Cvetanje vrba

Kad premijer neke države kaže da su „manjine bogatstvo, a ne problem“, kao što je to svojedobno izjavio Ivo Sanader, čovjek ima razloga pomisliti da živi u uistinu demokratiziranom društvu, tj. u proeuropski orijentiranoj državi.
Uostalom, jedan od argumenata kojim se pravdao izlazak iz jugoslavenske državne zajednice bio je upravo taj: Hrvati ne pripadaju Balkanu, nego Zapadu; želimo pluralizam, a ne jednoumlje, hoćemo u Europu kojoj ionako oduvijek, je li, pripadamo… No, skrenete li s Jadranske magistrale u Pakoštane, skrenut ćete i s puta u Europu. Ne pada nam na pamet poistovjećivati sve stanovnike Gotovinina rodnoga mjesta s vandalima koji maltretiraju Mirka Kosića, kojemu je srpska nacionalnost očito neoprostiv grijeh, ali poruke poput „Srbe na vrbe“ uz njegovu kuću jasno ukazuju da baš i nismo tako civilizirani kao što si tepamo. Možemo se kolektivno praviti blesavi, praviti se da rat nije završen, i za sve zapravo optužiti Kosića, koji je tijekom rata biogradskoj (a ne beogradskoj) bolnici darovao čak 250.000 eura. No, bilo bi poštenije da si priznamo: u EU ćemo tamo negdje 2011. ili nešto kasnije, a u europsko društvo uljuđenih zemalja kad to sami odlučimo.
U međuvremenu, možemo, recimo, čitati J. P. Sartrea koji je kazao će Francuzi biti uistinu slobodni onoga trenutka kad posljednji Židov među njima bude jednako slobodan kao i Francuzi. No, ako vam je Sartre pretežak autor, bit će dovoljno zapamtiti i izjavu premijera Sanadera.