Putin i Vučić u Kremlju, 27. marta 2017 u Moskvi

Getty Images
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u više navrata imao je topli doček u Kremlju kod ruskog predsednika Vladimira Putina, kao i Putin u Beogradu

Osamdeset godina nakon što je nacistička Nemačka, predvođena Hitlerom, napala Poljsku, na centralnom trgu u Varšavi govore će, kako je najavljeno, držati poljski i nemački predsednik.

Iako su bile deo antifašističke borbe, pozive da prisustvuju 1. septembra na komemoraciji nisu dobile Srbija i Rusija.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić smatra da se radi o „istorijskom revizionizmu“, ističući da oni koji su izgubili najviše stanovnika u Drugom svetskom ratu nisu dobili poziv za obeležavanje godišnjice od početka tog svetskog sukoba.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov saopštio je još u martu negativan stav Moskve o ovome: „Bilo kakvi memorijalni događaji u bilo kojoj zemlji sveta, koji su posvećeni godišnjici Prvog i Drugog svetskog rata, bez učešća naše zemlje ne mogu se smatrati potpunim.“

„Suština je da sadašnjost određuje odnos prema prošlosti, pa su sadašnji saveznici poželjni saveznici, bez obzira na to šta je bilo u Drugom svetskom ratu“, kaže istoričarka Dubravka Stojanović za BBC na srpskom.

„Nije u redu“

„Pozivi su poslati samo članicama Evropske Unije, NATO-a i Istočnog partnerstva“, poručio je za BBC Pavel Sokolovski, iz poljske ambasade u Beogradu.

Zemlje Istočnog partnerstva su Azerbejdžan, Jermenija, Belorusija, Gruzija, Moldavija i Ukrajina. Rusija nije član nijedne od ovih organizacija.

U poslednji čas, zbog uragana, posetu je otkazao predsednik Amerike Donald Tramp, koji je trebalo da bude centralni gost ceremonije obeležavanja godišnjice nemačke invazije na Poljsku . Zameniće ga potpredsednik Majk Pens.

„Nemačka je stub svih ovih sistema i biće na obležavanju, kao i Italija i Španija, iako su bile na suprotnoj strani tokom rata“, ističe Stojanović.

Marš „Besmrtnog puka", Beograd, 9. maj 2017. godine

Getty Images
Dan pobede nad fašizmom i u Beogradu je 2017. godine obeležen maršom „Besmrtnog puka“

Komemoraciju u Poljskoj kao „pokušaj revizije istorije“ posmatraju iz Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Srbije.

„To smo već videli kada nisu pozvali Rusiju na godišnjicu iskrcavanja na Normandiju, kao i ponižavanje Srbije u Parizu“, kaže za BBC general Vidosav Kovačević, zamenik predsednika SUBNOR-a.

Na obeležavanju 100 godina od završetka Prvog svetskog rata u glavnom gradu Francuske delegacija Srbije nije sedela u prvom redu, što je izazvalo brojne polemike.

„Nije u redu što nismo pozvani u Poljsku, Srbiji je tamo bilo mesto, jer smo dali ogromne žrtve u tom ratu. Na kraju smo bili u stroju pobednika i kao zemlji pobedničke koalicije trebalo je ukazati tu vrstu časti svugde gde se spominje Drugi svetski rat“, smatra Kovačević.

Zato je, kaže, ova organizacija posvećena obeležavanju 75 godina od oslobođenja Srbije.

Poruka – da se ne ponovi

Izostanak Srbije i Rusije sa spiska zvanica u Varšavi nisu povezani, kaže za BBC na srpskom Ernest Vićiškevič, direktor Centra za poljsko-ruski dijalog i razumevanje – organizacije iz Varšave, a pod nadzorom Ministarstva kulture Poljske.

„Za Srbiju odgovor leži u ovom ključu po kom su države pozivane“, navodi on.

Kada je reč o Rusiji, pak, ocenjuje da su postojali vrlo konkretni razlozi zbog čega predsednik Vladimir Putin nije dobio pozivnicu.

„Ceremonija je povodom 80. godišnjice nemačke i sovjetske agresije na Poljsku, što je dovelo do izbijanja Drugog svetskog rata“.

Dve nedelje posle nemačke, usledila je još jednu invazija – ovog puta Sovjetskog saveza sa istoka, nakon čega je teritorija Poljske podeljena između ove dve sile.

„Takav događaj služi ne samo simboličkoj, već i vrlo pragmatičnoj svrsi da se svetu pošalje politička poruka ‘nikad više’ – očiglednom nepoštovanju međunarodnog prava, upotrebi sile i agresije kao spoljnopolitičkih instrumenata, tajnim protokolima koji odlučuju o budućnosti drugih država, kao i masovnim zverstvima i represiji koje su usledile“, ističe Vićiškevič.

Tetovirane ruke zatvorenika Aušvica

Getty Images
Tetovirane ruke zatvorenika Aušvica – zloglasnog nacističkog logora na teritoriji Poljske

Poljska i Rusija

Nemačka se kao demokratska država, kaže, već suočila sa svojim zločinima, više puta osudila totalitarnu državu i zločine počinjene nad Poljacima i drugim narodima tokom Drugog svetskog rata, smatra Vićiškevič.

„Zbog toga Poljaci srdačno pozdravljaju nemačke lidere. Za razliku od Nemačke, ruske vlasti ne samo da nisu u stanju da se suoče sa sopstvenom prošlošću, već primenjuju one zastarele i više puta osuđene prakse u aktuelnoj politici“, ističe on.

Kao primere za to navodi – agresiju na Ukrajinu, destabilizaciju Donbasa i aneksiju Krima, koju smatra „nezakonitom“.

„Rusija ne poštuje Povelju UN-a, Helsinški akt i pokušava da naruši poredak zasnovan na principima nepovredivosti granica, teritorijalnog integriteta, mirnog rešavanja sporova između ostalog.

„Otuda je njihova politika u oštroj suprotnosti sa onim što demokratski lideri spremaju da osude u Varšavi“, kaže Vićiškevič.

Drugi razlog je, napominje, tekuća ruska kampanja „pranja“ sovjetske agresije na Poljsku iz 1939. godine, posebno „zloglasnog pakta Ribentrop-Molotov i nacističko-sovjetske saradnje između 1939-41″.

Ovaj pakt o nenapadanju između nacističke Nemačke i Staljinovog Sovjetskog saveza, potpisan 23. avgusta 1939. i dalje izaziva kontroverze – pojedini negiraju i njegovo postojanje.

„Nedavne izjave i članci, puno otvorenih laži ruskih zvaničnika samo dokazuju da je bila ispravna odluka da se ruski lider ne pozove. Jednostavno rečeno, poljska javnost ne bi mogla da razume zašto je Putin pozvan na komemoraciju“, ističe on.


Ko ide sa Balkana?

Pored Srbije, poziv iz Varšave nisu dobile Bosna i Hercegovina, kako piše portal Faktor.ba, kao ni Severena Makedonija, što je potvrđeno za BBC u Skoplju.

„Predsednik Severne Makedonije Stevo Pendarovski je dobio poziv za bilateralnu posetu Poljskoj, koja bi trebalo da se organizuje do kraja 2019. Kada je reč o komemoraciji povodom 80. godina od početka Drugog svetskog rata poziv nije stigao“, kaže Biljana Radeva, portparolka Pendarovskog.

Među liderima 40 zemalja i oko 250 gostiju, naći će se i Albanija i Crna Gora, koje kao članica NATO-a šalju delegacije, ali nije poznato hoće li im se pridružiti Kosovo.

„Predsednik Albanije Iljir Meta sa savetnicima će činiti delagaciju, koja će prisustvovati događaju“, navodi Tedi Blaši, portparol Mete.

Predsednik Poljske Andžej Duda uputio je poziv crnogorskom predsedniku Milu Đukanoviću da 1. septembra, u Varšavi, prisustvuje obeležavanju 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata, prenosi crnogorski portal CdM.


Dimitar Bečev, profesor međunarodnih odnosa iz Centra za evropske studije na Univerzitetu Harvard, smatra da je „neobičan odabir“ napravljen za godišnjicu u Varšavi.

„Nisam siguran zašto Srbija i BiH nisu pozvane. Putin je bio tamo 2009. kada je (sada vladajuća) Stranka prava i pravde bila u opoziciji, a sada su odlučili da njegovo prisustvo ne bi bilo prikladno, pretpostavljam“, napominje Bečev za BBC.

„Poljska oseća pretnju od Rusije i zato teži da produbi odnose sa Amerikom, želi trajno raspoređivanje američkih trupa na svom tlu“, dodaje on.

Da je istorija važna za poljsku javnost, ali da se ovde više govori o budućnosti, smatra i Vićiškevič.

„Pre deset godina, 2009. godine, predsednik Putin u Gdanjsku mogao je da prizna da je Ribentrop-Molotov pakt bio greška koja je doprinela ratu, a sada ruski zvaničnici pokušavaju da prebace odgovornost na Poljsku. To ilustruje evoluciju politike sećanja kod Rusije u poslednjoj deceniji“, zaključuje on.


Tusk i Lukašenko bojkotuju komemoraciju

Predsednik Evropskog saveta Donald Tusk najavio je da će bojkotovati skup povodom početka Drugog svetskog rata „zbog dnevnopolitičkih pozivnica“, prenosi Beta.

„Ne idem na svečanost zato što nemam ni najmanju sumnju da organizatori tako važne svečanosti postupaju tako da stave do znanja da ne žele da me vide tamo“, kazao je poljskoj privatnoj televizijiTVN24 Tusk.

Tusku, koji je bivši poljski premijer i politički protivnik sadašnjih poljskih vlasti konzervativne stranke Prava i Pravde i njenog lidera Jaroslava Kačinjskog, pozivnica je uručena u poslednjem trenutku.

Kancelarija predsednika Dude, koja je domaćin komemoracije, objasnila je to činjenicom da EU nije država, te tako Tusk može na svečanost ali samo zajedno sa ostalim bivšim predsednicima i premijerima Poljske.

Iako je pozvan, svečanost u Varšavi bojkotuje i predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko zato što pozivnica nije upućena i Vladimiru Putinu, pa će belorusku delegaciju predvoditi ambasador u Poljskoj.


Istorijski – nema dileme

Činjenično i istorijski Srbiji je aspolutno mesto u Poljskoj, podvlači Stojanović.

„Taj doprinos je ogroman. Tito je svesno ustanak pokrenuo u Srbiji, u Beogradu je doneta odluka o tome. Tu su pokrenute borbe, tu je bila prva slobodna teritorija u porobljenoj Evropi – Užička republika. Taj pokret se kasnije prebacuje u Bosnu, pa u Hrvatsku“, navodi istoričarka.

Kada je reč o Rusiji, dodaje, tu nema nikakve dileme da je za kraj rata u Evropi umnogome zaslužan Sovjetski savez.

„Bitka za Staljingrad jeste jedna od odlučujućih na ovom kontinentu, ali ne treba zaboraviti da su postojali i drugi veliki frontovi u severnoj Africi i na Pacifiku. Treba da izađemo iz evropocentričnog pogleda na svet“, napominje ona.

I Srbija imala promenljiv odnos

Ipak, i odnos Srbije prema prošlosti bio je podložan promenama, upozorava Stojanović.

„Razne sadašnjosti su diktirale odnos prema Drugom svetskom ratu, koji se više puta menjao“, objašnjava istoričarka.

„Prvo je postojao socijalistički narativ o partizanima – borcima protiv Nemaca. Zatim se osamdesetih javlja narativ o Srbima – civilnim žrtvama ustaša, što je donekle bila priprema za rat devedesetih“, podseća ona.

Zatim se, kaže, posle 2000-tih ponovo promenio odnos, kada je Srbija samu sebe svrstala na stranu poraženih, izglasavši zakone o izjednačavanju četnika i partizana i pokretanjem niza sudskih postupaka za rehabilitaciju, menjajući imena ulica, udžbenike, praznike i spomenike..

„Za nas na unutrašnjem planu je mnogo opasnije, to što smo relativizovali antifašizam i ušli u fazu negacije antifašističkog pokreta, kako bi se obračunali sa partizanima i Jugoslavijom. Tako smo, izbrisali svoju vezu sa pobedničkom partizanskom vojskom i sami sebe sklonili iz svakog obeležavanje pobede u Drugom svetskom ratu“, zaključuje Stojanović.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari