Sve aktivnosti Patriotske lige bile su usmjerene protiv srpskog naroda, ali ja ne mogu da kažem skinite naziv te ulice.

Edin Ramić: Mnoge škole u Republici Srpskoj nose imena svetaca Srpske pravoslavne crkve. Za Bošnjake i Hrvate nije prihvatljivo da idu u školu Svetog Save. Nemam je ništa protiv toga da se poštuju sveci i da pojedine institucije nose njihova imena, ali to mogu biti samo nacionalne institucije, a ne i one u kojima se okupljaju svi građani Bosne i Hercegovine. Uostalom, pogledajte nazive ulice u Banjaluci ili bilo gdje u Republici Srpskoj. Nemate uopće osjećaj da tu živi iko drugi osim srpskog naroda.