Dragiša Mišović

Istorijski arhiv Čačak
Dragiša Mišović preminuo je 1939. posle saobraćajne nesreće, ali okolnosti nikada nisu razjašnjene

Beogradsko naselje Dedinje i čačansko Kulinovci udaljeni su oko 160 kilometara ako vozite novim autoputem.

Osim autoputa Miloš Veliki, povezuje ih i ime druge slavne ličnosti srpske istorije – doktora Dragiše Mišovića.

Na Dedinju se nalazi Kliničko-bolnički centar koji nosi njegovo ime, a u Kulinovcima spomen dom, gde je Mišović rođen pre 123 godine.

Besplatno je lečio siromašne i plaćao im lekove, a navodno jedan policajac nije mogao da izvrši naređenje da ubije Mišovića – lekar mu je prethodno spasao dete.


Od vojničke do lekarske uniforme

Doktor Dragiša Mišović rođen je 4. marta 1898. godine u selu Kulinovci pored Čačka.

Tu je pohađao gimnaziju i već sa 17 godina 1915. ušao u vojničku uniformu kao dobrovoljac.

Učestvovao je u Prvom svetskom ratu, prešao povlačenje kroz Albaniju, a odatle se uputio ka Francuskoj.

fotografija povorke

Milan Veličković/Spomen dom

Tamo postaje jedan od stipendista po sporazumu srpske i francuske o obezbeđivanju školovanja izbeglim đacima.

Stiče gimnazijsku diplomu, a 1918. u Bezansonu upisuje Medicinski fakultet, da bi godinu dana kasnije prešao na Medicinski fakultet u Nansiju gde ostaje do jula 1920. godine.

Tokom boravka u Francuskoj, aktivno učestvuje u radu Udruženja studenata socijalista revolucionara Jugoslavije, osnovanog 1918. i postaje predsednik Udruženja „Klarite“.

Pošto je bio stipendista Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a revolucionarnim radom došao je u sukob sa zahtevima države, ubrzo mu je ukinuta stipendija, samim tim i mogućnost da se dalje školuje i živi u Francuskoj.

Jula 1920. vratio se u Jugoslaviju, uz obrazloženje da je evakuisan zbog lečenja, pošto je oboleo od tuberkuloze.

Lečio se u Švajcarskoj i zalečen vratio u rodne Kulinovce.

spomen dom

Milan Veličković/Spomen dom
Dragiša je bio jedno od petoro dece. Imao je brata Jovana i Mijalka i sestre Kosaru i Jermilu

„Posle je otišao u Prag gde je iz treće seobe završio medicinu školske 1921/1922. godine“, priča dr Nada Lazović, predsednica podružnice Srpskog lekarskog društve u Čačku.

Univerzitetsku diplomu dobio je tek 1925, tada je overena na Karlovom univerzitetu u Pragu.

„Potom je došao u Beograd gde mu je diploma nostrifikovana i priznato lekarsko zvanje“, kaže Lazović.

Kao rezervni poručnik bio je u vojnoj bolnici u Kragujevcu, a lekarski staž je 1927. završio u državnoj bolnici u Beogradu.

„Potom dolazi u Čačak. Tu je konkurisao za mesto u državnoj bolnici, ali nije primljen“, kaže dr Lazović.

Dodaje da su njegovi politički stavovi koji su bili suprotni monarhiji, bili razlog za to.

Tih godina vraća mu se tuberkuloza.

„Jedno vreme bio je vezan za kuću, ali ni tada se nije ponašao kao bolestan, već je sam sebe lečio, ali je bio i doktor obolelim sugrađanima koji su dolazili kod njega kući.

„Davao uputstva za lečenje i pomagao koliko god je mogao i učio ljude kako da sačuvaju zdravlje, ali im je usput i govorio i o zbivanjima u svetu i uzrocima teškog političkog i ekonomskog stanja u zemlji“, objašnjava Lazović.

fotografija iz spomen doma

Milan Veličković/Spomen dom
Studije medicine završio je u Pragu

Policajac odbio naređenje da ga ubije

Dragomir Mišović ima 59 godina, a prezime mu je uvek i svuda donosilo poštovanje.

On je jedan od potomaka Mišovića.

„Što se mene tiče, svuda sam imao respekt i raspitivali su se ljudi širom Srbiji, naročito u Beogradu, pošto sam tamo studirao, da li sam od te loze dr Dragiše Mišovića“, priča za BBC na srpskom Dragomir.

On živi u Kulinovcima i kaže da se o njegovom pretku Dragiši svuda, a naročito u čačanskom kraju, govori s uvažavanjem.

Dragiša je imao dve sestre i dvojicu braće, ali nije imao dece, pa tako nema ni direktnih potomaka.

Katarina Stojić, ćerka Dragišinog mlađeg brata Mijalka, rođena je pet godina posle stričeve smrti.

Za BBC na srpskom kaže da sve što o stricu zna, čula je od svog oca.

Od njega je čula i priču o tome da je jedan policajac u Čačku bio poslat da ubije doktora Dragišu Mišovića, ali da on to nije mogao da uradi jer mu je izlečio dete.

„Bilo je veče i on je išao da obiđe bolesnika.

„Sreo ga je policajac koji mu je rekao da je dobio naređenje da ga ubije, pretpostavljam iz političkih razloga, ali da ne može jer je za njega uradio nešto veliko. Nije mu rekao šta je to veliko uradio“.

Navodno mu je, dodaje ona, Mišović na to rekao: „Kad bih ja dobio naređenje od partije, ja bih to uradio“.

„Policajac je otišao kući, plakao i supruzi ispričao da to ne može da uradi jer je Dragiša spasio njihovo dete“, prepričava Katarina događaj od pre 80 i više godina.

spomen dom

Milan Veličković/Spomen dom
Spomen dom Dragiši Mišoviću

Kako je siromašnima plaćao lekove

Za Dragišu Mišovića se govorilo da je bio veliki humanitarac, da je pomagao siromašnima i besplatno ih lečio.

„Dr Dragiša Mišović je bio pravi narodni lekar.

„Pomagao je i besplatno lečio siromašne. Preglede često uopšte nije naplaćivao.

„Kod njega su na lečenje dolazili posebno ljudi sa sela koji su bili teškog imovnog stanja“, priča dr Lazović.

Kaže i da postoje svedočenja da je tokom radnog veka Mišović na recepte stavljao znak za siromašne i slao ih u apoteku tadašnjeg čačanskog apotekara Aristida Jovanovića koji po tom znaku nije naplaćivao pacijentima lekove.

„Taj dug bi na kraju meseca plaćao dr Dragiša Mišović, a dešavalo se da na kraju meseca ima i po 30 takvih recepata“, tvrdi sagovornica BBC-ja.

„Bio je takav čovek, mnogo je pomagao siromašne“, dodaje.

spomen dom

Milan Veličković/Spomen dom
Spomen dom podignut je nedaleko od kuće u kojoj je neko vreme živeo i radio Dragiša u Kulinovcima

Pored kuće u kojoj je nekada živeo i radio Dragiša Mišović napravljen je Spomen dom sa memorijalnom sobom u kojoj su izložene fotografije i novinski tekstovi o njemu.

Prema rečima predsednika mesne zajednice Kulinovci Milana Veličkovića, nema predmeta iz doba kada je Mišović živeo i koje je koristio.

Kaže da pokušavaju da sačuvaju ono što imaju, ali i da je pre 15 godina ukradena bista koja se nalazila pred domom.

Bila je to treća krađa biste, a za razliku od prve dve, obeležje s likom Dragiše Mišovića treći put nije pronađeno.

„Pokušavamo da nađemo livnicu koja će uraditi identičnu bistu.

„Dom je trenutno u fazi adaptacije i želimo da očuvamo nasleđe i sećanje na delo dr Mišovića“, kaže Veličković.

Prva asocijacija na lekara koji je učestvovao u Prvom svetskom ratu, školovao se u inostranstvu i bio protiv monarhije, jeste da je bio veliki humanista koji je lečio narod besplatno.

„Cela Srbija može da se ponosi takvim čovekom“, kaže Veličković.

spomen dom

Milan Veličković/Spomen dom
Memorijalna soba u Spomen sobi

Jedan od prvih privatnih lekara

Mišović je kratko radio kao čačanski opštinski lekar, ali je ubrzo ostao bez te pozicije, upravo zbog političkih stavova, tvrde poznavaoci njegovog života i dela.

Tada prelazi u privatnu praksu.

Prvu lekarsku ordinaciju otvorio je u Čačku, u kući Nikole Mišovića, u blizini čačanske crkve.

Pošto mu se nedugo zatim aktivirala tuberkuloza, zatvara ordinaciju i odlazi u rodne Kulinovce, gde u kući nastavlja privatnu lekarsku praksu.

Dr Lazović citira jedan natpis iz tog vremena.

„Doktorova ordinacija je ubrzo postala ne samo stecište bolesnika, već i mesto gde su se mogli održavati partijski sastanci.

„U večernjim časovima i u vremenskim časovima pola sata da policiji ne bude ništa sumnjivo, okupljali su se članovi komiteta ili neke ćelije“.

predavanje

Milan Veličković/Spomen dom

U to vreme biva postavljen i za člana redakcijskog odbora lista Čačanski glas koji i danas izlazi, a prvi put je štampan 1932.

U listu je pisao o socijalnom statusu ljudi i pozivao ih na to da se nešto promeni, ali je davao je i stručne savete iz oblasti zdravlja.

„On se trudio da uvek nađe načina da komunicira i postao je član Komunističke partije još u Francuskoj.

„Bio je iz srednje imućne porodice, ali je imao široke poglede i video kako ljudi žive, kako su iskorišćavani i izrabljivani, pa se potrudio da pomogne i da se angažuje duboko u pokretu“, priča Lazović.


Šta se sve danas zove po Dragiši Mišoviću?

Ulice u nekim gradovima, nekoliko osnovnih škola u Srbiji i Kliničko-bolnički centar u Beogradu nose ime čačanskog lekara.

U Beogradu postoji KBC Dragiša Mišović i škola.

U Čačku glavna ulica i jedna osnovna škola nosi njegovo ime.


Politika suprotna državnoj

Za vreme boravka u Francuskoj, a kasnije i Češkoj, Mišović je bio član komunističkog pokreta.

Tim putem nastavio je i u Jugoslaviji i bio je vrlo angažovan u lokalnoj politici.

„Bio je trn u oku tadašnjim vlastima“, svedoči Lazović.

Jedan od najpoznatijih citata koji se vezuje za njega, izveden je iz govora na jednom političkom skupu u Čačku 1938. godine.

„Protiv nas je prosuto more laži i danas će se još toliko prosuti.

„Kažu da smo mi plaćenici Moskve, a mi smo samo verni potomci Hajduk Veljka, Tanaska Rajića i drugih naših slavnih predaka, koji su se borili za slobodu svoga naroda, a mi tu borbu samo nastavljamo“, govorio je Mišović.

Istakao je da komunisti neće dozvoliti da im komanduje ni Rim, niti Berlin ili Moskva.

„Nama se prebacuje da smo protiv privatne svojine, međutim, mi najviše poštujemo privatnu svojinu pod uslovom da je ta svojina stečena isključivo svojim radom i znojem.

„Nama se podmeće da smo za krv, revoluciju, a mi, bez ikakvog straha i plašenja, otvoreno proglašavamo da mi nismo ni za kakvu krv, jer nam je svaka kap krvi radnog čoveka isuviše i draga i skupa.

„Mi hoćemo da izvojujemo pravo slobode i hleba za sve.

„Mi nećemo da robovi postanu gospodari, a gospodari robovi, već hoćemo da svaki čovek ima obezbeđenu egzistenciju pod jednakim uslovima i da hoće da radi“, poručivao je Mišović.

Dr Lazović izdvaja i ovaj Mišovićev govor:

„Ovu čašu dižem u zdravlje radnog naroda, radnika i seljaka.

„Dižem je u zdravlje istine, pravde i slobode, a protivu mraka, tiranije, ugnjetavanja, izrabljivanja.

„Dižem je u zdravlje seljaka koji muze, ali mleko, sir i kajmak ne jede. Seljaka koji stoku hrani, ali meso ne jede. Seljaka koji ropski radi, ali plod svoga rada ne uživa.

„Radnika koji palate zida, a u udžericama živi. Radnika koji železnicu podiže, a stotinama kilometara ide peške“.

Mišović je govor završio rečima:

„Naš put je put slobode i istine. Naš put je put pravde.

„Mi smo borci za zakonitost i protivu nezakonja.

„Borci smo za demokratiju protiv tiranije.

„Mi ćemo pobediti jer je to interes radnog naroda, radnika i seljaka“.


Nerazjašnjena smrt

Zbog istupanja i govora, dešavalo se da mora da se krije, da ne bi bio uhapšen.

Poslednji put je uhapšen 1939. i određen mu je pritvor u Beogradu.

„Na putu preko Čukarice do Ade Ciganlije došlo je do sudara automobila u kome se nalazio Dragiša Mišović i tramvaja. Kažu da je povređen jedino Mišović“.

„Odveli su ga u državnu bolnicu, tamo je preminuo 18. januara.

Prema nekim drugim podacima, postoje tvrdnje da je stradao na drugi način.

Za sada nije pronađeno lekarsko uverenje kako je nastupila smrt“, kaže dr Lazović.

U Čačku je tada organizovana sahrana kojoj je prisustvovalo više od 15.000 ljudi iz čitave Srbije.

U to vreme je bila, posle sahrane vojvodi Stepi Stepanoviću, najveća pogrebna povorka.

U znak žalosti, radnje u Čačku bile su zatvorene, na čelu pogrebne povorke nošeno je 80 venaca i ogromna poruka:

„Svome prvoborcu, doktoru Dragiši Mišoviću“.

spomen dom

Milan Veličković/Spomen dom

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari