Kako je Danas zabranjen zbog subotičkog Žiga

Čini mi se da i sada trebamo osvijestiti činjenicu o svakojakim posrnućima novinarske profesije, i to ne samo one u prijestolnici nam, nego i u unutrašnjosti. Bilo je to vrijeme kada je kronično manjkalo nepristajanja novinara na širenje laži, zatim iz nekih je medija zaudarao govor mržnje, nekritički su podržavani razni hohštapleri i hulje, osumnjičeni za ratne zločine slavodobitno su predstavljani javnosti… S druge strane, neki su se mediji ponašali kao nojevi: oči su zatvarali pred „svetim“ ljudima i događajima, nisu „čačkali mečku“, preoportuno su pristajali na šutnju o nekim problemima… Riječju, i novinari su uvelike pridonosili našem kolektivnom posrnuću.

Žig je, pak, nastojao tomu suprotstaviti se, pisati s bitno drugačijih polazišta, vjerujući da sve to ipak ima nekakvog smisla. No, cijenu koju je za taj angažman platio nije bila mala. Neki su ljudi, poput osnivača Vojislava Sekelja, ostali bez posla, neki se nisu mogli dugo zaposliti, nosili smo stvarni žig sumnjivaca i opasnih ljudi koji „razbijaju“ i čine „zlo“. Stigao je Vojislav Sekelj i do suda, i tako platio visoku cijenu za stav kojega se držao – da je istina osnovni postulat posla kojim se u novinama trebamo baviti.

U kontekstu toga nije zanemariva ni činjenica da je, jednom zgodom, Žig bio povodom da se zabrani Danas. Naime, u drugoj polovici 1998. godine, kada je već bilo očito da je režim Slobodana Miloševića bio na izdisaju i kada je stupio u neprincipijelnu koaliciju s desnim mu tada subratom Šešeljevim radikalima, republička je Vlada donijela početkom listopada „Uredbu o posebnim mjerama u uvjetima prijetnji oružanim napadima NATO pakta našoj zemlji“ (ona je objavljena u Službenom glasniku Republike Srbije, broj 35/98, 8. listopada 1998.). Ovom se je odlukom faktički ovjerila strahovlada i uvelo na mala vrata izvanredno stanje u Srbiji. Uslijedilo je brzo donošenje u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, sada već poznatom po velikom zlu i šteti koju je nanio, Zakona o informiranju 20. listopada iste godine.

Kao reakciju na čin donošenja navedene Uredbe, Uredništvo je Žiga na ideju suradnika Zlatka Romića donijelo odluku da se u znak prosvjeda zbog takve odluke, novi broj Žiga pojavi na osam stranica i s bijelim, praznim stranicama. Sto i prvi broj subotičkog dvotjednika izlazi u subotu, 10. oktobra, na osam stranica, koje su bile potpuno bijele, osim naslovnice, na kojoj je u kratko iznesen stav o ovoj gesti.

Dakako da je to zaintrigiralo srbijansku liberalnu javnost, vijest se proširila, a tadašnja novinarka Danasa Izabela Kisić u ponedjeljak, 12. oktobra kontaktira tim povodom potpisnika ovih redaka, tražeći njegovu izjavu za ovaj list. Istu je Danas objavio sutradan, u utorak 13. X 1998. na strani 9, da bi toga dana poslijepodne on bio i zabranjen, te mu oduzeta sredstva za rad.

Naime, nadležno Ministarstvo za informiranje Republike Srbije, s tadašnjim ministrom Aleksandrom Vučićem na čelu, donijelo je Rješenje o privremenoj zabrani rada poduzeću koji izdaje Danas, „Dan grafu“. U obrazloženju, pak, ovoga Rješenja stoji da svojim pisanjem „Danas“ „širi strah, paniku i defetizam i djeluje suprotno zaključcima Savezne skupštine i Narodne skupštine Republike Srbije…“.

Da bi potkrijepio ovaj stav o takvom pisanju Danasa ministar Vučić je naveo, u obrazloženju Rješenja o zabrani rada „Dan Grafa“, i tri primjera. Prvi je o pisanju njemačkog tiska o aktivnostima međunarodne zajednice u vezi s krizom na Kosovu, zatim vijest iz zračne luke Aviano o pripravama „o eventualnoj intervenciji NATO u Jugoslaviji“, a kao treći primjer Vučić je istaknuo vijest o izlasku „Žiga“ s praznim stranicama. Očito, ova je informacija pridonijela širenju „straha, panike i defetizma“.

U srijedu, 14. X., Danas se nije pojavio na kioscima, no drugi beogradski neovisni mediji toga dana prenose također ovu informaciju o „Žigu“ (npr. Naša Borba), a sljedećeg dana, u četvrtak 15., dnevni list Blic donosi šire izvješće o cijelom slučaju, uz eksplicitno navođenje i slučaja Žiga glede zabrane Danasa. Na koncu, i uvodnik će najčuvenijeg beogradskog tjednika „Vreme“, kojega je potpisao Miloš Vasić, u broju od 17. listopada, biti posvećen ovoj temi.

Dakle, 101. broj je Žiga bio povodom zabrane izlaženja Danasa, premda on sam, zbog ovoga čina, nije snašao nikakve posljedice. Pa ipak, u povijesti je novinarskog beščašća u Srbiji tako ostavio vidan trag. A stradali su oni moćniji i jači. Možda je to bio i razlog, budući da je mali i bez prevelikog utjecaja, što Žig nije tada stradao. No, bio je uzrokom, to jest izravno umiješan u zabranu Danas, te je tako zabilježen u povijesti dugotrajne i mukotrpne borbe za slobodu medija u Srbiji.