apelacioni sudfoto (BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆ)

Studenti u blokadi i nezadovoljni građani Novog Sada, zbog ponovnog produžavanja mere pritvora za šest njihovih sugrađana (posle 60, za novih 30 dana) – članova Pokreta slobodnih građana (PSG) i aktivista studentske grupe „Stav“, kao i raspisivanja poternice protiv još šest studenata koji su se zatekli u inostranstvu, trinaest dana protestuju blokirajući zgradu pravosudnih organa.

Predmetni slučaj je iniciran 13. marta kada je pet provladinih televizija pod naslovom „Razotkriven zločinački plan“ objavilo audio-snimak njihovog prisluškivanog razgovora u prostorijama PSG u Novom Sadu, a koji je navodno sačinio jedan od učesnika.

Očekivalo se da posle uspešnog i srećnog (bezbednosno) ishoda najvećeg političkog protesta u istoriji Srbije i saslušanja prijavljenih, da njima neće biti određena najstroža mera za obezbeđenje prisustva okrivljenih – pritvor i da će ova prijava biti preispitana. Dogodilo se suprotno. Posle suštinskog debakla u Beogradu, okrivljeni iz Novog Sada su režimu dobrodošli kao svojevrstan izgovor i osveta. Oni ih i dalje neosnovano nazivaju „teroristima“, „pučistima“ i sl, iako se optužni predlog odnosi na pripremanje dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije.

Da bi se opravdala ova optužba i protivzakonito postupanje vlasti tom prilikom, učinjeno u saradnji BIA i pomenutih televizija, upotrebljava se floskula o navodnom nasilju i skrivenim namerama studenata i aktivista. Ovo naročito nakon prethodnog neuspešnog pokušaja da se za to optuže studenti prilikom blokade zgrade RTS-a. Optužbu predsednika Republike da su policajca u civilu povredili studenti, demantovao je video-snimak. O tome policija tužilaštvu ne dostavlja izveštaj.

Anatomija jednog "terorizma" 1
Foto: Privatna arhiva

Uz ovaj postoje i mnogi drugi slučajevi selektivnog postupanja tužilaštva i suda pod pritiskom izvršne vlasti, ali kada su u ovom mesecu te prijave razmatrane na sednicama pravosudnih saveta, niko nije imao integriteta da takva delovanja predsednika Republike oceni kao nedozvoljeni spoljni pritisak.

Poverenici za samostalnost u tim organima su samostalno i uz asistenciju istaknutih pravnika – članova saveta i ćutanje većine tužilaca/sudija – članova saveta, unapred odustajali od takvih prijava – poput one koju su 11. aprila podneli 26 tužilaca Prvog osnovnog tužilaštva u Beogradu.

To što nazivamo „predsednikovo pravosuđe za progon i pritvaranje neistomišljenika“ se odnosi kako na pokretanje i potvrđivanje različitih optužbi, odabir nadležnosti i pravnu kvalifikaciju krivičnog dela, ali i u pogledu određivanja pritvora.

Svi su se uverili da miljenici i simpatizeri režima često imaju povlašćen tretman u odnosu na neistomišljenike vlasti. I tako dok imamo ljude koji duže od dva meseca borave u pritvoru na osnovu nezakonitih dokaza, optužena M.S. koja je tokom januarskog protesta u Beogradu automobilom udarila i teško povredila studentkinju, puštena je iz pritvora.

Iako se prvobitno teretila za pokušaj ubistva, optužnica protiv nje je izmenjena i sada se optužuje za blaže – „teško delo protiv opšte sigurnosti“. Čak je i okrivljenom Miloradu Grčiću, bivšem direktor EPS-a, posle dva meseca pritvora omogućeno da se brani sa slobode.

Ti različiti aršini u primeni propisa su uočljivi i u osnovnom predmetu „Nadstrešnica“. Jedan standard je primenjen za funkcionere u predmetu i niko od njih nije u pritvoru, a svi inženjeri su u njemu duže od šest meseci, s tim što je sud nedavno dozvolio jednoj od pritvorenih inženjerki da umesto pritvora dobije meru zabrane napuštanja stana.

To je od početka istrage dozvoljeno samo okrivljenim funkcionerkama. O tome Viši sud u Novom Sadu nije objavio ni vest, kao što Služba za informisanje ovog suda kojom rukovodi zamenica predsednice suda – Ivana Josifović, do sada nije objavila rešenje o dopuni istrage u ovom predmetu, a što je bilo obećano saopštenjem suda od 1. aprila.

Optužba i pritvor protiv okrivljenih studenata i aktivista za navodnu pripremu promene ustavnog uređenja (pripremne radnje su relikt zakonodavstva iz 1977, pa se struka pita zašto su one ostale vezane za samo jedno krivično delo) se može kao vrlo zvučna optužba zgodno koristiti da bi se građani i kritička javnost zaplašila i ućutkala da ne nastavi opravdane proteste.

Optužni predlog je podnet poslednjeg dana produženog zakonskog roka (12. maja), a već 13. maja Viši sud u Novom Sadu je odlukom vanraspravnog krivičnog veća produžio pritvor svim okrivljenima za novih 30 dana.

Međutim, sporno je što je ovaj sud po nekom čudnom presedanu, iako to nikada ranije nije bila praksa, odlučio da svim okrivljenim licima za pripremanje dela protiv ustavnog uređenja, a koja do sada nisu bila krivično kažnjavana, produži pritvor po osnovu čl. 211 st. 1 tač. 3 ZKP-a tj. da će u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo.

Na dan objave odluke o produženju pritvora reagovala je okrivljena profesorica M. Vasić tako što je započela štrajk glađu i žeđu. Ona je vrlo brzo upućena u zatvorsku bolnicu. Porodica i javnost nisu bili informisani o njenom zdravstvenom stanju, a od javnosti je bio sakriven i podatak da je 17. maja tokom zatvorske šetnje Dalibor Stefanović pretučen i da mi je razbijen nos. Apelacioni sud u Novom Sadu je konačno, na osnovu žalbi branilaca 20. maja ove godine meru pritvora prema M. Vasić, L. Diniću i L. Jovoviću zamenio merom zabrane napuštanja stana uz elektronski nadzor, a ostala rešenja ukinuo i vratio na ponovno odučivanje.

Viši sud u Novom Sadu je 21. maja odlučio da za još 30 dana produži pritvor okrivljenima Cvijetiću, Đuriću i Stefanoviću. Pozivali su se da su cenili težinu, prilike i način izvršenja krivičnog dela, a zatim da „nalaze da sve okolnosti u međusobnoj povezanosti, po svom kvalitetu i značaju, predstavljaju posebne okolnosti propisane odredbom čl. 211 st. 1 tač. 3 ZKP koje upućuju na zaključak da će okrivljeni ukoliko se nađu na slobodi u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo, što je u suštini i stav Apelacionog suda u Novom Sadu…“

Pri tome se nijednom rečju ne pominje činjenica da je apelacioni sud svojim rešenjem od 20. maja meru pritvora protiv okrivljenih M.V, L. D. I L.J. zamenio merom zabrane napuštanja stana. To je ozbiljna činjenica koja sa aspekta pravde tangira i druge okrivljene koji se po istom optužnom predlogu i osnovu za određivanje nalaze u pritvoru. Zašto se ta mogućnost ne bi prenela i na sve druge okrivljene u ovom predmetu, tim pre što ne tangira iznetu, a spornu, naročitu okolnost i što su ranije neuredne adrese boravišta okrivljenih ažurirane?

Naime, u pomenutom saopštenju se napominje da je veće razmatralo i primenu neke od blažih mera, „ali je stava da je intenzitet osobitih okolnosti i dalje takav da ukazuje na to da nijedna blaža mera ne može ostvariti svrhu radi čijeg je ostvarenja pritvor protiv okrivljenih i određen, a i produžen.“

Vrlo je teško braniti stav da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su dogovarali i planirali da upravo tokom protesta pod sloganom „15. za 15“, izvrše krivično delo. Taj 15. mart je prošao i to na način kako smo opisali – mirno, ne planira se nastavak tog skupa, nego studenti u blokadi zahtevaju prevremene izbore. Međutim, prvostepeni sud kao da i dalje prepisuje ovu frazu da bi opravdao dalje zadržavanje u pritvoru trojice pomenutih okrivljenih.

I onda finale, „sa druge strane“, kaže sud, „opštepoznata je činjenica da protesti studenata i drugih građana i dalje traju, odnosno da se takvi protesti skorio svaki dan održavaju i to istim, neoslabljenim intenzitetom, zbog čega je, u konkretnom slučaju, pritvor, još uvek, jedina adekvatna i svrsishodna mera…“

Pre svega, vezivanje osnovnog i jedinog razloga za određivanje pritvora za trajanje i intenzitet mirnih protesta što je ustavno pravo svih građana i povezivanje trajanja pritvora sa trajanjem i intenzitetom protesta, jeste potpuni apsurd. Po tom proizvoljnom osnovu i uz takvu primenu zakona pritvor bi se mogao odrediti svakom okrivljenom prema kome se vodi postupak, a on je prethodno učestvovao na protestima.

Drugo, iz ovakvog objašnjenja proizlazi kao da postoje dve vrste protesta, oni koje se odnose na troje okrivljenih kojima je omogućena mera kućnog pritvora i oni na kojima učestvuju okrivljeni koji su zadržani u pritvoru. Treće, čak i kad bi neko uspeo da objasni racionalnost i logičnost iznetog razloga povezanog sa relativno jasnom odredbom čl. 211 st. 1 tač. 3 ZKP (odlukom SUS 112/00 utvrđena je nasaglasnost ovog osnova sa Ustavom), proizlazi da se zbog toga okrivljeni zadržavaju u pritvoru, pri čemu se previđa i da sledeća po strogoći – mera zabrane napuštanja stana uz elektronski nadzor – takođe u potpunosti ostvaruje svrhu produžavanja pritvora po ovom osnovu kako je to i prihvaćemo za preostalih troje okrivljenih.

Dakle, na kraju ostaje da apelujem na sve kolege, sudije – krivičare Apelacionog suda u Novom Sadu, da kada dobiju spise iz Višeg suda u Novom Sadu, temeljno i svestrano razmotre ceo slučaj, uključujući i argumente ove stručne analize, uz ogradu da se ona zasniva samo na informacijama koje su objavljene u javnosti, i donesu odgovarajuće odluke, bez obzira na pritiske kojima su izloženi.

Autor je sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari