Fenomen bivšeg člana 1

Odbornička grupa „Dosta je bilo – Saša Radulović“ u Skupštini GO Vračar, nedavno je obeležila jubilej karakterističan samo za ove prostore.

Naime, punih godinu dana uporno i iznova demantujemo da izvesni Branislav Klanšček ima bilo kakve veze sa Pokretom Dosta je bilo. Poslednji moj demanti na ovu temu bio je neposredno pred predsedničke izbore u vezi sa tekstom Večernjih novosti, gde sam precizno naveo da je Klanšček aktivan u vračarskom odboru SNS-a i da je protiv njega podneta krivična prijava za lažno predstavljanje. Na žalost građana koji imaju pravo na informisanost, slobodni novinari su bili toliko nezavisni da su čak i izmenili tekst demantija. Ispalo je da Klanšček samo „više“ nije naš član, iako to nikada nije ni bio.

Fenomen Klanščeka, koji postoji da bi u svoje ime a za račun SNS-a pokušavao da diskredituje političke protivnike i nanosi im reputacionu štetu, na taj način što u javnosti iznosi neistine o navodnim unutarstranačkim propustima, nije nezamisliv u današnjoj Srbiji. Dešavaju se ovde i gore stvari. Ono što je problematično je činjenica da se takav modus operandi pokazuje kao veoma delotvoran mehanizam zloupotrebe vlasti. Uz kapilarne glasove, zloupotrebe javnih funkcija u svrhu kampanje i ostale patente tiranije, on predstavlja jednako uspešan način prekrajanja izborne volje. Ako nemaš rezultate ili program, ako imaš zataškane afere, izmisli Klanščeka i daj mu medijski prostor. Nije važno kako to izgleda, ljudi će ga svakako povezati sa opozicijom. Win-win strategija teranja glasača u apstinenciju.

Ali tu nije kraj posledica ovog veoma opasnog fenomena. Kao i svaka druga društvena bolest, i ova je zarazna. Uz određene mutacije, vremenom dolazi do njenog širenja u društvu i poprimanja masovnosti da bi na kraju postala uobičajena pojava. Setimo se samo istorijskog razvoja tabloida i širenja njihovog uticaja u društvu. Isto se može desiti i kod izmišljenih bivših članova stranaka. Ako se ovako nastavi, za koju godinu više nećemo znati ko predstavlja stranku, a ko petu kolonu. Ko zna, možda će isti genij koji je osmislio sprečavanje registracije stranke pod imenom Dosta je bilo, osmisliti i kandidovanje ljudi koji se zovu Saša Radulović, a u stvari su članovi SNS-a. I ne, to nije ni legalno ni legitimno.

Zato je jako važno da mediji razumeju smisao slobode izražavanja na način na koju je istu definisao Evropski sud za ljudska prava. Suština je da ova sloboda ne sme predstavljati vid zloupotrebe prava. Ne očekuje se to od onih koji i tako postoje radi stranačke propagande već od ozbiljnih i odgovornih medija koji imaju društvenu odgovornost da objektivno informišu građane.

Konačno, da li je uopšte potrebno demantovati ono što tvrdi SNS putem svog releja i na taj način dati na značaju ovoj pojavi? Mislim da je to suvišno. Ono što jeste važno je da je stranka Dosta je bilo osnovana, da vlast panično pokušava da spreči njenu registraciju, da joj to na kraju neće uspeti, te da je Dosta je bilo u subotu održala veliku skupštinu na kojoj je pokazala svoju snagu i da se aktivno pripremamo za predstojeće beogradske izbore. Strah vlasti od toga je upravo kontekst ovih besmislenih napada.

Autor je šef odborničke grupe Dosta je bilo na Vračaru i predsednik beogradskog odbora DJB

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari