A ko je fašista, istorija će reći..I ko je lažov i ko izdajnik 1Ilustracija foto FoNet Marko Dragoslavić

Sjajan film iz Hrvatske koji sam verovatno propustio pogledati ranije, „Fiume o morte“ o događajima u Rijeci od 1919. do 1921. godine kada je italijanski pesnik i fašista D’Anuncio okupirao sa 10.000 vojnika grad i proglasio ga državom Fiumi (Rijeka/Reka). Film je režirao Igor Bezinović kao mešavinu dokumentarnog i igranog filma sa veoma originalnim rešenjima kojima su se te dve forme slile u jedan poučan i duhovit film.

Ako ste pomislili da su mi život u Srbiji i nestabilne vremenske prilike prouzrokovale blago skretanje sa uma, kao što je to primetno kod mnogih likova koji se redovno pojavljuju „na malim ekranima naših TV prijemnika“, pa sam pomislio iznenada da sam filmski kritičar, pogrešili ste.

Osim što sam ovim uvodom želeo da vam preporučim ovaj zanimljiv i duhovit film, i ja sam ponešto naučio o fašizmu, populizmu, prošlosti i sadašnjosti, pa ću to i iskoristiti za nekoliko konstatacija o nama sada, kao i za nekoliko predloga.

Kad god pomisliš da o nekoj pojavi znaš „onoliko“, ispostavi se naravno da nije baš tako i da se uvek da saznati još ponešto. Druga je stvar da bi i ja i vi bili srećniji da o fašizmu, populizmu i sličnim usrećiteljskim poduhvatima ne znamo ništa i da umesto o tome ovaj papir (ekran) trošim na pametnije stvari. Ne u ovom životu, a drugih nema.

„Tako nam grah pao“ kažu Bosanci, moji prijatelji iz vremena kada smo ljude koji žive u Bosni zvali Bosancima. A onda su ih populisti, nacionalisti i drugi „listi“, željni materijalnog bogatstva i vlasti, ubedili da su nešto drugo i da se u ime toga imaju mrzeti i podeliti, pa sve svoje dane i sve svoje misli ispuniti mržnjom. Da bi se moglo na miru bez ikakvih prepreka prisvojiti (opljačkati) zajedničko dobro. Kako o tome već govori mudri Duško Radović: „Menjam dva zla za jedno dobro“ ili Iljf i Petrov: „Ideje naše, benzin vaš“.

A ko je fašista, istorija će reći..I ko je lažov i ko izdajnik 2
Rade Marković Foto: Privatna arhiva

Ključna mantra ondašnjih i današnjih fašista na kojima zavađaju i vladaju je podela sadržana u „naši i njihovi“ filozofiji i nepromenjena je do danas. „Istina“ koju fašisti i tada i sada nameću o našima koji su oslobodioci i njihovima koji su zločinci, nepromenljiva je i očigledno ima svoje pratioce, da ne kažem fanove, bez obzira na porazna istorijska iskustva o kojima je između ostalog i ovaj film.

Takođe je i ondašnjim kao i sadašnjim fašistima, a ja širim to i na autokrate i populiste, nasilje alat i cilj, odnosno cement kojim bi da utvrde svoju vlast. Pukotinu u celoj toj poganoj konstrukciji proizvodi vođina potreba da bude voljen.

Fašisti vole da budu voljeni, populisti i autokrate takođe. Ta kombinacija nasilja i potrebe da budeš voljen prestane biti funkcionalna u nekom trenutku, i kao što to često biva, ljubav zameni mržnja. Korpus neprijatelja se tada širi i dobar deo „naših“ postaju „njihovi“. Imamo tridesetogodišnje iskustvo.

Od trenutka kada je u Srbiji uveden ovaj defektan parlamentarni demokratski sistem, proglašeni su istoga dana neprijatelji naroda, neprijatelji države, strani plaćenici, izdajnici, drugosrbijanci, autošoveni koji „NAS“ ugrožavaju i mrze. Izaberite kojoj grupi pripadate. Nemojte se stideti. „Ili si sa nama ili si protiv nas“, uzvikivao je fašista D’Anuncio davnih dvadesetih godina prošlog veka, kao da je doživeo prosvetljenje i kao da je to mudrost iz božijih usta. Inače je jedna od osobina takvih persona sadržana u rečenici: „Ja, pa Bog“. Dobro ste pročitali, nisam pogrešio redosled.

Predsednica skupštine proglašava gandijevske proteste studenata fašističkim, nacističkim i nasilnim. Da li se to Ana Brnabić stidi svog fašizma, kada je studente proglasila fašistima i nacistima. Treba da je stid pred tim istim studentima. I mnoge koji se drže postrance i mnoge koji ih podržavaju ali uvek imaju neko „ali“. D’Anuncio se svog fašizma nije stideo, a da li se nelegitimna srpska vlast toga stidi ili je u pitanju besomučna beskrupuloznost, izaberite sami.

Možda da konsultuju Šešelja, on je stručnjak po tim pitanjima. Ionako bi da njegove zakone o univerzitetu ponovo primenjuju a i zakone o informisanju ministra informisanja iz 1999. godine. Vanredno stanje pride. Velike sličnosti istorijskih slika iz filma i srpska stvarnosti zabrinjavajuće je. Fašizam je sa ulica Rijeke proteran u velikim sukobima i nasilju. Potrudimo se da se to ovde desi mirno i bez žrtava. Budimo uporni, porazimo nasilnike na svaki mogući način osim nasilnog. Razumnošću, upornošću i solidarnošću.

A ko je fašista, istorija će već sve reći. I ko je pohlepan i ko je lažov i ko je nepristojan i ko je izdajnik. Možda da se otvori, za početak, izbor za najvećeg lažova u istoriji Srbije. Neka ga građani izaberu na nenameštenim izborima. Čisto vežbe radi. Da izbori mogi biti i nenenamešteni.

Autor je vajar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari