Da su ekonomski srećnija vremena, DS bi svoju 19. godišnjicu (od obnavljanja rada) verovatno proslavila u nekom „Expo“ centru, ali pošto nisu, sve se svelo na jednu obimniju konferenciju za novinare, dok su sredstva koja bi se drugom prilikom skrcala za hepening, otišla u humanitarne svrhe. I to je za pohvalu. U odnosu na vreme od pre 19 godina, DS se prilično promenila.

Kad je obnovljen rad, to je bila antikomunistička, građanska, pa i konzervativna stranka. Danas je to, bar formalno „socijaldemokratska“ stranka. I to još u koaliciji sa socijalistima, ali ne nekoj tehničkoj, većsa ambicijama „organskog“ jedinstva u projektu stvaranja moderne, srpske evro-levice.

Kao što su stari kremljolozi stanje u vrhu sovjetske države analizirali i po tome ko i gde stoji na bini na Crvenom trgu, odnosno koga nema, a ko je novi tamo, takav metod nije loš ni za današnje političke prilike u Srbiji. Baš kao i metod ko je došao, a ko nije na neki novogodišnji koktel. Sudeći po tome ko je bio prekjuče u centrali u Krunskoj ulici, u stranci je sve u najboljem redu. Tu je dokaz kontinuiteta iz 1990. u vidu Dragoljuba Mićunovića, sa opaskom da je on jedini obnovitelj koji je još u stranci. Tu je i udovica Ružica Đinđić, kao dokaz kontinuiteta politike Zorana Đinđića. Tu je Dragan Šutanovac kao dokaz da DS neće zadesiti srpski „kumovski usud“ (Tadići Šutanovac su kumovi). Tu je i Bojan Pajtićkao dokaz da on nije uvređen što nije premijer Srbije (a samim tim, kažu obavešteni, nije uvređen ni Šutanovac). Tu je i „visoki funkcioner“ DS Dušan Petrović, da razuveri one koji su se pitali „gde se dede onaj bradonja iz Šapca“. Šefica poslaničkog kluba Za evropsku Srbiju Nada Kolundžija, doduše nije bila odmah iza predsednika, ali je ipak bila. Plus, što je Tadićnegirao glasine da će biti smenjena. Bio bi u Krunskoj verovatno i Đelić, ali je imao neki regionalni skup u bivšem SIV-u. Tadićje naglasio da nisu planirane nikakve promene u DS, da unutarstranačkih izbora neće biti skoro, jer ih očigledno neće biti skoro ni u državi. Na osnovu ovih prizora ne bi trebalo zaključiti da u stranci vlada baš potpuna idila. Trvenja u DS su tiha, često nerazumljiva posmatračima sa strane, i obično se često maskiraju citiranjem Đinđića, kao što su se nekad sporenja u SKJ povodom „prelivanja dohotka“, maskirala citiranjem Tita. Ali, sve je to daleko od još jedne ozbiljne frakcije koja bi mogla da pocepa stranku. Delom i zato što je DS danas više predsednička, nego socijaldemokratska stranka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari