Objavljivanje „Pravilnika o nastavnom programu: Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture“ u Službenom listu AP Vojvodine 4. lipnja izazvalo je burno reagiranje hrvatskih institucija i organizacija. Prvo je Otvoreno pismo političkim i kulturnim predstavnicima Republike Hrvatske uputila skupina istaknutih bunjevačkih Hrvata, zatim je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini uputio priopćenje za javnost prosvjedujući protiv ovakve odluke, a Hrvatsko nacionalno vijeće je zakazalo sjednicu s jednom jedinom točkom, a to je ova odluka.
Objavljivanje „Pravilnika o nastavnom programu: Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture“ u Službenom listu AP Vojvodine 4. lipnja izazvalo je burno reagiranje hrvatskih institucija i organizacija. Prvo je Otvoreno pismo političkim i kulturnim predstavnicima Republike Hrvatske uputila skupina istaknutih bunjevačkih Hrvata, zatim je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini uputio priopćenje za javnost prosvjedujući protiv ovakve odluke, a Hrvatsko nacionalno vijeće je zakazalo sjednicu s jednom jedinom točkom, a to je ova odluka. Budući da se sjednica održava poslije zaključivanja ovoga broja, argumente i mišljenja vijećnika ne možemo znati.
No, do sada je već iznesen niz argumenata kojima se dokazuje pravna neutemeljenost i politička motiviranost donošenja ove odluke i nastoji se utjecati na Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje i kulturu da stavi van snage svoju odluku, kao što je to uostalom već jednom učinilo kad je donijelo pa povuklo odluku o uvođenju „bunjevačkog jezika“ u škole.
U Otvorenom pismu se tako navodi kako su se autori književnih djela na koje se poziva usvojeni nastavni program nedvojbeno smatrali pripadnicima hrvatskog naroda, da se pripadnost Bunjevaca hrvatskom narodu ne osporava niti u jednoj drugoj zemlji osim u Srbiji, te da se umjetno novoštokavski ikavski dijalekt nastoji proglasiti zasebnim bunjevačkim govorom kako bi se stvorila osnova za umjetnu jezičku podjelu hrvatskog autohtonog stanovništva na sjeveru Bačke.
Pokrajinski zastupnik Dujo Runje tvrdi kako je ova odluka isključivo političke prirode bez uporišta u zakonskoj regulativi ističući da ratificirane povelje, Ustav, zakoni i pravilnici govore o pravu na izučavanje isključivo materinjeg jezika, a ne govora kako se to ovom odlukom propisuje.
DSHV pak navodi kako se ikavski dijalektalni govor bačkih Bunjevaca već njeguje u okviru nastave koja se u subotičkim školama izvodi na hrvatskome jeziku, ali i u okviru samoga nastavnog predmeta hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, koji se predaje u vojvođanskim školama.
Znanost i struka, a i primjeri iz „bunjevačke“ svakodnevice u kojoj se dvoje djece od istih „bunjevačkih“ roditelja različito nacionalno opredjeljuju govore u prilog tomu da se nesumnjivo radi o istoj nacionalnoj skupini, istog govora, običaja, podrijetla… Nesumnjivo je, pokazala su istraživanja, da postoje izvjesne razlike između Bunjevaca – Hrvata i nehrvata i da su one prije svega političko-psihološke prirode. No, je li moguće samo temeljem političko-psiholoških razlika i političkim odlukama pokušavati stvarati neke nove nacionalne zajednice? Kako vidimo, moguće je, premda je smisao takvoga projekta više nego upitan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
