„Svake noći u drugom gradu“ – zbirka 20 priča o nelagodnom, teškom, tamnom vremenu zla – složena je i lucidna slikovnica sadašnjosti kojoj autor prilazi realistički, ali i na ivici čudesnog i fantastike, sa uplivima groteske i tamnog humora, navodi se u obrazloženju žirija književne nagrade „Zlatni suncokret“, koja je upravo dodeljena Davidu Albahariju.


U Albaharijevoj percepciji vreme nije milosrdno ni prema kome, a pogotovo ne prema onima koji su okrenuti mnogim gradovima i svuda se suočavaju sa svojim životom, kulturom i društvenošću, koji ih duboko određuju. Pisac je sveznajući pripovedač, koji donosi neutralnu priču raznih junaka. Suočava se s raspadom svoga života i u toj ekstazi otkrića sopstvenog poraza, ili malih trijumfa, survava se u definitivan pad. Zauzima prostor Beograda, Ljubljane, Zagreba, Salcburga, Minhena, Kalgarija… Zbirka je, po Albaharijevim rečima, inspirisana „brojnim književnim večerima u raznim našim i evropskim gradovima“.

Nagradom „Zlatni suncokret“ Albahari je upotpunio zaista impresivnu kolekciju zasluženih književnih priznanja – između ostalog, dobitnik je Andrićeve nagrade (zbirka priča „Opis smrti“, 1982), nagrada „Stanislav Vinaver“ i „Branko Ćopić“ (zbirka „Pelerina“, 1993), dok je roman „Pijavice“ nagrađen Nagradom grada Beograda (2006). Roman „Mamac“ nagrađen je Ninovom nagradom (1996), potom nagradom Fondacije Balkanica (1998), dok je 2006. ovo Albaharijevo delo ponelo i jedno od najuglednijih evropskih priznanja – „Most Berlin“, nemačku nagradu za književnost i prevodilaštvo. Kako je pisac nedavno otkrio, postoji nekoliko verzija scenarija za „Mamac“, a nedavno je urađen i scenario prema romanima „Mrak“ i „Pijavice“.

Jedan od u svetu najprevođenijih autora sa srpskohrvatskog govornog područja, pisac „moderne, sugestivne i senzibilne pripovedačke umešnosti“, David Albahari rođen je 15. marta 1948. u Peći. U Zagrebu je studirao englesku literaturu i jezik. Prvu knjigu, zbirku priča „Porodično vreme“, objavio je 1973. Pored romana, priča i eseja, bavi se prevođenjem sa engleskog jezika, uključujući dela Beloua, Nabokova, Singera, Pinčona, Sema Šeparda… Do emigracije u Kanadu, 1994, ostavio je snažan urednički pečat u časopisima Vidici, Književna reč, Pismo, Kulture Istoka, kao i u ediciji Prva knjiga Matice srpske. Uoči rata u bivšoj Jugoslaviji bio je predsednik Federacije jevrejskih zajednica Jugoslavije, i pomagao evakuaciju civila iz Sarajeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari