branje grožđa

BBC
Radnici u polju i na branju traže bolje uslove rada

Letnja sezona uveliko počinje širom Balkana. Sezonskih radnika nema ni za lek, ali je zato sve je veći broj onih koji hoće da rade u inostranstvu.

Iako se prema Republičkom zavodu za statistiku stopa nezaposlenosti u Srbiji smanjuje – prošle godine bila je 12,9 odsto – ima još onih koji ne mogu da nađu stalan posao, pa im je privremeno rešenje – sezonski posao.

Međutim, niko ne može sa sigurnošću da kaže koliko je sezonskih radnika u Srbiji, kao ni onih koji odlaze da potraže, makar privremeno, posao u inostranstvu.

„Iskreno, samo da moram i dalje bih radila taj posao. Branje malina je naporno“, kaže 25-godišnja Mirjana Milovanović za BBC na srpskom koja se branjem malina bavila redovno do pre dve godine.

Prvi put je išla na branje malina sa 15, kako bi zaradila džeparac za letovanje. Kaže da je posao za otpornije ljude, jer se radi od šest ujutru do šest uveče, ali je to često i duže, pa radni dan traje i do 12 sati.

„Uslovi uglavnom nisu bili dobri. Jednom nisam imala gde da operem ruke, a zamislite kakve one mogu da budu posle branja malina. U blizini je bila rečica, pa sam ih tako prala“.

Milovanović kaže da bi mladi ljudi možda i išli na branje da si uslovi bolji i zadovoljene osnovne potrebe – da radnik ima gde da opere ruke, da ode u toalet, da ruča, da ne mora da spava u krevetu s drugim radnikom.

radnici u polju

BBC
Sezonski radnici su uglavnom sredovečni ljudi

I radnici i poslodavci u problemu

I pred početak ove sezone, poslodavci imaju problem da nađu radnike.

„Javljaju se ljudi na oglas, ali samo da se informišu, Nekoliko puta sam napravio dogovor, ali su u poslednjem trenutku odustali“, kaže za BBC na srpskom Mirko Ivanović, koji traži radnike za branje malina na plantaži u zlatiborskom kraju.

I on se slaže sa tim da je ljudima naporno da stoje ceo dan na suncu i beru maline, koje su nežne, pa treba biti i pedantan.

Međutim, smatra i da može dobro da se zaradi.

Uglavnom se na njegov oglas javljaju sredovečni ljudi, koji su bez posla. Mlađih nema, jer im je naporno ili nađu nešto bolje.

„Uslovi koji dajem su pristojni. Ustajemo oko šest, pijemo kafu, doručkujemo. Onda idemo na branje, a oko podneva je pauza. Nakon par sati je i ručak. Dajem dnevnicu oko 2.000 dinara ili 40 dinara po kilogramu“, kaže Ivanović.

ljudi plešu na plaži

BBC
Spojiti lepo i korisno, malo na posao, malo na plažu

Mnogo sezonaca radi na „crno“

Iako je Zakon o sezonskim radnicima donet prošle godine, tek od sredine januara je stupio na snagu, pa će se na kraju sezone znati koliko je ovaj Zakon dobar po radnike i koliko se zaista poštuje.

„RZS broji u zaposlene i one koji su na primer delili letke samo sat vremena. Situacija je mnogo drugačija“, kaže za BBC na srpskom Miloš Vučković glavni i odgovorni urednik sajta radnik.rs.

„Džabe nama i najbolji zakon na svetu, ako nema ko da ga kontroliše“.

Vučković savetuje radnike da ukoliko mogu, prijave inspekciji rada poslodavce koji ne rade po propisima.

Ivan Radak iz Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED) nije mogao s preciznošću da kaže koliko sezonskih radnika iz Srbije odlazi u inostranstvo.

„Procedura zaključivanja ugovora o privremenim i povremenim poslovima bila je komplikovana, a većina ih je radila neprijavljeno. Znamo da poslodavci imaju problem sa manjkom sezonskih radnika“, kaže on.


  • Procena je da u Srbiji ima između 65.000 i 80.000 sezonskih radnika u poljoprivredi
  • Većina ih je radila neprijavljeno
  • Od 1. januara 2019. radnici mogu da se prijave preko sajta www.sezonskiradnici.gov.rs
  • Portal do sada koristi 70 poslodavaca od toga 17 fizičkih lica
  • Upis radnika je lakši nego ranije (procedura podrazumeva da uz upis JMBG-a radnika, označe vrstu posla, bilo da je reč o branju, sadnji, orezivanju ili drugom, kao i da u kalendaru izaberu dan ili više dana tokom kojih će raditi.

Vučković isto kaže da je broj sezonskih radnika nepoznat jer mnogo njih odlazi da radi na „crno“.

„Putovao sam skoro u Slovačku i prilikom pasoške kontrole čuo sam da službenici komentarišu razlog posete ljudi koji su bili ispred mene u redu. Rekli su da ne veruju baš da oni idu tamo zbog turizma na 90 dana, ali su im svejedno udarili pečat“, kaže on.

Ni iz Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ) nisu mogli da kažu tačan broj ljudi koji odlazi na sezonski rad u inostranstvo.

„U periodu od od 1. januara do 5. aprila ove godine preko NSZ zaposlenje je pronašlo osam naših državljana u Hrvatskoj“.

Od 2009. godine prestala je da važi obaveza poslodavca da prijavi da li ima slobodnih radnih mesta, pa NZS nema podatke o ukupnoj potražnji na tržištu rada.

„Možemo da pretpostavimo da određeni broj lica odlazi turistički u Hrvatsku, Grčku, Maltu, Crnu Goru i da tamo pronalaze samostalno sezonska angažovanja, o čemu mi nemamo podatak“.

Bolje posao na moru nego motika na njivi

goran filipović

BBC
Goran uskoro odlazi na Hvar i vraća se kući u novembru

Oglasi su puni ponuda poslova na hrvatskom i crnogorskom primorju i većina sezonaca je već tamo, kako bi ispregovarali što bolje uslove u predstojećoj sezoni.

„Uskoro odlazim na Hvar, tamo me čeka posao. U Beograd ću se vratiti u novembru“, kaže za BBC na srpskom Goran Filipović, 41-godišnji šef kuhinje u restoranu Caperasa na Hvaru.

Na hrvatskom primorju dobro plaćene poslove dobijaju i hostese – domaćice u restoranu ili noćnom klubu.

„Znam da se na pojedinim mestima na moru se taj posao plaća od 800 do 1.300 evra uz besplatan smeštaj i obroke, s tim što se radi par sati dnevno. Zvuči kao posao iz snova“, kaže on.

„Izbeglice u sopstvenom gradu“

momak toči pivo

BBC
Dok traje sezona, nema slobodnih dana

Filipović godinama radi sezonu u Hrvatskoj, jer u rodnom gradu ne može da zaradi taj novac. Iako ima troje dece, zbog posla na Hvaru provodi i do sedam meseci.

Smatra da su plate kuvara niže u Beogradu, zbog velike konkurencije i niže cene rada.

„Zato su neki od nas izbeglice u sopstvenom gradu. Navikao sam da budem razdvojen od svojih tokom leta i da radim bez slobodnog dana. Zarada je dobra i od nje može lepo da se prezimi“, kaže Filipović.

Radio je ranije i na crnogorskom primorju, ali je prestao, jer ne može da zaradi kao nekada.

„Uglavnom zapošljavaju priučene kuvare, dok za posao u Hrvatskoj morate da ponesete i diplomu kako biste dokazali da imate zvanje kuvara“, kaže.

Kuća-posao-posao-kuća

Povučena dobrom zaradom i dobrim uslovima rada u inostranstvu, M. M. je dala otkaz na loše plaćenom poslu u Beogradu i otišla na Maltu. Ona je potpisala Ugovor o poverenju, kome je obavezana da ne iznosi informacije o kompaniji i zaradi.

„Plaća se na sat od 5-7 evra, a papiri lako sređuju. Sve više ima naših ljudi, pa u restoranima, kafićima i klubovima možete da čujete srpski jezik“, prepričava iskustva.

Kaže da se „puno radi, ali se puno i zaradi.“

„Zaista se isplati odraditi sezonu. Ukoliko ste disciplinovani i radite po principu kuća-posao-posao-kuća, u Srbiju se vraćate punih džepova“ kaže ona.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari