ER SRBIJAfoto BETAPHOTO/Air Serbia/Luka Filipović

Aleksandar Vučić je nedavno izjavio: „Er Srbija je ponos naše države“. Pre će biti nešto drugo: Er Srbija je pravo lice Vučićevog opskurnog režima. Laž, prevara i bofl! Bitno je šta se propagandno govori, a ne kako stvari funkcionišu.

U prethodnim danima – pošto je obznanjeno da država preuzima udeo u toj firmi od „bratske“ UAR kompanije Etihad – u medijima koji nisu pod kontrolom režima, bilo je dosta priče o tome koliko nas košta sve ono što je vlast od 2013. uradila u vezi sa nacionalnom avio kompanijom.

Otuda, time se neću baviti. Osvrnuću se isključivo na osnovu ličnog iskustva, na Vučićev leteći cirkus, na način koji mnogo govori o karakteru režima.

Trebalo je da u 02:30, 19. maja ove godine, letom Er Srbije (Air Serbia) JU 675, krenem iz Sankt Peterburga za Beograd, a da u naš glavni grad stignem iste noći u 04:20.

Bez ikakvog suvislog zvaničnog objašnjenja, sa leta sam skinut sa ne baš zanemarljivom grupom putnika.

Neformalno nam je rečeno – nisam se bavio istragom već samo prenosim dobijenu informaciju – da naš tzv. „avio ponos“ sa svojim ruskim partnerima, proda više, od uvođenja zapadnih sankcija preskupih, karti, na relacijama iz Rusije za Srbiju.

Oni koji su se opredelili za let od 2-3 sata a ne mogu da stanu u avion, sa aerodroma bivaju preusmereni na dosta duže (sa presedanjem i čekanjem između letova) ali jeftinije letove preko Turske.

Er Srbija kao Vučićeva leteća prevara: Lični stav Dragomira Anđelkovića 1
Foto FoNet Milica Vucković

Tako i srpski tzv. „leteći ponos“, i njegovi rusko-turski kompanjoni, profitiraju, a putnike „ko šiša“. Ne služi Vučićeva „dika“ njima, već su oni tu da bi naš samodržac imao „uspešnu“ kompaniju.

U skladu sa rečenim meni je ponuđeno: 1) da čekam u Sankt Peterburgu slobodno mesto za Beograd, ali sam odmah „dobronamerno“ upozoren da će to trajati danima; 2) da odletim za Moskvu (o trošku Er Srbije) i tamo čekam kada ću moći da se ukrcam u neki avion za Beograd (uz napomenu da će i to potrajati, ali će se pre desiti nego da ostanem u „severnoj Veneciji“; 3) da me, u relativno kratkom roku, prebace na neki let za Istambul pa onda da produžim za Srbiju.

Svestan da i nemam istinski izbor, prihvatio sam jedino realno, poslednje rešenje. Ono je u poređenju sa drugim opcijama delovalo „sjajno“. Kao Vučić kada lakovernim građanima uz medijsku hipnozu poruči: ja ili potop!

Polazeći od severne kapije Evrope, preko njenog južnog mosta ka Aziji, tako sam stigao u balkansko-srednjoevropsku prestonicu Srbije. To, što podseća na put iz Beograda za Novi Sad preko Vranja, dogodilo se sa zakašnjenjem od oko 15 časova.

Na aerodrom „Nikola Tesla“ sleteo sam 20. maja u približno 21:00. No, nisam se odmah pomirio sa tim da sam podanik a ne građanin. Pošto sam pretrpeo neprijatnost a i dobro znam razlike u cenama letova iz Srbije i Turske, za Rusiju, Vučićevoj vazduhoplovnoj uzdanici obratio sam se sa zahtevom za kompenzaciju.

Ona je predviđena, što je čak i na sajtu Er Srbije navedeno, u slučajevima značajnijih kašnjenja i drugih neprijatnosti.

Naravno, u roku za odgovor od šezdeset dana (ili bilo kada) nisam dobio ni jednu jedinu reč objašnjenja, a kamoli obeštećenje.

Pošto je naš tzv. „avio ponos“ poznat po čestim, i to velikim kašnjenjima (i, rekao bih, lošoj usluzi), iz razgovora sa prijateljima i poznanicima ustanovio sam da ni oni među njima, koji su se usled nastalih problema sa sličnim zahtevima kao što je moj obraćali Er Srbiji, nisu dobili ni odgovor, kamoli nešto više od toga.

Uprkos pozivu građanima da se jave sa zakonski utemeljenim pretenzijama, one se dosledno ignorišu. Kako se, sasvim u duhu društveno-političkog ambijenta u kome živimo, kod nas kaže: obećanje ludom radovanje!

Tako nešto sam i očekivao – pa pošto me je prošao početni entuzijazam da isterujem pravdu – nisam bio spreman da gubim vreme i nerve sa narednim instancama (priznajem, to nije građanski odgovorno ponašanje, ali jeste posledica izostanka elementarnog poverenja u naš pravni poredak).

Nisam smatrao ni da išta mogu da postignem medijskim pokretanjem pitanja o kome je bilo reči. Ipak, sada kada nam predstoje izbori, a Vučić poručuje da je i „uspeh“ Er Srbije „preporuka“ za dalju „saradnju“ njegovog SNS-a sa narodom, nisam mogao da odolim da ne podelim svoj mali putnički doživljaj koji, u pomenutom kontekstu, mnogo govori o njemu i njima.

Netransparentnost, muljanje, neistine, prevare – konstantno, na veliko, i na sve strane! I to uz bujicu demagogije i drski pogled u oči od strane onoga ko se nalazi na vrhu ovdašnje političko-mafijaške piramide!

Englezi su početkom 19. veka, u vreme Napoleonovog pohoda na Rusiju, uveli izraz „general mraz“, koji do danas neretko koriste (a i prihvaćen je širom sveta).

Nekada sa simpatijama (kada su saveznici), nekada cinično, aludirajući na stvarnu ili izmišljenu nesposobnost ruskog vođstva, naglašavaju da se radi o najznačajnijem faktoru ruskih pobeda.

Rusi tim i drugim zapadnjacima odgovaraju da se suviše uzdaju u „generala dolara“. Srbija, za razliku od svih njih, nema ni „generala mraza“ ni „generala dolara“, ali zato sada ima „maršala lažova“ i njegove izvršioce slične vrste ali manjeg kalibra.

Od pravih generala, što dok Albanci šikaniraju Srbe na severu Kosova, šalju vojsku da se pozerski vozi od Raške do Kraljeva, do lažova u civilu, sa drugim zadacima varanja naroda za račun vrhovnom mešetara prljave srpske politike.

Dok cela ta bulumenta, na čelu sa gazda Alekom, bude mogla tako da postupa, udobno sedeći u državnim foteljama, samo jedno je sigurno: propast nam je zagarantovana!

Zato, ako nikome nismo naklonjeni na političkoj sceni, šta god mislili o opoziciji, trebalo bi da izađemo na izbore i glasamo za onoga ko nam je, ako ništa drugo, bar najmanje odbojan.

U našoj politici (van direktno-indirektno vladajućeg bloka) nema ikoga ko bi bio toliko loše rešenje za zemlju kao što se pokazao Vučić sa svojim društvom, pa je isključena mogućnost da ćemo da pogrešimo.

To nje mala stvar! I šesti krug pakla je bolji od poslednjeg, sedmog, u kome se nalazimo. A imamo osnova – ne podležimo režimskom demoralisanju – da se nadamo i boljem!

Autor je istoričar i politički analitičar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari