Voće u kesama

Getty Images
Voće u kesama

Dok se u Srbiji čeka početak proizvodnje biorazgradivih kesa od prirodnih materijala, najveći broj ljudi i dalje bira običnu plastičnu kesu.

Sedam plastičnih kesa dnevno – prosek je Srbije koji nova Direktiva o plastici Ministartsva za zaštitu životne sredine doneta u februaru želi da promeni.

Iz Ministarstva poručuju da bi maksimalna potrošnja kesa po osobi trebalo da bude ograničena na 90 kesa po osobi do 2019. godine.

Najavljeno je da je moguća potpuna zabrana upotrebe tankih plastičnih kesa, ali i da će se uvesti obavezna naplata biorazgradivih.

Dva dinara, po dva dinara

Za nešto manje od dva meseca, od kada je jedan od najvećih trgovinskih lanaca počeo da naplaćuje plastične kese u delu prodavnica u Beogradu, kažu da se broj iskorišćenih kesa smanjio za oko 50 odsto.

„Ideja je da polako i postepeno menjamo način rada kako bi doprineli očuvanju životne sredine. Tanke kese za pakovanje voća i povrća se ne naplaćuju, ali u planu je traženje načina da se dalje doprinese očuvanju životne sredine“, kaže Milica Popović iz kompanije „Deleze“.

Iz ove kompanije najavljuju da razmatraju mogućnosti naplate kese i u ostalim lancima koji posluju pod njihovim krovom.

„Razmatramo da li možemo i u ostalim prodajnim lancima da počnemo da naplaćujemo“, kaže Popović.


Tri vrste plastičnih kesa

  • Veoma tanke plastične kese do 15 mikrona ( hiljaditi deo milimetra) – nužna ambalaža za pakovanje voća, povrća, mesa, peciva
  • Plastične kese debljine 15 – 50 mikrona – koriste se na kasama maloprodajnih objekata za pakovanje robe široke potrošnje
  • Veoma debele plastične kese preko 50 mikrona- koriste se za pakovanje lomljivih i težih proizvoda.

„Potpuno“ biorazgradive kese

Plastična kesa na zemlji

Getty Images
Plastična kesa na zemlji

Privredna komora Srbije najavila je početak proizvodnje potpuno biorazgradivih kesa od prirodnih materijala, preneli su mediji.

Tada je rečeno da će italijanska firma koja koristi modernu tehnologiju obučiti zaposlene jednog od najvećih proizvođača plastičnih kesa u Srbiji, „Polipak“, o procesu proizvodnje biorazgradivih kesa od prirodnih materijala.

Biorazgradive kese, čije će se korišćenje možda i naplaćivati, mogu da se naprave na dva načina, dodavanjem granulata na bazi fosilnih goriva i granulata na bazi skorba i prirodnih materijala. Druga opcija smatra se „prirodnijom“.

Direktor „Polipaka“ Viktor Grujić kaže da proces proizvodnje još nije počeo, ali ga uskoro očekuje.

(Ne)rado plaćamo plastične kese

Prvi srpski ekološki ustanak

Grujić objašnjava da „potpuno“ biorazgradive kese ne postoje jer je potrebna indsutrijska obrada kako bi se kesa na kraju životnog veka razložila.

Pored toga što smatra da biorazgradive kese od prirodnih materijala nisu nešto što će biti lako prihvaćeno u Srbiji zbog cene, Grujić objašnjava da one ipak nisu idealno rešenje kada se radi o zaštiti životne sredine.

„Istraživanje danskog Ministartsva ekologije iz ove godine pokazalo je da su plastične kese zapravo najpogodnije zbog mogućnosti da se iskoriste više od jednog puta, ali i zbog toga što ih je moguće reciklirati nekoliko puta“, kaže.

Iako će probati sa novim tehnologijama, Grujić podseća da ekologija često jeste biznis.

Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić sa ministrima čisti obalu Save

Fonet
Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić sa ministrima čisti obalu Save

„Probaćemo, ali bojim se da se insistira na tome ne zbog ekologije već zbog toga što to nekome odgovara“.


Rodžer Harabin, BBC analitičar zaštite životne sredine

„Plastika nije problem već ono što radimo sa njom“

Do sada najdetaljniji izveštaj Ujedinjenih nacija pokazuje da je pedeset država na svetu preduzelo određene mere kako bi rešile problem zagađenja plastikom.

Ujedinjene nacije upozoravaju da dobre politike u nekim od zemalja nisu uspele zbog neefikasne primene.

Izveštaj UN-a navodi i 35 vrsta prirodnih zamena za plastiku – od nejestive vrste banane do kukuruznog proteina.

Na listi se nalazi i Pinjateks – alternativa plastici napravljena od listova ananasa.

Šef odseka za ekologiju Ujedinjenih nacija Erik Solhaim rekao je da plastika zapravo nije problem.

„Procene pokazuju da možemo preduzeti mere koje su bezbolne, a koje mogu doprineti ljudima na mnogo načina i sprečiti skup proces zagađenja. Plastika nije problem. Problem je šta radimo sa njom“, rekao je.

Autori istraživanja navode da je potrebna šira saradnja proizvođača plastike i država.

Dok Galapagos zabranjuje plastiku za jednokratnu upotrebu, Šri Lanka zabranjuje stiropor, a Kina insistira na korišćenju biorazgradivih kesa.

U Kamerunu je na primer zabranjeno korišćenje plastične ambalaže, a moguće je zaraditi na sakupljanju ovog otpada. Međutim, plastične kese se i pored toga unose u zemlju.


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari