Smetaju glasovi koji ukazuju na kičeraj japijevske marketingške idile, koju staro-novi propagandisti i vajne PR agencije, serviraju preko kontrolisanih medija. Otuda akcija da se tobože sredi politička scena u Srbiji, da se sredi navodni haos nastao zbog velikog broja političkih stranaka. Po protagonistima „sređivanja“ stranačke scene u Srbiji, kao i po brojnim „analitičarima“ zagrcnutih pomodarskim frazama i uglavnom bliskih centrima moći, liberalan način političkog organizovanja građana je maltene najveći problem demokratskog ustrojstva Srbije.


Navodno male stranke se osile pa terorišu i ucenjuju velike stranke. I uz to su skupe. Nije, nego. Ignoriše se činjenica da od nekoliko stotina registrovanih stranaka, samo njih nekoliko i to uglavnom onih koje dosledno promovišu građaske vrednosti, od početka višestranačja redovno izlazi na izbore. Ignoriše se činjenica da je njihov doprinos kroz angažovanje prosvećenijeg dela građanstva u vremenima apatije i neverice, dao ključne doprinose i današnjim kreatorima vlasti, na nekoliko parlamentarnih i predsedničkih izbora. Kad je trebala njihova pomoć, nisu bile „balast koji se šlepuje uz velike“ i nisu bile skupe. Kad se nađu u skupštinama, lokalnim, gradskim, pokrajinskim ili republičkoj, ili pak uđu u vladajuće koalicije, i kad pokažu nameru da brane svoje principe pred pokušajima uzurpacije moći od strane „velikih“, onda postaju teret i onda su skupe. Tako je to kad „veliki i moćni“ izgube načela, kad se osile i postanu bahati, kad postanu svrha sami sebi.

Žalosno je bilo gledati skupštinsku raspravu povodom novog zakona o političkim strankama, u kojoj nadobudni ministar predlagačzakona, znajući da je obezbedio dovoljan broj glasova za usvajanje zakona, licemerno spočitava gđi Vesni Pešićda ne razume problem. To kaže sociološkinji koja se profesionalno afirmisala proučavanjem društvenih stratifikacija, odnosom moći i struktura, prirodom političkih sistema, kaže ženi koja je svoj demokratski integritet potvrdila kroz tolike godine boreći se protiv samovlašća i osionosti nekontrolisane vlasti.

Vlastima ne smeta toliko kritika koja dopire do javnosti, kad ona dolazi od nacionalista i konzervativaca. Njima mnogo više smeta kritika koja dolazi od malih stranaka i pojedinaca sa nespornim moralnim, intelektualnim i političkim dignitetom, pre svega zbog ugleda koji imaju kod prosvećene javnosti Srbije i još više u zainteresovanoj javnosti van Srbije. Smeta im kritika pojedinaca i stranaka koji su od početka nacionalističkog ludila pokazali doslednost u odbrani elementarnih ljudskih vrednosti pred nasrtajima rđave vlasti. I koji su zbog svoje doslednosti svesno platili i plaćaju cenu nižeg rejtinga u javnosti.

Kreatorima novog zakona o političkim strankama tobože smeta što SDU, zbog statusa narodnog poslanika Žarka Koraća, prima mesečno milion dinara po važećim zakonima, jer se time navodno nepotrebno troše budžetska sredstva, što isto toliko prima i stranka koju predvodi Vladan Batić. Ne smeta im haos korupcije, nepotizma i neodgovornosti u javnom sektoru.

Tu ne pokazuju brigu za štednju i racionalnost, još manje pokazuju nameru da išta menjaju. Znaju dobro koliku težinu nose javna kritička upozorenja Žarka Koraća i Vesne Pešić. Znaju dobro da su upravo mali GSS, SDU i LSV, kao i nevladine organizacije koje su se borile za građanske vrednosti tokom godina ludila i sramote, pred svetom ali i pred ovdašnjim generacijama koje će tek doći, spasavali moralni i intelektualni obraz Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari