Kome smeta filozofija? 1Foto: Privatna arhiva

Nedavno, listajući nove programe za pojedine smerove (npr. elektrotehničar energetike) primetio sam da filozofije u programu (za četvrtu godinu) više nema.

Dakle, kroz par godina filozofija u okviru srednjih stručnih škola više neće postojati kao predmet.

S obzirom na to da u srednjim stručnim školama radim – ostaću bez časova, odnosno zasigurno ću postati tehnološki višak.

Međutim, nisam samo ja u problemu već sve kolege širom Srbije koje su, nažalost, po svoj prilici, „filozofi u srednjim stručnim školama“.

Očigledno – filozofija je „nekome“ počela ozbiljno da smeta. Pitanje je kome i zbog čega je sada palo na pamet da lišava đake filozofije i filozofskog mišljenja?

Šta je to što „bode oči“ i „tera nekoga“ da se osnov svih nauka potpuno potisne i isključi? Ko su „mudraci“ koji su rešili da sprovedu ovakvu „reformu školstva“?

Pored problema sa časovima i radnim mestima srednjoškolskih profesora filozofije još veći te esencijalni problem je taj što će buduće generacije, ostane li ovako, biti lišene opcije da shvate šta znači argumentovano misliti te, dakle, sagledavati jednu istu stvar kroz beskonačno mnogo uglova i načina.

Ukoliko i najmanje poznajemo opštu kulturu – znamo da su najznačajniji umovi svoga vremena (matematičari, fizičari…) uvek ujedno bili i filozofi (npr. Pitagora, Leonardo da Vinči, Dekart, Lajbnic, Njutn…)

Setimo li se bar toga – jasno je da jedno društvo ne može da izrodi istinske intelektualce ukoliko ti isti nisu spremni da ono čime se bave sagledavaju šire i dublje te konstantno napreduju u mišljenju i promišljanju onoga čime se bave.

Razgovarajući nedavno o ovom problemu i sa profesorom Noamom Čomskim (sa kojim sam već dugo u kontaktu i od kojeg sam dobio preporuke za SANU) kao i sa nekoliko kolega iz Beča (gde sam prošle godine gostovao na univerzitetu) – jasno je da se svi slažu u jednom – to su ozbiljni državni prosvetni problemi ali to su problemi našeg dvorišta i mi sami moramo da ih rešavamo i, konačno, rešimo.

Dakle, srednjoškolski profesori će morati da se ujedine u nameri da spasu ono što se spasiti može. Ta inicijativa je u mnogim segmentima već aktivna.

Međutim, u toj borbi – moraju se uključiti institut, SANU (tu ću lično probati da se uključim), svi istinski mediji i svi filozofski fakulteti u zemlji.

Ja već dugo radim na promociji filozofije i filozofskog mišljenja – pored rečenog, u Boru, gde sam rođen i gde živim i radim, već godinu dana vodim besplatnu malu gradsku filozofsku školu „Linkej“ za mlađe srednjoškolce i starije osnovce, pišem, držim javna predavanja i sl.

Međutim, kao što je rečeno, ta se borba tiče svih nas.

Mi smo kao narod skloni „da filozofiramo“ dok zapravo ne znamo šta to tačno znači i kako da to stvarno i radimo. Ukoliko isključimo filozofiju iz sistema srednjoškolskog obrazovanja – specifično srpski glagol „filozofirati“ će postati još trivijalniji i komičniji.

Mnoge kolege su se već uključile u borbu za spas filozofije i to je dobro. U poslednje vreme se čak počelo i sa potiskivanjem Verske nastave (Veronauke) i Građanskog vaspitanja.

Pozivam sve ljude da ozbiljno shvate i promisle ovaj problem. Danas još nije kasno da spasimo decu ovih svakodnevnih hiperbanalnosti – sutra će možda već biti…

Autor je srednjoškolski profesor filozofije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari