Prvi januar 1994. većina građana Srbije dočekala je u podjednako sumornom raspoloženju kao i prethodne dve Nove godine.

Mihal Ramač / 1994: Godina superdinara (1)

Mihal Ramač (1951), novinar, književnik i prevodilac, objavio je šest zbirki pesama, knjige političkih eseja „Povest o početku kraja“, „S one strane snova“ i „6. oktobar“, preveo na rusinski i s rusinskog tridesetak knjiga. Bio je glavni i odgovorni urednik dnevnih listova Naša Borba, Vojvodina i Danas. Radi u Radio-televiziji Vojvodine. Prema tekstu koji objavljujemo kao feljton snimljena je televizijska serija u šest epizoda, koja je emitovana na RTV u decembru 2014. i januaru 2015. godine.

 

U mnogim mestima struja je isključivana po desetak i više sati dnevno. Najveći deo zaposlenih uoči praznika nije dobio plate za prethodni, pa i za nekoliko prethodnih meseci. Pretposlednjeg dana u decembru vlada je pokušala da zaustavi obezvređivanje nacionalne valute brisanjem devet nula: milijarda postaje jedan dinar. Jedna nemačka marka, koja je najvažnije sredstvo plaćanja, u subotu 1. januara košta četiri i po hiljade milijardi dinara.

Potrošačka korpa je od 27. decembra do 4. januara poskupela 33 puta. Većina građana je Novu godinu dočekala kod kuće, za skromnijom trpezom nego u nekoliko proteklih desetleća. Ekskluzivni hoteli bili su poluprazni, većina restorana nije organizovala doček. Za provod u beogradskom hotelu Hajat trebalo je izdvojiti 150 dolara po osobi, u Interkontinentalu 200 maraka.

Prosvetni radnici u mnogim školama odbili su da prime poslednji deo plata za novembar: za tih 20 biliona mogli su da kupe jednu i po marku, odnosno tri kilograma krompira ili 30 jaja.

Predsednik Srbije Slobodan Milošević ipak je optimista: „U novoj godini očekuje nas velika mobilizacija za rad i privredni oporavak… Srbija i njeni građani i čitav srpski narod raspolažu velikim potencijalima za uspešan ekonomski i kulturni razvoj. Naredna godina biće presudna za brzinu ostvarivanja tih dugoročnih ciljeva“.

Srbija zajedno s Crnom Gorom čini državu koja se zove Savezna Republika Jugoslavija (SRJ). U njoj nema ničeg jugoslovenskog osim imena. Ono se čuva s besmislenim uverenjem da će međunarodna zajednica priznati novu državu kao naslednicu nekadašnje Jugoslavije. U Crnoj Gori iz godine u godinu, sporo ali neprestano, jačaju težnje ka nezavisnosti. Srbija je jedinstvena po tome što ovde ni političari ni građani neće da čuju za nezavisnost. Draža im je skraćena Jugoslavija nego samostalna Srbija.

Većina građana ima površna ili iskrivljena saznanja o zbivanjima u zemlji, a pogotovo u svetu. Državna televizija, krajnje jednostrana, daleko više propagandna nego informativna, jedini je ili glavni izvor informacija. Stavovi koje ona nameće doprinose negativnom odnosu ljudi prema stranim zemljama i narodima. Na vrhu liste neomiljenih su Amerika i Nemačka. Novine se malo čitaju i zbog ograničenih tiraža i zato što su skupe.

Srpsko lekarsko društvo upozorava da izuzetno teško stanje u zdravstvu može da dovede do dalekosežnih i nesagledivih posledica po zdravlje naroda: „Nemaština, uslovljena mnogobrojnim činiocima među kojima vidno mesto zauzimaju sankcije, dovela je zdravstvo i sve zaposlene u toj službi do ivice bede… To se pre svega ogleda u krajnjem nespokojstvu i bolesnika i onih koji ih leče. I jedni i drugi dovedeni su u stanje hroničnog stresa, što izaziva pogoršanje već postojećih i nastanak novih bolesti“.

Većina ljudi ne ume da se snađe sa starim i novim dinarima, stalnim menjanjem kursa marke i svakodnevnim poskupljenjima. Od osam novčanica koje su u opticaju stvarnu vrednost imaju samo četiri: stara od 500 milijardi i nove od hiljadu, pet i pedeset hiljada. Ostale se nude kao kusur, ali ih gotovo niko ne uzima.

Početkom godine savezna vlada, kojoj je na čelu Radoje Kontić, uvodi taksu na izlazak iz zemlje: plaća se deset maraka po osobi, trideset po automobilu, hiljadu petsto po autobusu. Ova mera će režimu svakodnevno obezbeđivati solidnu količinu gotovog novca. Šverceri i preprodavci prehrambenih i ostalih stranih proizvoda taksu ugrađuju u cenu, pa roba iz Segedina, Temišvara i drugih mesta poskupljuje i u markama. Većina građana osnovne potrepštine kupuje kod preprodavaca na pijacama i ulicama, pošto u prodavnicama nema gotovo ničega, a mnoge su danima zatvorene, navodno zbog popisa. Potrošačka korpa u prvih deset dana januara poskupljuje sa petsto hiljada na četiri miliona, a od 10. do. 17. januara sa četiri na čitavih 100 miliona. Marka je za tih nedelju dana poskupela sa 150 hiljada na četiri miliona.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari