Otac i ćerka

Getty Images

Svako ko ima decu – a čak i mnogi koji ih nemaju – poznaju nekog kompetitivnog roditelja.

Neki roditelji se razmeću kognitivnim ili školskim dostignućima sopstvene dece.

Drugi paradiraju vannastavnim aktivnostima potomstva ili im „pomažu“ da privuku pažnju uticajnih „vratara“ u njihovim životima.

U najboljem slučaju, kompetitivno roditeljstvo dovodi do napornog roditelja koji stoji uz aut liniju fudbalskih mečeva.

U najgorem, kompetitivno roditeljstvo može da se manifestuje utrkama za dostizanje razvojnih faza i ratovima za posramljivanje zbog užine spakovane kod kuće.

A opet, uprkos sveprisutnosti ovog fenomena, iznenađujuće malo teorija temeljno objašnjava šta motiviše kompetitivno roditeljstvo.

Jedna teorija je da je to zbog naše potrebe da potvrdimo vlastitu vrednost kao roditelja „dokazujući“ da smo „dovoljno dobri“.

Studija je pokazala da je nesigurnost navodila majke tinejdžerskog uzrasta da se takmiče u obezbeđivanju materijalnih dobara za svoju decu.

Drugi komentatori ističu kako nesputani konzumerizam ili okruženje društvenih mreža pojačavaju i normalizuju ovakav tip ponašanja.

Ali rezultati jedne skorašnje studije donose dodatno tumačenje imperativa koji pokreću ovaj fenomen, i u slučaju majki i u slučajeva očeva.

Istraživači tvred da je kompetitivno roditeljstvo možda mehanizam prevladavanja kod pojedinaca koji reaguju na osećanje ugroženosti ili nesposobnosti u drugim oblastima života.

Na primer, kad se osećamo ugroženo u jednoj oblasti, kao što su naše poslovne uloge, moguće je da želimo da unapredimo taj svoj položaj preko neke druge oblasti, kao što je roditeljstvo.

Ovo je poznato kao „prebacivanje statusa“ – i ono nije nužno loša stvar.

Korisno je imati raznovrsne grane života koje utiču na percepciju našeg vlastitog uspeha, kažu stručnjaci.

Ali razumevanje kako prebacivanje statusa može da utiče na neke primere našeg ponašanja, pa i kompetitivno roditeljstvo, može potencijalno da nam pomogne da se ne fiksiramo na samo jednu životnu oblast kako bismo stekli osećaj o vlastitoj vrednosti.

Najbolji roditelj na svetu!

„U današnjem hiper-kompetitivnom i međusobno povezanom okruženju, uzlazna socijalna komparacija je neizbežna“, kaže Anat Kinan, vanredna profesorka marketinga u Poslovnoj školi Kvestrom na Bostonskom univerzitetu i autorka nedavno objavljenog istraživanja.

„Pojedinci često reaguju na ugroženost statusa prebacujući se na oblasti u kojima mogu da istaknu vlastita dostignuća i osećaju se nadmoćno.“

U jednom od njihovih eksperimenata kojim su pokušali da testiraju ovu teoriju, Kinan i njene koautorke Dafna Gor i Nailja Ordabajeva proučili su ponašanje roditelja.

Istraživači su regrutovali 502 zaposlena roditelja i podelili ih u dve grupe: „stanje ugroženosti“ i „stanje neugroženosti“.

Obe grupe pročitale su materijal u kom se kaže da planiraju odlazak na godišnjicu mature i hipotetički čitaju bilten koji ih izveštava o tome gde se njihovi bivši drugari iz odeljenja nalaze danas.

Potom, u grupi „stanje ugroženosti“, učesnici u biltenu čitaju da je jedan od njihovih bivših drugara iz odeljenja proglašen najuspešnijim poslovnim čovekom godine.

Restoran

Getty Images

Učesnicima su potom pokazane dva maske za telefon koje treba da zamisle kako nose na godišnjicu: ‘Najbolji posao na svetu! Čestitke za uspeh!’ i ‘Najbolja mama/najbolji tata na svetu! Jako sam srećan što si mi ti mama/tata!’.

Bili su zamoljeni da ocene kako bi se osećali u vezi sa svojim životom kad bi pokazali bilo koju od tih maski za telefon na godišnjici.

Ugrožena grupa je bolje ocenila masku za telefon ‘najbolji roditelj’, radije ističući dostignuća iz roditeljstva nego sa posla, u kontekstu u kom je jedan od njihovih bivših drugara iz odeljenja već proglašen najboljim poslovnim čovekom godine.

Drugim rečima, smatrali su da bi prebacivanje statusa uz pomoć maske za telefon ‘najbolji roditelj na svet’ bio efikasniji način da povrate svoj status nego da pokušaju da istaknu vlastite radne uspehe.

Naravno, ovo „prebacivanje“ ne važi samo za roditeljstvo.

Kinan objašnjava da se mi hvatamo za oblasti kao što su moral, duhovnost i jedinstvena nevokacijska iskustva kao što su trke, učestvovanje u ekstremnim sportovima ili posećivanje egzotičnih putnih destinacija da bi signalizirali vlastiti status i pojačali osećanje samopotvrđenosti.

U sklopu iste studije koja je istraživala ovaj fenomen prebacivanja statusa, istraživači su analizirali i 113 nalepnica za branik na 97 kola parkiranih oko golf terena u Kran Montani, jednom od najvećih i najluksuznijih odmarališta u Švajcarskoj.

Oni su pretpostavili da dok vlasnici luksuznih automobila mogu da ukažu na svoj status vozeći upadljivo skupa kola, vlasnici običnijih vozila bi možda želeli da pronađu alternativnije načine da iskažu svoj status, potencijalno preko nalepnica za kola.

U skladu sa njihovom hipotezom, analiza nalepnica pokazala je da je 83,6 odsto vlasnika običnijih vozila signaliziralo status u oblastima alternativnim bogatstvu, za razliku od svega 35 odsto vlasnika luksuznih automobila.

Nalepnice na običnijim vozilima ticale su se ekstremnih sportova (kao što su paraglajding ili rvanje), sportskih dostignuća preko dobro poznate nalepnice 26,2 za maratonce, egzotičnih destinacija za odmor, slavnih događaja kao što je Svetsko prvenstvo u fudbalu.

Bilo je tu i muzičkih festivala ili duhovnosti i tematskih porodičnih nalepnica, uključujući imena dece, pa čak i nalepnicu „beba u autu“.

Nalepnice na luksuznim automobilima uglavnom su signalizirale uspeh u oblastima vezanim za bogatstvo kao što su golf.

„Važan identitet“

Kinan veruje da ovi zaključci odražavaju našu sklonost zamenjivanju jednog oblika statusa drugim, budući da težimo uspesima u više oblasti.

A opet, imajući u vidu da postoje različite opcije kad ljudi žele da „prebace status“, zašto je baš roditeljstvo oblast koju ljudi toliko često ističu?

Prema Kinan, odgovor se nalazi u našim verovanjima koja se tiču kompenzacije između oblasti.

Imamo običaj da verujemo da sticanje statusa u jednoj oblasti ima svoju cenu u nekoj drugoj, objašnjava ona, kao što je poslovni uspeh koji dolazi po cenu bliskih porodičnih odnosa.

Sa svojim koautorkama ona je otkrila da su najčešće isticana verovanja „da su status i bogatstvo povezani sa žrtvama i cenom u porodičnom životu, društvenom životu ili ličnim vezama“.

A kad oblasti naših života kao što su bogatstvo ili karijera postanu ugroženi, najverovatnije ćemo se prebaciti na neke druge oblasti koje smo već odredili kao automatsku cenu za njih, poput dve strane istog novčića.

Što se roditeljstva konkretno tiče, to „prebacivanje“ traži kompetitivniji i naglašeniji odgovor zbog toga koliko duboko proživljavamo tu našu ulogu.

„Roditeljstvo je identitet koji imaju roditelji, žele da ga istaknu i budu nagrađeni za njega“, objašnjavaju za BBC američki psiholozi Džej Van Bavel i Dominik Peker.

„Štaviše, to bi za mnoge ljude mogao da bude najistaknutiji i najvažniji identitet.“

Ovo se slaže sa nalazima našeg istraživanja.

Kinan objašnjava da je prebacivanje statusa na roditeljstvo u slučaju studije sa telefonskim maskama bio fenomen zabeležen kod svih rodova podjednako.

Na kraju je „sve zavisilo od toga da li roditeljstvo doživljavate kao centralni deo svog identiteta i viđenja sebe“, kaže ona.

Što se centralnije identifikujemo sa svojom ulogom roditelja, veća je verovatnoća da ćemo pribeći razmetanju dostignućima u oblasti roditeljstva kao sredstvom za prebacivanje statusa.

Majka i sin

Getty Images

„Prebacivanje između životnih oblasti“

Kad se sve sabere i oduzme, prebacivanje statusa koje podstiče na kompetitivno roditeljstvo nije do kraja negativna pojava.

Kao što me Kinan razuverava, moje šolje Najbolja mama u mom odeljenju i Najbolja nastavnica na svetu kod kuće ne znače nužno da se osećam ugroženo ili nesposobno u bilo kom od ta dva.

Štaviše, pomalo prebacivanja statusa u našim svakodnevnim životima moglo bi čak da bude zdravo.

Iako hvalisanje nikad nije poželjeno ni preporučljivo, može nam biti od koristi da se podsetimo da „postoji više od jednog načina da se osetimo uspešnim i postoje alternativni načini da čovek ispuni potrebu za svojim statusom“, kaže Kinan.

„Nije loša ideja podsetiti se na druge vaše uloge i stvari do kojih vam je stalo. Sve u svemu, prebacivanje statusa je zdrav psihološki mehanizam da biste bili fleksibilni u načinu na koji definišete svoj uspeh.“

Ključ je da se uspeh ne definiše suviše usko ili fiksira na samo jednu životnu oblast, jer to stvara izuzetno kompetitivnu atmosferu.

I baš kao što prebacivanje na roditeljstvo može da pomogne da se ublaži stres od kompetitivnosti u drugim oblastima, prebacivanje sa roditeljstva na druge oblasti je od vitalnog značaja za održavanje zdravog odnosa sa vašom decom.

Na kraju krajeva, previše kompetitivnog roditeljstva vezuje se za uništena prijateljstva među odraslima i povećani stres među decom.

Da bi se sprečilo da se sve otme kontroli, neophodan je fluidniji pogled na samog sebe.

„Naša sposobnost da se krećemo između životnih oblasti odražava složene i višedimenzionalne živote koje vodimo i različite vrste šešira koje nosimo svaki dan“, kaže Kinan.

„Srećom, ova složenost može da nas zaštiti od stresa uzlaznog društvenog poređenja i podstakne na zdraviji, manje jednodimenzionalan pogled na same sebe tako što će nam pomoći da samopouzdanje izvlačimo iz više oblasti istovremeno.“


Pogledajte video o ljudima koji su u Srbiji zasnovali porodicu za vreme pandemije

Godinu dana korona virusa u Srbiji: Kako izgleda zasnovati porodicu tokom epidemije
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari